Psihofarmaci: što treba znati o lijekovima za psihičke poremećaje i bolesti

Psihički poremećaji realnost su u današnjem svijetu, a ponekad mogu i značajno utjecati na opće funkcioniranje te umanjiti kvalitetu života. Zbog toga zahtijevaju stručnu pomoć, a liječiti ih možemo na različite načine – psihoterapija, socioterapija, vježbe disanja, rekreacija i drugi.

No, nekim pacijentima potrebna je i psihofarmakoterapija, odnosno – lijekovi.

Što su psihofarmaci?

Psihofarmaci (psihoaktivne ili psihotropne tvari) su kemijske tvari izrazitog farmakološkog učinka, koje mijenjaju moždanu funkciju, što rezultira s privremenom promjenom percepcije, raspoloženja, svijesti ili ponašanja. Oko liječenja psihičkih teškoća i korištenja psihofarmaka još uvijek postoji stigma, pa se ponekad bolesnici ustručavaju potražiti pomoć ili odbijaju uzimati preporučene lijekove.

Za neke poremećaje i bolesti farmakoterapija najčešće nije potrebna, za druge se najučinkovitijom pokazuje kombinacija lijekova i psihoterapije, dok su za neke poremećaje i bolesti poput shizofrenije, depresije ili demencije lijekovi nužan preduvjet uspješnosti psihoterapije te su potpora i nadopuna drugim oblicima terapije.

Danas imamo na raspolaganju veliki broj različitih psihofarmaka, a u odabiru stručnjaci primjenjuju individualno prilagođene lijekove, vodeći računa o nuspojavama i potencijalnim interakcijama s ostalim lijekovima. Ovi lijekovi djeluju na neurotransmitere u mozgu, kemijske spojeve koji prenose signale između živčanih stanica, te tako pomažu u regulaciji raspoloženja, razmišljanja i ponašanja.

Lijekovi u N skupini

Mogu se podijeliti u više skupina i na više načina, a uobičajena je podjela (kao i drugih lijekova) prema ATK sustavu, tj. Anatomsko-terapijsko-kemijskoj klasifikaciji lijekova.

ATK sustav dijeli sve kategorije lijekova na 5 nivoa, gdje prvi nivo (označen slovom) označava anatomsku grupu na koju lijek djeluje, zatim glavnu terapijsku grupu kojoj pripada lijek pa farmakološko-terapijsku podgrupu, farmakološko-kemijsku podgrupu te kemijsku supstancu koja je djelatna supstanca u lijeku. Pripravci koji djeluju na živčani sustav svrstani su u skupinu N (Nervous system).

U skupini N svrstavaju se lijekovi u podskupine prema farmakološkom učinku: anestetici, analgetici, antiepileptici, antiparkinsonici i drugi te najčešće korišteni psiholeptici (N05) i psihoanaleptici (N06).

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Psiholeptici: lijekovi koji smanjuju psihičku aktivnost

Psiholeptici (šifra N 05 po ATK klasifikaciji) su lijekovi koji smanjuju psihički tonus, odnosno reduciraju psihičku aktivnost. Dijele se na:

• antipsihotike,
• anksiolitike te
• hipnotike i sedative.

Antipsihotici

Antipsihotici su lijekovi koji se koriste za liječenje shizofrenije i drugih psihoza, pomažući u smanjenju simptoma poput halucinacija, agresivnosti, psihomotornog uzbuđenja, sumanutih misli i drugih.

Glavni učinak antipsihotici ostvaruju djelujući na receptore dopamina smanjujući njihovu razinu u živčanom sustavu, kao i djelovanje na druge neurotransmitere (kemijske tvari koje prenose živčane impulse do različitih neurona) te, posljedično, na smanjenje i kontrolu simptoma mentalnih poremećaja.

Na izbor lijeka utječe procjena kliničke situacije, sličnog su djelovanja, ali imaju različit profil nuspojava, što je često odlučujuće za odabir antipsihotika.

Razlikujemo:

• antipsihotike prve generacije (stariji antipsihotici) kao što su promazin, levopromazin, flufenazin, haloperidol te
• drugu generaciju antipsihotika (noviji antipsihotici), npr. klozapin, olanzapin, kvetiapin, risperidon.

