Kako pomoći djetetu koje muca? Savjeti logopeda za roditelje

U predškolskom razdoblju mnoga djeca ne govore u potpunosti tečno, pa neke riječi ponavljaju, umeću, produljuju i/ili pak čine stanke u govoru. To je razdoblje u kojem djeca uče govoriti, usvajaju mnoge jezične vještine, a istovremeno se odvija i razvoj raznih drugih, „pozadinskih“ procesa koji podupiru razvoj jezika i govora.

Razdoblje normalne netečnosti

Zbog intenzivnog učenja i usvajanja, predškolska djeca u dobi između druge i pete godine najčešće prolaze kroz period koji se naziva razdobljem normalne netečnosti što ne možemo poistovjetiti s mucanjem.

Netečnosti kao što su ponavljanja jednosložnih riječi, slogova i glasova, produžavanja glasova, napete pauze i blokade karakteriziraju govor osoba koje mucaju, ali se povremeno javljaju i u djece koja govore tečno.

Kako prepoznati „pravo“ mucanje?

No, kada se onda uopće radi o „pravom“ mucanju? Na poremećaj tečnosti govora, odnosno na mucanje možemo posumnjati ako:

• dijete čini česte pogreške i to sustavno, primjerice učestalo ponavlja početak onih riječi koji počinju glasom P,
• takve se pogreške zadržavaju duže vrijeme,
• te su pogreške praćene fiziološkim (ubrzano disanje, crvenilo, znojenje dlanova i sl.) ili fizičkim reakcijama (pokreti glave, tijela, udova, tikovi).

Mucanje je razvojni govorni poremećaj u kojemu je tok govora prekinut ponavljanjem glasova (m-m-m-mama), slogova (ma-ma-mama), jednosložnih riječi te čujnim ili nečujnim  produžavanjem glasova (mmmmama) i neprimjerenim zastojima (bez glasa). Uglavnom su prisutni i neuobičajeni pokreti lica i tijela povezani s naporom pri govoru.

Čim prije do logopeda

Kome se i kada javiti ako postoji sumnja da dijete muca? Odgovor je logopedu i to što ranije, to bolje!

Važno je obratiti se kvalificiranom stručnjaku, u ovom slučaju logopedu čim postanete zabrinuti zbog djetetova mucanja ili primijetite da je dijete zabrinuto i prepoznaje problem, izbjegava govoriti, napeto je, ima druge govorne ili jezične teškoće te ako u obitelji neki član već muca i ako mucanje traje duže od šest mjeseci.

Kao stručnjak za govorno-jezične teškoće, logoped će prije svega provesti sveobuhvatnu procjenu te na temelju toga isplanirati terapiju i pružiti logopedsku podršku kroz izravan rad s djetetom te indirektan rad, odnosno savjetovanje s roditeljima/skrbnicima. Neka vam upravo logoped uvijek bude prvi savjetnik.

Ako imate tu mogućnost, obratite se i logopedu u dječjem vrtiću koji će u suradnji s odgojiteljima nastojati stvoriti ugodnije i mirnije okruženje za dijete koje muca.

Roditelj kao terapeut

Na mucanje djeteta predškolske dobi najveći će utjecaj, uz logopeda, imati roditelji koji promjenom odnosa i načina komunikacije s djetetom izravno djeluju na ublažavanje mucanja.

Intuitivno, roditelji najčešće na djetetove netečnosti reagiraju ispravljanjem, dovršavanjem rečenice umjesto njega, prekidaju govor, potiču ga da brže govori… Namjera je dobra, no takvim se reakcijama kod djeteta potiče razvijanje negativne slike o sebi i osjećaj da nešto s njim nije u redu. Što se ono više trudi kontrolirati svoj govor, pogreške postaju izraženije, a okolina, usprkos njegovom trudu, pokazuje nezadovoljstvo.

Na djetetove netečnosti nemojte skretati preveliku pozornost, već podupirite i pohvaljujte tečan govor.

Savjeti za roditelje djece koja mucaju

U nastavku nudimo savjete za roditelje djece koja mucaju.

Što ne činiti kada dijete muca?

• prekidati djetetov govor,
• požurivati dijete,
• dovršavati rečenice umjesto njega,
• ispravljati, kritizirati dijete,
• zahtijevati od djeteta da govori „javno“ – pred gostima, susjedima…
• govoriti djetetu da se opusti i pokuša ne mucati.

Što treba činiti kada dijete muca?

• govoriti sporije,
• postavljati manje pitanja,
• eliminirati sve što vama i djetetu ometa komunikaciju (buka, mobitel),
• pažljivo slušati dijete, dati mu svu pažnju,
• kontrolirati komunikacijske izmjene (bez upadanja u riječ),
• održati prirodan kontakt očima (bez pokazivanja nelagode ili nestrpljenja).

Umirite dijete ako je zabrinuto zbog mucanja

Ako je dijete zabrinuto oko svog govora, nemojte izbjegavati razgovor o tome. Razgovarajte otvoreno i objasnite mu da to ne umanjuje njegovu vrijednost niti vašu ljubav prema njemu. Učenje tečnog govora možete usporediti s učenjem vožnje bicikla, plivanja ili bilo koje druge vještine.

Promijenite način na koji komunicirate s djetetom. Kada razgovarate s djetetom ili s drugima o mucanju, nemojte govor opisivati kao „dobar“ i „loš“, primjerice „Njegovo/njeno mucanje je loše ovaj tjedan“. Korištenje takvih izraza može dovesti do toga da se dijete osjeća manje vrijedno ili neuspješno zbog mucanja. To može negativno utjecati na njihovo samopouzdanje te doprinijeti osjećaju anksioznosti.