Ovisni o šećeru: zašto je tako teško odreći se slatkog?
Pojam ovisnosti o šećeru postao je dosta poznat, no ovisnost nije najtočnija terminologija. Istina je da slatki okus jednostavnih šećera, posebice kada se kombiniraju s mastima, stimulira iste dijelove mozga kao i droge
Prošli su blagdani, svi smo se najeli maminih kolača i popili dovoljno kuhanog vina. Vjerojatno je velika većina „prvog prvog“ donijela odluku da je vrijeme za zdraviju prehranu. Međutim, optimizam „prvog prvog“ brzo je nestao kao i svake godine. Što se to točno događa kada smanjimo unos šećera i zašto je to tako teško?
Naravno, ugljikohidrati su važni makronutrijenti koje ne smijemo izbjegavati. Međutim, većina ljudi stigmatizira ugljikohidrate i ne poznaje razliku između onih koji su nam potrebni te onih koje bismo trebali izbjegavati. Kada govorimo o lošim šećerima, zapravo govorimo o jednostavnim kratkolančanim ugljikohidratima koje uglavnom pronalazimo u prerađenim, nutritivno siromašnim namirnicama.
Razvoj „ovisnosti“ o šećeru
Pojam ovisnosti o šećeru postao je dosta poznat, no ovisnost nije najtočnija terminologija. Istina je da slatki okus jednostavnih šećera, posebice kada se kombiniraju s mastima, stimulira iste dijelove mozga kao i droge. Također, postoji mogućnost da pojedinac razvije neka ponašanja, kao što je prejedanje, koja nalikuju na obrasce ponašanja ovisnika. Međutim, ovisnost o hrani danas nije u potpunosti prihvaćen koncept.
Slatki okus jednostavnih šećera aktivira sistem nagrađivanja. Riječ je o dijelu mozga koji kontrolira ponašanje i pamćenje te se njegovom aktivacijom otpušta dopamin rezultirajući osjećajem zadovoljstva. Mozak zatim povezuje tu aktivnost sa zadovoljstvom što rezultira ponovnim posezanjem za slatkim.
Apstinencijska kriza
Ako se suprotstavite sistemu nagrađivanja i smanjite unos šećera, očekivano je da ćete osjetiti neke neugodne simptome. Kako fizičke tako i psihičke.
Prvih nekoliko dana simptomi su najizraženiji, posebice u onom dijelu dana kada se inače konzumira slatko, primjerice, navečer uz film.
U početku možete osjetiti simptome slične depresiji zbog smanjenog otpuštanja dopamina. To je popraćeno s:
- glavoboljom,
- sniženom koncentracijom,
- nedostatkom motivacije i
- općim nezadovoljstvom.
Od fizičkih nuspojava, do kojih dolazi prvenstveno zbog pada glukoze u krvi, zabilježeni su:
- umor,
- slabost i
- vrtoglavica.
Očekivane pozitivne promjene
Međutim, ovo je samo privremeno i već nakon tjedan dana nastupaju pozitivne promjene.
- Povišene su razine energije jer su izbačene namirnice visokog glikemijskog indeksa.
- Poboljšano je zdravlje kože, kao i pamćenje te druge kognitivne funkcije.
- Često je uočeno smanjenje tjelesne težine, međutim to nije povezano s ukidanjem šećera, nego s popratnim smanjenjem kalorijskog unosa.
Što se tiče dugoročnih benefita svjesnog unosa jednostavnih šećera, smanjen je rizik od kardiovaskularnih bolesti, inzulinske rezistencije, dijabetesa i depresije.
Nemir je u slatkom? Istražuje se povezanost sindroma nemirnih nogu i šećera
Opažanja pacijenata i studija slučaja provedena u Nizozemskoj, daju naslutiti da bi ustezanje od šećera moglo smiriti nemirne noge.
SAZNAJTE VIŠE„Preživljavanje“ apstinencije
Početak nikako nije lak, posebice kada se simptomi uspoređuju s apstinencijskom krizom. Kao i kod svih odvikavanja, preporučuje se postepeno smanjivanje doze. Uvođenjem minimalnih promjena, recimo zamjenom soka s čašom vode, sigurno ćete puno lakše podnijeti simptome. Međutim, nekima je mentalno lakše podnijeti naglo ukidanje šećera. Ako ste i vi među takvima, već ćete „preživjeti“ prvih tjedan dana.
Neupitno je da smanjeni unos šećera ima puno više prednosti nego nedostataka i u konačnici se isplati. Bez obzira na to, u redu je ponekad uživati u komadu kolača ili čaši ledenog čaja. Dopustiti si takve stvari, također je ključan dio brige o zdravlju.
Izvor: Recipe-CPSA