Psihičke posljedice inkontinencije kod muškaraca

Inkontinencija je bilo koje nevoljno ispuštanje urina (ICS) ili nemogućnost kontrole eliminacije stolice (defekacija). Dva su moguća uzroka inkontinencije: fizički (posljedica bolesti) ili psihički (nedostatna kontrola zbog psihičkih poremećaja).

Fizički uzroci inkontinencije su infekcija urinarnog trakta, kamenci mokraćnog mjehura, tumori, neurološke bolesti, a inkontinencija može biti i posljedica fizičkih trauma/invaliditeta. Uzroci inkontinencije mogu biti i psihički kao što su iznimni stres ili neka teža psihička bolest.

Težina inkontinencije može biti od povremenog „bježanja“ urina ili stolice do potpune nemogućnosti kontrole mokrenja ili defekacije.

Psihičke posljedice inkontinencije

Činjenica je da urinarna inkontinencija kod muškaraca bitno utječe na emocionalno zdravlje, poslovnu karijeru, socijalne kontakte i, općenito, na kvalitetu života.

Prema našim istraživanjima, pacijenti s inkontinencijom pokazuju visok stupanj tjeskobe i depresivnosti s izraženim osjećajem inferiornosti. Izbjegavaju socijalne kontakte, osjećaju sram i bijes, postaju pasivno-agresivni. Vrsta i stupanj psihičkih/emocionalnih poremećaja povezan je s trajanjem inkontinencije i dobi pacijenta te s doživljajem uskraćenosti životnih šansi.

Nekontrolirano mokrenje znatno utječe na poslovnu karijeru jer pacijenti ne mogu izdržati dugotrajne sastanke, ne mogu koristiti javni prijevoz, izbjegavaju službena putovanja. Opsesija im je blizina toaleta i anksioznost se odnosi na: “što ako se nekontrolirano pomokrim, uneredim odjeću i time nastane neugodan miris?” Boje se smijati “od srca”, suzdržavaju se od kihanja i kašljanja, paze kako sjede, nastoje kontrolirati mokrenje, što im snižava poslovnu koncentraciju, a okolina ih doživljava čudnima.

Socijalni život inkontinentnih muškaraca je siromašniji jer oni ne odlaze na putovanja, ne odlaze na mjesta gdje nema toaleta, osjećaju stid te navode problem stvaranja novih i održavanja postojećih emotivnih veza.

Ne gubite nadu, pomoć postoji

Sprječavanje neugode zbog urinarne inkontinencije u svakodnevnom funkcioniranju uglavnom se rješava korištenjem medicinskih pomagala i češćim mijenjanjem rublja, treningom eliminacije urina ili, ako je moguće, operativnim zahvatima.

Izraženije psihičke teškoće opisuju inkontinentni  muškarci koji su stradali u prometnim nesrećama ili u sportu. Suočeni su s dva velika problema: fizičkim invaliditetom i inkontinencijom. Njima je potrebna psihoterapija, ponajprije s ciljem rješavanja psihičke traume zbog fizičkih ograničenja, a potom s ciljem prevladavanja neugode zbog inkontinencije i potrebe da druga osoba sudjeluje u njihovoj intimi. Često takve osobe imaju suicidalne tendencije i/ili pokušaje suicida. Ovi pacijenti zahtijevaju vrlo kompliciran psihoterapijski pristup, jer i minimalne pogreške mogu rezultirati lošim ishodom.

Od velike je važnosti osobnu percepciju „što sve više ne mogu“ transformirati na način da prepozna i koristi sve preostale potencijale te ga motivirati za osobni razvoj i prilagodbu novonastaloj situaciji, čime će i vlastiti život procijeniti kvalitetnijim.

Kvaliteta života inkontinentnih muškaraca značajno se može poboljšati upotrebom odgovarajućih pomagala, a o čemu se najbolje konzultirati s liječnikom ili ljekarnikom.