Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiOperacija krajnika u odrasloj dobi: kada i zašto?
Iako se operacija krajnika najčešće povezuje s dječjom dobi, i odrasli ponekad moraju na zahvat. Kada tonzile zbog čestih upala, otežanog disanja ili drugih komplikacija prestanu imati zaštitnu ulogu, treba razmotriti potrebu za operacijom
Tonzile (mandule ili krajnici) su limfno tkivo u ždrijelu koje služi za obranu organizma od bakterija i virusa na samom ulazu u dišni i probavni sustav. Kad govorimo o tonzilama, najčešće se misli na ovalne tvorbe s desne i lijeve strane ždrijela između dva nepčana luka, koje svatko i sam sebi može vidjeti pod dobrim osvjetljenjem u ogledalu. Slično tkivo postoji i u teže vidljivom gornjem dijelu ždrijela, odnosno iza nosa (tzv. treća mandula) te iza korijena jezika.
Operacija tonzila je odstranjenje (ili samo smanjenje) ovog limfnog tkiva, obično kada ono zbog učestalih upala i velike izloženosti štetnim mikroorganizmima, a usprkos korištenju antibiotika, više ne obavlja zaštitnu funkciju, već postaje sijelo bakterija ili pak smeta svojom veličinom.
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Što se događa s tonzilama?
U dječjoj dobi, posebice predškolskoj, ovo je najčešća operacija u ORL području, dok se u odrasloj dobi tonzile operiraju značajno rjeđe, iako je i kod odraslih to ponekad potrebno. Razlog za takvu odluku leži u promjenama koje se prirodno događaju s limfnim tkivom u ždrijelu tijelom odrastanja.
Tonzile najviše i najbrže rastu tijekom prvih pet do šest godina života i u to doba su relativno najveće u odnosu na veličinu ždrijela u kojem su smještene. Nakon toga ovaj omjer pada (a s njime i učestalost operacija), iako se njihov rast sporo nastavlja sve do puberteta. Dalje, u odrasloj dobi se tonzile sve više smanjuju, atrofiraju, često postaju samo jedva vidljivi ostaci tkiva u nepčanim lukovima.
Ipak, i u odrasloj dobi tonzile mogu uzrokovati probleme zbog kojih ih se preporučuje odstraniti, iako se i liječnik i pacijent na zahvat teže odlučuju nego kada je riječ o djeci, zbog nešto težeg i duljeg oporavka te rizika koje operacija nosi, a posebice krvarenja.
Razlozi za operaciju krajnika kod odraslih
Učestale upale grla. Tonzilitisi s bolovima pri gutanju, uvećanim limfnim tkivom i često praćeni s temperaturom, koji se javljaju šest ili više puta godišnje (ili četiri do pet puta u dvije uzastopne godine) usprkos antibiotskoj terapiji, indikacija su za operaciju.
Peritonzilarni apsces. Ponekad je upala tako jaka da se nakon nekoliko dana komplicira s nakupljanjem gnoja u tkivu oko tonzile. To se prepoznaje po jakoj izbočenosti nepčanog luka, jakim bolovima i teškoćama otvaranja usta, obično praćeno visokom temperaturom i zadahom iz usta. Ova vrlo neugodna komplikacija naziva se peritonzilarni apsces, traži hitnu intervenciju kirurškog odstranjenja gnoja koja se izvodi putem reza na nepčanom luku, a nakon toga upotrebu antibiotika širokog spektra. Kad se ovakva upala smiri, obično se tonzile odstrane zbog sprečavanja ponovnog apscesa.
Teškoće pri disanju. I kod odraslih tonzile mogu biti uvećane, ili kao posljedica čestih infekcija ili su jednostavno konstitucijski takve da ometaju disanje, obično tijekom spavanja u ležećem položaju. Kod nekih pacijenata sa sindromom opstruktivne apneje (prestanka disanja) u spavanju ili jakog hrkanja potrebno je smanjiti tonzile da se proširi dišni put. To se obično čini u kombinaciji s drugim postupcima, u ovisnosti o mjestu nastanka tegoba disanja (meko nepce, nepčana resica, baza jezika).
Loš zadah. Pacijenti su zainteresirani za odstranjenje tonzila i u nekim slučajevima halitoze, odnosno lošeg zadaha iz usta. On može biti uzrokovan zadržavanjem hrane i stvaranjem sitnih kamenaca (tzv. tonziloliti) u udubljenjima sluznice tonzila.
Tumor ili karcinom. I na kraju, na tonzili se, kao i na bilo kojem drugom organu u tijelu, može razviti maligni tumor, karcinom na površini ili maligna bolest limfnog tkiva tonzile. Sumnjive promjene sluznice, a posebno ako su asimetrične, samo na jednoj strani, potrebno je bioptirati (uzeti uzorak tkiva) i histološki analizirati da znamo o čemu je riječ.
Operacija krajnika, oporavak i rizici
Operacija odstranjenja mandula izvodi se obično u općoj anesteziji (ranije se kod odraslih izvodila više u lokalnoj anesteziji), a oporavak traje nešto dulje nego kod djece, do dva tjedna. Bolovi u grlu se mogu ublažiti analgeticima, a treba uzimati mekšu hranu i dovoljno tekućine.
Potencijalni rizici koji prate ovu operaciju, osim onog neizbježnog vezanog uz opću anesteziju (koja u ovom slučaju ipak nije jako dugotrajna) su:
- krvarenje – može se javiti tijekom operacije, ali i kasnije, nakon tjedan dana u procesu cijeljenja ako se otkine dio naslaga koje štite ranu;
- oticanje okolnog tkiva neposredno nakon operacije te
- naknadna infekcija u operiranom području, što se sve može uspješno izliječiti.
Prepoznajete li se u nekoj od opisanih tegoba ili imate neke druge simptome vezane uz tonzile, javite se vašem obiteljskom liječniku koji će vas, prema potrebi, uputiti na specijalistički pregled.