Zdravlje > Neurologija

Može li loš san povećati rizik od Alzheimerove bolesti? Znanstvenici otkrivaju što se događa u mozgu

Jedna neprospavana noć najčešće znači umor, slabiju koncentraciju i osjećaj da nam misli rade sporije. No san nije samo vrijeme potrebno da bismo se ujutro osjećali odmorno. Dok spavamo, u mozgu se odvijaju brojni procesi važni za njegovo normalno funkcioniranje, uključujući obradu sjećanja i upravljanje tvarima koje se povezuju s Alzheimerovom bolešću. Upravo zato znanstvenici istražuju može li dugotrajno loš san biti jedan od čimbenika koji pridonose razvoju bolesti.

loš san
PREGLED SADRŽAJA
  1. Što se u mozgu događa dok spavamo?
  2. Neprospavane noći pod povećalom znanstvenika
  3. Nije važan samo broj sati sna
  4. Može li Alzheimerova bolest zapravo narušiti san?
  5. Posebnu pozornost zaslužuje apneja u snu
  6. Dobar san nije jamstvo, ali vrijedi ga čuvati

Odgovor zasad nije jednostavno „da“. Istraživanja pokazuju povezanost između lošeg sna i nekih promjena u mozgu karakterističnih za Alzheimerovu bolest, ali ne dokazuju da loš san sam po sebi uzrokuje bolest. Štoviše, odnos je vjerojatno dvosmjeran: poremećen san može biti povezan s promjenama u mozgu, ali i same promjene povezane s Alzheimerovom bolešću mogu početi narušavati san prije pojave očitih problema s pamćenjem.

Kratak san – velik problem: povezanost nepotpunog sna i rizika od raka

Što se u mozgu događa dok spavamo?

San nije pasivno stanje u kojem se mozak jednostavno „isključuje“. Tijekom noći odvijaju se procesi važni za pamćenje, učenje i normalnu funkciju živčanih stanica. Posebno je važan duboki san, koji ima ulogu u učvršćivanju sjećanja.

Znanstvenike pritom posebno zanimaju dvije bjelančevine, beta-amiloid i tau. Beta-amiloid prirodno nastaje u mozgu, ali kod Alzheimerove bolesti može se nakupljati i stvarati naslage. Tau također ima normalnu ulogu u živčanim stanicama, no kod Alzheimerove bolesti može poprimiti abnormalan oblik i stvarati nakupine koje ometaju njihovo funkcioniranje.

Istraživanja pokazuju da se razine beta-amiloida i taua mijenjaju tijekom ciklusa budnosti i spavanja. Dok smo budni, količina tih bjelančevina raste, a tijekom sna mijenjaju se procesi njihova stvaranja i uklanjanja. Kada je san poremećen, taj se ritam može narušiti.

Neprospavane noći pod povećalom znanstvenika

Važno je razlikovati povremeno loše spavanje od kroničnih problema. Jedna neprospavana noć neće uzrokovati Alzheimerovu bolest. Eksperimentalna istraživanja ipak pokazuju da akutni nedostatak sna može privremeno promijeniti razine bjelančevina povezanih s bolešću.

Pregled objavljen u časopisu Neuropsychopharmacology opisuje kako poremećen san i povećana budnost mogu kratkoročno povećati proizvodnju beta-amiloida i smanjiti njegovo uklanjanje. Istraživanja na ljudima također su pokazala da nedostatak sna može povećati razinu taua u tekućini koja okružuje mozak i kralježničnu moždinu.

To ipak nije dokaz da će osoba koja loše spava razviti Alzheimerovu bolest. Riječ je o privremenim biološkim promjenama koje znanstvenicima mogu pomoći u razumijevanju procesa povezanih s bolešću.

Nije važan samo broj sati sna

Kada govorimo o „lošem snu“, nije riječ samo o tome koliko sati spavamo. Važni su i kvaliteta i neprekinutost sna, primjerice često buđenje tijekom noći, teško uspavljivanje ili osjećaj da se ujutro nismo dovoljno odmorili.

