Anestezija kod hitnih zahvata: Što pacijent može očekivati

Anesteziolog je, naime, liječnik odgovoran za anesteziju, ublažavanje boli, održavanje disanja i cirkulacije tijekom zahvata te nadzor oporavka nakon operacije. Njegova uloga nije ograničena na to da bolesnika „uspava”. On procjenjuje cjelokupno stanje organizma i zajedno s kirurškim timom odlučuje kako zahvat izvesti na što sigurniji način.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Zašto se hitna anestezija razlikuje od planirane?

Kod planirane operacije obično postoji dovoljno vremena za detaljne preglede, prilagodbu terapije, liječenje eventualnih zdravstvenih problema i pridržavanje uputa o neuzimanju hrane i tekućine. Kod hitnog zahvata takve mogućnosti mogu biti ograničene. Bolesnik može doći nakon ozljede, s jakom boli, krvarenjem, infekcijom, crijevnom opstrukcijom ili drugim stanjem koje zahtijeva brzo liječenje.

Ponekad bolesnik prije operacije nije natašte. To je važno jer se tijekom opće anestezije smanjuju zaštitni refleksi koji inače sprječavaju ulazak sadržaja iz želuca u dišne putove. Ako je u želucu hrana ili tekućina, postoji povećan rizik da se ona vrati prema ustima i dospije u pluća. U hitnim okolnostima anesteziolog zato primjenjuje posebne postupke i lijekove te, kada je potrebno, osigurava dišni put na način koji smanjuje taj rizik. Međutim, to ne znači da će se zahvat automatski odgoditi. Kod nekih stanja čekanje može biti opasnije od rizika povezanog s punim želucem. Odluka se donosi individualno, uzimajući u obzir hitnost operacije, razlog zbog kojeg je potrebna, opće stanje pacijenta i moguće alternative.

Kratka, ali važna procjena

Prije same anestezije anesteziolog će, koliko okolnosti dopuštaju, razgovarati s bolesnikom ili članovima obitelji. Pitat će o bolestima, alergijama, ranijim anestezijama, lijekovima koje pacijent uzima te o tome kada je posljednji put jeo i pio. Važno je spomenuti i lijekove koji se kupuju bez recepta, biljne pripravke, dodatke prehrani, lijekove za šećernu bolest i lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi.

Ako bolesnik nije pri svijesti ili zbog svojeg stanja ne može razgovarati, informacije se prikupljaju od obitelji, hitne medicinske službe, medicinske dokumentacije i drugih dostupnih izvora. Ponekad je najvažnije odmah stabilizirati disanje i cirkulaciju, dok se dodatne informacije prikupljaju usporedno s pripremom za zahvat.

Procjena može uključivati mjerenje krvnog tlaka, pulsa, zasićenosti krvi kisikom i temperature, pregled dišnog puta te uvid u laboratorijske nalaze i snimke. Opseg pretraga ovisi o vremenu koje je na raspolaganju i o tome koliko je stanje hitno. Kod neposredno životno ugrožavajućih stanja ne provode se pretrage koje bi odgodile postupak bez jasne koristi za bolesnika.

Koja se vrsta anestezije primjenjuje?

Vrsta anestezije ovisi o operaciji i stanju bolesnika. Kod opće anestezije bolesnik je bez svijesti i ne osjeća bol tijekom zahvata. Lijekovi se najčešće primijenjuju u venu, a u rjeđim slučajevima i putem maske. Nakon što bolesnik zaspi, anesteziolog održava disanje i po potrebi postavlja cijev (tubus) u dušnik ili koristi drugo pomagalo  za osiguravanje dišnog puta.

Regionalna anestezija umrtvljuje određeni dio tijela, primjerice nogu, ruku ili donji dio tijela, dok bolesnik može ostati budan. Primjenjuju se lijekovi u blizini živaca ili živčanih spletova, odnosno u području kralježnice, ovisno o zahvatu. Regionalna se anestezija ponekad kombinira sa sedacijom, odnosno lijekovima koji opuštaju i izazivaju pospanost.

Lokalna anestezija djeluje na ograničeno područje. Može biti dovoljna za manje zahvate, ali se katkad koristi i uz druge metode kako bi se smanjila bol nakon operacije.

U hitnoj medicini plan se može promijeniti tijekom postupka. Primjerice, regionalna anestezija može se pokazati nedovoljnom, bolesnik može postati nestabilan ili kirurški zahvat može biti opsežniji nego što se u početku očekivalo. Anesteziolog će tada primijeniti drugi oblik anestezije ili dodatne mjere liječenja.

Što bolesnik osjeća prije i tijekom anestezije?

U operacijskoj sali bolesnika se priključuje na monitore, odnosno uređaje za praćenje rada srca, krvnog tlaka i razine kisika u krvi. Ovisno o zahvatu i zdravstvenom stanju, prate se i drugi pokazatelji, poput količine izdahnutog ugljikova dioksida, temperature, količine mokraće ili invazivnog arterijskog tlaka.

Prije opće anestezije u venu se najčešće postavlja kanila. Nakon primjene lijekova bolesnik obično brzo postaje pospan i gubi svijest. Tijekom anestezije anesteziolog i članovi tima neprekidno prate vitalne funkcije i prilagođavaju lijekove potrebama bolesnika.

Kod regionalne ili lokalne anestezije bolesnik može čuti razgovor i zvukove u operacijskoj sali. To ne znači da osjeća bol. Ako je budan i osjeća nelagodu, treba to odmah reći anesteziologu. Može se dodati lijek protiv boli ili sedacija, a plan se može promijeniti ako je to potrebno.

Najvažnije je znati da bolesnik tijekom zahvata nije prepušten sam sebi. Anesteziolog je uz bolesnika tijekom cijelog postupka, prati njegove funkcije i reagira na promjene.

