Hiperpireksija: što učiniti kada temperatura prijeđe 40 °C?

Normalna tjelesna temperatura je obično do 37 °C. Prosječna normalna oralna temperatura je 37 °C (mjerena u usnoj šupljini), a normalan raspon u uvjetima mirovanja je od 36 °C do 37,3 °C.

Što sve snižava i podiže temperaturu?

Ljudsko tijelo nije 100% učinkovito u termoregulaciji, a nekoliko čimbenika, kao što su temperatura okoliša, emocionalno stanje, faza menstrualnog ciklusa kod žena i vježbanje, mogu uzrokovati odstupanje tjelesne temperature od normalne vrijednosti.

Naporna tjelovježba može povećati tjelesnu temperaturu na nekoliko sati. Pokazalo se je da igrači ragbija imaju rektalne temperature (temperature mjerenje u čmaru) koje prelaze 39 °C nakon utakmice, a neki maratonci su imali rektalne temperature i iznad 40 °C.

Osim toga, svaki pojedinac ima jedinstven dosljedan cirkadijalni ritam koji je teško poremetiti. U studijama koje su provođene, oralna temperatura normalnih dobrovoljaca dosegla je vrhunac otprilike u 18 sati svaki dan, a amplituda je općenito manja od 0,5 °C. Međutim, male promjene temperature se mogu pojaviti tijekom dana. Na primjer, tjelesna temperatura je najniža u ranim jutarnjim satima, a najviša u večernjim satima.

Isto vrijedi i kad je osoba bolesna te ima povišenu tjelesnu temperaturu – uglavnom je u ranim jutarnjim satima niža, a kasnije raste.

Povišena tjelesna temperatura i infekcije

Ustvari, kada se tijelo bori protiv infekcije, dobro je da je tjelesna temperatura povišena – ako bi bila normalne ili niže vrijednosti kod lošeg općeg stanja, to bi ukazivalo na iscrpljenost organizma u borbi protiv infekcije.

U našem narodu je inače još uvijek postojan strah od „temperature upale pluća“, a sve zbog velikog broja oboljelih i umrlih od tuberkuloze prije pojave antibiotika. Ni dan danas nam nije svejedno kad „zakurimo“, ali kad ona počinje rasti iznad 39 °C i ne možemo ju spustiti uobičajenim metodama, vrijeme je za odlučniju akciju i javljanje liječniku. Potrebno je ustanoviti uzrok tako visoke temperature te provesti „agresivnije“ mjere za njezino snižavanje.

Što je hiperpireksija?

Temperatura koja prelazi 40 °C zove se hiperpireksija i riječ je o hitnom stanju koje se mora liječiti u bolničkim uvjetima. Naime, ako tako visoka temperatura djeluje dovoljno dugo, može dovesti do oštećenja mozga. I nisu samo infekcije uzrok tako visoke temperature.

Uzroci hiperpireksije

Osim infekcija, drugi najčešći uzrok je pregrijavanje tijela zbog toplotnog udara, kada osoba boravi dugo vremena na suncu bez odgovarajuće odjeće i bez uzimanja dovoljne količine vode.

Osobe koje imaju specijalnu zaštitnu opremu kao što su to vatrogasci i osobe koje rade na uklanjanju bombi, mogu u određenim uvjetima razviti hiperpireksiju.

Pored ovoga, postoji niz bolesti koje, u rijetkim slučajevima, mogu izazvati hiperpireksiju kao što su ekstremno povećan rad štitne žlijezde (tiroidna oluja), bolesti nadbubrežne žlijezde te moždani udar (ako zahvati dio mozga koji se zove hipotalamus i koji je odgovoran za regulaciju tjelesne temperature).

Maligna hiperpireksija i njezini uzroci

Možda je maligna hiperpireksija stanje kojeg se najviše boje anesteziolozi u svojoj praksi. Srećom je vrlo rijetko, ali su potrebne vrlo brze i odgovarajuće mjere da dođe do snižavanja tjelesne temperature.

Naime, maligna hiperpireksija obično se razvije nakon što osoba primi relaksant mišića (najčešće sukcinilkolin) zajedno s anestetičkim plinom (najčešće halotan) za operaciju. Iako se maligna hiperpireksija može razviti nakon prve uporabe ovih lijekova, ljudi obično razviju stanje tek nakon otprilike tri izlaganja.

Sklonost malignoj hiperpireksiji je nasljedna genetska osobina koja se javlja u obiteljima. U tom slučaju na osobu se stavljaju ledeni oblozi te se daje lijek dantrolen.

Drugi lijekovi koji mogu izazvati, također vrlo rijetko, malignu hiperpireksiju su lijekovi koji se koriste za liječenje psihijatrijskih bolesti. Povišena temperatura se javlja kao dio neuroleptičkog malignog sindroma koji, pored ekstremno povišene temperature, ima i poremećaj neurološkog i psihičkog stanja pacijenta te može dovesti do aritmija.

Serotoninski sindrom je potencijalno po život opasno stanje uzrokovano viškom serotonina u mozgu, često zbog upotrebe ili interakcije serotonergičkih lijekova. Uobičajeni uzroci uključuju antidepresive (selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina [SSRI], inhibitore ponovne pohrane serotonina i norepinefrina, inhibitore monoaminooksidaze, litij, neke lijekove protiv bolova (tramadol) i rekreacijske droge (npr. MDMA [3,4-metilendioksimetamfetamin], kokain, LSD). Početak serotoninskog sindroma obično je brz, često unutar nekoliko sati od uzimanja lijeka ili promjene doze. Nalazi mogu uključivati agitaciju, zbunjenost, glavobolju i drhtanje. Neuromuskularni simptomi i znakovi, kao što su klonus (trzanje mišića), hiperrefleksija i rigidnost (obično noge više nego ruke), su česti. Teški slučajevi mogu uzrokovati visoku temperaturu, napadaje, aritmije i smrt. Dijagnoza je klinička.

Hitne mjere kod visoke temperature

Osoba koja ima porast temperature iznad 39 °C (osim možda u gripi) treba pregled hitne službe da bi se ustanovio uzrok povišene temperature, ali i stanje organizma (posebice jetre, bubrega, mozga), te isključili poremećaji razine kalija i natrija u krvi.

Za početak, potrebno je, kao i kod svake povišene temperature:

• osobu skinuti u vrlo laganu odjeću,
• cijelo tijelo pokriti hladnim oblozima (ovdje se nemojte bojati upale pluća jer je skidanje temperature preko 40 °C pitanje života i smrti),
• nadoknaditi tekućinu na usta (ako je osoba pri svijesti) te
• pozvati hitnu medicinsku pomoć ili transportirati osobu na hitan prijem.

Dobra stvar u svemu ovome je da se hiperpireksija ne javlja često, tako da ne treba strahovati od uzimanja lijekova koji ju mogu izazvati, ali se definitivno treba čuvati toplotnog udara te ne uzimati bilo koju vrstu droge.