U istraživanju objavljenom 2025. godine, Chen i suradnici analizirali su rezultate 30 ranijih istraživanja koja su obuhvatila gotovo 15.000 ljudi bez demencije. Pokazalo se da su osobe koje su lošije spavale imale više beta-amiloida, bjelančevine koja se povezuje s Alzheimerovom bolešću. Slična povezanost uočena je i kod ljudi koji su spavali kraće.

No rezultati nisu jednako jasni kada je riječ o tauu. Chen i suradnici nisu pronašli značajnu povezanost između količine ili kvalitete sna i razine taua. Zasad su zato dokazi o povezanosti lošeg sna i beta-amiloida uvjerljiviji nego oni koji se odnose na tau.

Može li Alzheimerova bolest zapravo narušiti san?

Ovdje dolazimo do druge strane priče. Moguće je da problem nije samo u tome što loš san prethodi Alzheimerovoj bolesti. Promjene koje se događaju u mozgu kod Alzheimerove bolesti mogu utjecati i na područja i procese koji reguliraju spavanje.

Američki nacionalni institut za starenje (NIA) navodi da osobe s Alzheimerovom bolešću često imaju poremećaje spavanja, ali da se problemi mogu pojaviti i prije kognitivnih simptoma. Zbog toga znanstvenici još pokušavaju odgovoriti na pitanje „što je bilo prvo“ – dovodi li poremećen san do promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću ili rane promjene u mozgu počinju narušavati san. Prema dosadašnjim spoznajama, moguće je da se događaju oba procesa istodobno.

Pregled istraživanja u kojima je san sudionika detaljno praćen tijekom noći pokazao je da osobe s Alzheimerovom bolešću u prosjeku imaju promijenjenu strukturu sna: manje ukupnog i dubokog sna, manje vremena provedenog u kvalitetnom snu te više buđenja tijekom noći.

loš san

Posebnu pozornost zaslužuje apneja u snu

Nisu svi poremećaji spavanja jednaki. Jedan od onih koji zaslužuje liječničku procjenu jest opstruktivna apneja u snu, pri kojoj tijekom noći dolazi do ponavljanih prekida ili smanjenja disanja. Osoba se pritom može nakratko buditi mnogo puta, a da toga uopće nije svjesna.

NIA navodi da su poremećaji disanja tijekom spavanja povezani s kognitivnim oštećenjem. U jednoj ranijoj studiji koju navodi ta institucija, starije žene sa smetnjama disanja tijekom spavanja imale su gotovo dvostruko veći rizik od blagoga kognitivnog oštećenja ili demencije.

Zato glasno hrkanje, gušenje ili hvatanje zraka tijekom noći, učestala buđenja i izražena dnevna pospanost nisu simptomi koje treba mjesecima ignorirati.

Dobar san nije jamstvo, ali vrijedi ga čuvati

Znanost još ne može reći da će poboljšanje sna spriječiti Alzheimerovu bolest. Nema ni dovoljno dokaza da liječenje poremećaja spavanja smanjuje rizik od Alzheimerove bolesti. Ipak, sve je više razloga da san promatramo kao važan dio brige o zdravlju mozga. Povremena neprospavana noć nije razlog za paniku, ali kronične probleme sa spavanjem ne treba prihvatiti kao neizbježan dio starenja. Redovit ritam spavanja, dovoljno vremena za odmor i pravodobno liječenje poremećaja poput apneje razumni su koraci za očuvanje zdravlja. Dok znanstvenici nastavljaju istraživati može li bolji san utjecati na razvoj Alzheimerove bolesti, jedno je jasno: kvalitetan san važan je za normalno funkcioniranje mozga i vrijedi ga shvatiti ozbiljno.

 

Izvori: PubMed Central, PubMed, PubMed, National Institute on Aging

 

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.