Razgovor o rizicima i pristanak

I kod hitnih operacija bolesnik bi, kada god je to moguće, trebao dobiti objašnjenje o predloženoj anesteziji, njezinim koristima, mogućim rizicima i razumnim alternativama. Razgovor mora biti prilagođen ozbiljnosti stanja, složenosti zahvata i vremenu koje je dostupno.

U životno ugrožavajućim situacijama nije uvijek moguće provesti dug razgovor. Ako bi odgađanje liječenja ugrozilo život ili dovelo do teškog pogoršanja, liječnički tim mora postupiti bez uobičajenog vremena za pripremu. Ako je bolesnik pri svijesti i sposoban donositi odluke, njegove se želje i dalje poštuju u najvećoj mogućoj mjeri. Ako nije sposoban odlučivati, tim se oslanja na medicinsku nužnost i dostupne informacije o bolesnikovim željama, u skladu s važećim pravilima i zakonima.

Bolesnik bi trebao reći ukoliko nešto nije razumio. U hitnoj situaciji nije potrebno znati stručne izraze; dovoljno je pitati što će se dogoditi, zašto je postupak potreban i što se može očekivati nakon njega.

Buđenje i oporavak

Nakon završetka operacije lijekovi se postupno ukidaju, a bolesnik se budi u operacijskoj sali ili u jedinici za poslijeanestezijski nadzor ili jedinici za intenzivno liječenje. Ondje medicinsko osoblje nastavlja pratiti disanje, krvni tlak, puls, razinu svijesti i bol. Pacijent može primati kisik kroz masku ili male cjevčice postavljene u nos.

Buđenje nije uvijek trenutačno. Neki se bolesnici bude brzo, dok su drugi neko vrijeme pospani i zbunjeni. Trajanje oporavka ovisi o vrsti anestezije, duljini i opsegu operacije, dobi, lijekovima koje je bolesnik primio te općem zdravstvenom stanju.

Nakon opće anestezije mogu se pojaviti mučnina, povraćanje, suhoća ili bol u grlu, drhtanje, žeđ i umor. Ti su simptomi najčešće prolazni i mogu se liječiti. Ako je tijekom anestezije bila postavljena cijev za disanje, grlo može biti nadraženo neko vrijeme.

Bol se procjenjuje i liječi odmah nakon operacije. Bolesnik ne bi trebao trpjeti u tišini; treba reći koliko ga boli i gdje osjeća bol. Liječenje može uključivati lijekove na usta ili u venu, regionalne blokove, epiduralnu analgeziju ili druge metode, ovisno o zahvatu i zdravstvenom stanju.

Kada je potreban intenzivni nadzor?

Nakon hitne operacije bolesnik se ne vraća uvijek izravno na obični odjel. Ako je operacija bila velika, ako je bolesnik prije zahvata bio teško bolestan ili ako mu je potrebna pomoć pri disanju i održavanju krvnog tlaka, može biti premješten u jedinicu intenzivnog liječenja.

To nije nužno znak komplikacije. Ponekad se intenzivni nadzor planira unaprijed jer je nakon operacije potrebno pažljivo praćenje ili postupno smanjivanje potpore disanju i cirkulaciji. O mjestu nastavka liječenja odlučuje se prema stanju pacijenta, a ne samo prema vrsti anestezije.

Kod nekih bolesnika nakon hitne operacije može biti potrebno nastaviti mehaničku ventilaciju i odgoditi buđenje dok se organizam ne stabilizira. Obitelj tada može dobiti informacije o tome zašto je takav postupak potreban i koji su sljedeći koraci.

 

Kako se bolesnik može pripremiti?

Ako za pripremu postoji i nekoliko minuta, korisno je zdravstvenom timu reći naziv svih lijekova koje bolesnik uzima, vrijeme posljednje doze i podatak o alergijama. Posebno treba navesti lijekove za razrjeđivanje krvi, šećernu bolest, epilepsiju, srčane bolesti i astmu. Treba spomenuti i ranije probleme s anestezijom, teško postavljanje dišne cijevi ili izraženu mučninu nakon prethodnih zahvata.

Bolesnik ne bi trebao samostalno uzimati dodatne lijekove, hranu ili tekućinu dok ne dobije uputu medicinskog tima. Ako je moguće, korisno je pripremiti osobne dokumente i popis terapije, ali to ne smije odgoditi hitno liječenje.

Strah je očekivan. Pomaže postaviti nekoliko konkretnih pitanja: koja se vrsta anestezije planira, koliko je zahvat hitan, kako će se liječiti bol i gdje će bolesnik biti nakon operacije. Kratak i jasan razgovor često smanji neizvjesnost.

Obiteljsko zdravlje

Najčešće predrasude o anesteziji: Što je istina, a što mit

Zaključak

Anestezija kod hitnih zahvata zahtijeva brzo donošenje odluka, ali ne i odustajanje od pažljive procjene i nadzora. Anesteziolog u kratkom vremenu procjenjuje rizike, prilagođava plan zdravstvenom stanju bolesnika i tijekom cijele operacije prati disanje, cirkulaciju i druge važne funkcije. Nakon zahvata nadzor se nastavlja sve dok bolesnik nije dovoljno stabilan i budan.

Najkorisnije što bolesnik može učiniti jest iskreno odgovoriti na pitanja o bolestima, lijekovima, alergijama i posljednjem unosu hrane ili tekućine. U hitnoj situaciji nije moguće unaprijed predvidjeti svaki detalj, ali bolesnik ima pravo dobiti objašnjenje u mjeri koju okolnosti dopuštaju i znati da se odluke donose prema njegovim stvarnim potrebama.

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI