Treba li i kada liječiti hrkanje

Hrkanje je čujno disanje koje nastaje zbog suženja i vibracije mekog nepca i ždrijelnih stijenki prilikom udisaja. Hrkanje je češće u muškaraca i prevalencija je oko 10% u odraslih mlađih od 30 godina i oko 60% u odraslih starijih od 60 godina.

Zašto hrču odrasli, a zašto djeca

Hrkanje je često udruženo s apnejama, prestankom disanja tijekom spavanja u trajanju od desetak sekundi koje se događa zbog potpunog začepljenja dišnog puta. Za razliku od običnog hrkanja koje više smeta „okolini“ nego samim hrkačima, apneje su ozbiljan zdravstveni poremećaj. Ako postoje apneje, narušava se kvaliteta spavanja, smanjuje se opskrba kisikom te to može voditi do poremećaja srčanog ritma, povišenog krvnog tlaka i promjena na srcu. Hrkanje udruženo s apnejama može teško narušiti zdravlje hrkača.

Kod djece je hrkanje najčešće oko pete godine života kada su mandule najveće, u prvom redu tzv. treća mandula koja se nalazi u nosnom ždrijelu. To hrkanje se lako rješava kirurškim odstranjenjem tog limfatičnog tkiva. Ta se operacija zove adenoidektomija. Ponekad je hrkanje uzrokovano povećanjem sve tri mandule i tada je potrebno odstraniti i nepčane tonzile (tonzilektomija)  ili ih smanjiti (tonzilotomija).

Kod odraslih se hrkanje pojavljuje sa starenjem, s debljinom i zloporabom alkohola te s otežanim disanjem kroz nos koje je uglavnom posljedica deformacije nosne pregrade. Hrkanju doprinosi i specifična anatomija ždrijela koju karakterizira straga položena donja čeljust, veliki jezik koji zapada u snu, veliko hipertrofično i mlohavo meko nepce koje je nekad udruženo i s povećanim mandulama.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnostika se temelji na anamnezi i heteroanamnezi. Informacije od bračnog partnera su nerijetko detaljnije i vjerodostojnije od informacija dobivenih od hrkača. Zatim je potrebno učiniti detaljan ORL pregled kod kojeg se koristi i endoskop. Za detaljnu analizu kvalitete spavanja, bolesnik s problemom hrkanja treba proći polisomnografsko snimanje. Tijekom sna se bilježi stanje vezano uz apneje i razina kisika u krvi. Temeljem toga se vidi koliko je to hrkanje povezano s apnejama, koliko su te apneje učestale i kako se to odražava na razinu kisika u organizmu.

Hrkanje se treba liječiti. Negativni utjecaji na hrkača, ali i na njegovu okolinu (uglavnom se radi o bračnom partneru), mogu imati vrlo loše zdravstvene i obiteljske posljedice.

Liječenje

Budući da je hrkanje uzrokovano multifaktorijalno, različiti su i terapijski pristupi.

• Najjednostavniji pristup je korištenje nosnih dilatatora (proširivača nosnica i nosnih valvula) tijekom spavanja koji se stave u nos. Nekima pomažu i oni opće poznati flasteri koji se stavljaju na nos i tako šire nosnice. 
• Ako je hrkanje posljedica deformacije nosne pregrade, hrkač se mora podvrgnuti kirurškom liječenju i to se zove rekonstrukcija nosne pregrade ili septoplastika. 
• Ako je hrkanje posljedica prekomjerne tjelesne težine, potrebno je poraditi na dijetetskim mjerama i promjeni stila života.
• Ako postoji hipertrofično meko nepce koje je ponekad povezano i s hipertrofičnim mandulama, hrkanje se mora kirurški liječiti i učiniti takozvana uvulopalatofaringoplastika i odstranjenje mandula.
• U bolesnika koji imaju česte apneje tijekom spavanja, ako su čimbenici višestruki, potrebno je koristiti takozvani nosni CPAP (Continuous Positive Airways Pressure) uređaj koji kontinuirano upuhuje zrak kroz nos u donje dišne putove i tako sprječava nastanak apneja.   

Nažalost zbog često višestrukih udruženih uzroka kod nekih pacijenata nije moguće postići optimalan rezultat, ali i kod najtežih slučajeva se može pomoći da se hrkanje smanji i posebno da se isključe apneje tijekom spavanja ili da se barem njihov broj smanji.

Više stručnih savjeta potražite u poliklinici za dijagnostiku i liječenje bolesti uha nosa i grla te za minimalno invazivnu estetsku kirurgiju glave i vrata Alba Rubra.