Rana sitost: simptom koji se ne smije zanemariti

Mnogi od nas koji se bore s pretilošću (uključujući autoricu) mogli bi pomisliti kako bismo bili sretni kad bismo osjećali ranu sitost. No počnemo li osjećati taj simptom, sreću treba itekako uzeti s rezervom jer rana sitost može ukazivati na ozbiljnu bolest.

Što je rana sitost?

Sitost uobičajeno osjećamo nakon jela, dok je rana sitost osjećaj punine prije nego što bi to bilo normalno ili nakon što ste pojeli manje nego inače.

Nitko od nas ne jede isto, niti mu je potrebna ista količina hrane. Tako i sadržaj obroka „normalne“ veličine ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su dob, spol, genetska predispozicija, visina, težina, prethodni obroci, broj obroka tijekom dana, bavite li se aktivno sportom ili naporno radite i slično. No vi možete naslutiti koliko obrok treba biti obilan da bi vas zasitio, kad ste pretjerali, a kad se nekako prerano osjećate sito.

No osjećaj rane sitosti rijetko kad dolazi kao jedini simptom; uglavnom je udružen s:

• bolovima u žličici,
• žgaravicom,
• mučninom,
• povraćanjem.

Dakle, osjećaj rane sitosti može ukazivati na ozbiljno oboljenje, stoga je potrebno posvetiti dovoljno pažnje, vremena i upornosti da se pronađe uzrok tomu.

Mogući uzroci rane sitosti

Općenito, sve što otežava pražnjenje želuca može ubrzati osjećaj sitosti.

Gastropareza je najčešći uzrok ranog osjećaja sitosti. Osobe s gastroparezom rano se zasite jer im hrana ostaje u želucu dulje nego što bi trebala. Većinu vremena uzrok gastropareze nije poznat. Postoje neke bolesti ili lijekovi koji dovode do gastropareze kao što su:

• lijekovi protiv bolova koji sadrže opijate,
• neki lijekovi koji se koriste za liječenje malignih bolesti,
• Parkinsonova bolest,
• Multipla skleroza,
• anoreksija ili bulimija,
• stanje nakon velikih operacija na želucu i crijevima. 

Drugi uzroci rane sitosti mogu biti manje opasni, ali dovoljni da uvelike smanjuju kvalitetu života ili mogu dovesti do komplikacija. Ovdje se ubrajaju:

• Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) – stanje u kojem se želučana kiselina vraća u jednjak. To može uzrokovati žgaravicu, bol u prsima i mučninu, što može otežati jelo.
• Peptički ulkusi (vrijedi, čirevi) – to su rane na sluznici želuca ili dvanaesnika (prvi dio tankog crijeva).
• Sindrom iritabilnog crijeva – gastrointestinalna bolest koja uzrokuje neugodne trbušne simptome, poput plinova, nadutosti i proljeva.

Maligna bolest probavnog trakta je nedvojbeno najteži uzrok rane sitosti. Maligna bolest uzrokuje ranu sitost blokiranjem prolaska hrane kroz probavni trakt.

Poremećaji prehrane, kao što su anoreksija nervoza i bulimija, su također vrlo teški uzroci rane sitosti jer te bolesti iziskuju dugotrajno, ponekad doživotno liječenje.

Iz svega što smo napisali, proizlazi da je potrebna obrada bolesnika koji imaju osjećaj rane sitosti. Počinjemo s pregledom, gdje vjerojatno, osim boli u žličici, nećemo puno toga primijetiti, a to ovisi i o uzroku rane sitosti te stupnju bolesti pacijenta. Nakon toga su potrebne pretrage krvi, pregled stolice na prisustvo krvi, ultrazvuk abdomena te gastroskopija.

Komplikacije rane sitosti

Ako zanemarimo simptom rane sitosti, moguće su komplikacije koje nisu bezazlene, gubitak težine do stadija pothranjenosti.

Nedovoljnim unosom hrane dolazi do smanjenja razine vitamina, minerala i drugih hranjivih tvari u organizmu, što opet povlači za sobom druge bolesti ili stanja, kao što su:

• opća slabost i umor,
• slabost mišića,
• grčevi u mišićima i
• nepravilan rad srca.

Stoga ne ignorirajte simptom rane sitosti, već zatražite pomoć liječnika i ne odbijajte pretrage ma koliko god one bile neugodne (npr. gastroskopija ili kolonoskopija).

Mjere samopomoći

Kako si možete pomoći u slučaju rane sitosti?

Potrebno je, naravno, jesti više ali raspoređeno u manje obroke, smanjiti unos masti i topivih vlakana jer usporavaju probavu te konzumirati kašastu hranu, uzimati stimulanse apetita.

Ponekad je potrebno uzimati i lijekove za ublažavanje nelagode u želucu kao što je metoklopramid, ali možete koristiti i bezreceptne lijekove (uz savjet ljekarnika), ali i čajeve koji pomažu relaksaciji želuca (menta, đumbir, kamilica, sladić).

U težim slučajevima je potrebna intervencija liječnika gastroenterologa.