Glavno obilježje nove generacije antipsihotika jest da manje uzrokuju ekstrapiramidalne nuspojave kao što su tremor i simptomi slični Parkinsonovoj bolesti te diskinezije (abnormalne pokrete lica), a također imaju i veću vjerojatnost za poboljšanje kognitivnih funkcija. No niti ova skupina nije bez nuspojava, a uglavnom je riječ o dobivanju na težini.

Pacijente se mora upozoriti na ustrajnost u uzimanju terapije i strpljenje jer za postizanje pune učinkovitosti mogu biti potrebni tjedni ili mjeseci. Unatoč tome što antipsihotici mogu izazvati različite nuspojave, važno je naglasiti da su oni djelotvorni u smanjenju simptoma te da neliječena bolest više smanjuje kvalitetu života nego što to čine eventualne nuspojave lijekova.

Važno je uspostaviti dobru komunikaciju sa svojim psihijatrom, jer ne djeluju svi lijekovi jednako na sve ljude zbog čega je ponekad potrebno isprobati više vrsta lijekova.

Anksiolitici

Najčešće propisivani psihofarmaci su iz skupine anksiolitika. Često se i nekritički propisuju na zahtjev pacijenata, a uzimaju se i samoinicijativno za rješavanje manjih stresnih situacija čak i u normalnim životnim situacijama.

Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, napetosti, zabrinutosti, tjeskobe, panike i straha, a obično je popraćena i s nekim tjelesnim simptomom ili s više njih što može biti vrlo neugodno – osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje, ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, promjene na koži, drhtanje. Učestale su i gastrointestinalne tegobe poput boli u trbuhu, proljeva, mučnina i drugih.

Većina ljudi je iz različitih razloga povremeno anksiozna, ali može kontrolirati i upravljati takvim stanjem, pa se to ne smatra medicinskim problemom. No, problem se javlja kada učestalost, intenzitet i trajnost takvih događanja počinje ometati svakodnevno fizičko i psihičko funkcioniranje. Tada se može govoriti o anksioznom poremećaju i potrebno je potražiti stručnu pomoć. Najčešće propisivana skupina anksiolitika su benzodiazepini – imaju najšire indikacijsko područje, veliku potrošnju, ali i zlouporabu.

Pojedinačni lijekovi iz skupine benzodiazepina imaju različite farmakokinetičke osobine, tj. razlikuju se prema jačini, početku djelovanja, trajanju djelovanja te metabolizmu. Prema tome se i određuju njihove indikacije za uporabu. Najvažnije indikacije su anksiozni poremećaji i poremećaj spavanja.

U načelu, učinak ovisi o dozi, tako da u niskim dozama imaju sedativni, a u visokim dozama hipnotički učinak (djeluju protiv nesanice). Najčešće se upotrebljava diazepam (tvornička imena: Apaurin, Normabel) koji smanjuje napetost, anksioznost, nemir, nesanicu, mišićne grčeve, a slijedi ga alprazolam (tvornička imena: Helex, Xanax). Učinkoviti su i dobro prihvaćeni od pacijenata, no imaju i niz nedostataka – razvoj tolerancije, ovisnosti te veliki potencijal zlouporabe.

Primjena benzodiazepina u liječenju anksioznih poremećaja treba biti racionalna, odnosno treba ih koristiti kod akutnog pogoršanja simptoma anksioznosti i to u što manjoj dozi te u što kraćem vremenu. Iako je preporučeno trajanje terapije najdulje do četiri tjedna, vrlo se često uzimaju dugotrajno, pa se s prestankom uzimanja mogu javiti simptomi sustezanja koji su često teži od izvornih simptoma zbog kojih su primjenjivani.

Psihoanaleptici: lijekovi koji podižu raspoloženje

Psihoanaleptici (šifra N 06) su psihofarmaci koji podižu raspoloženje, potiču aktivnost i stimuliraju budnost. Dijele se na:

• antidepresive,
• psihostimulanse,
• lijekove za ADHD i nootropike te na
• lijekove protiv demencije.

Dječje zdravlje

O tome treba govoriti: depresija kod djece i adolescenata

Depresija kod djece i mladih nije česta tema, ali to ne znači da ne postoji i da ovom problemu...

Antidepresivi

Najvažnija vrsta lijekova ove skupine su antidepresivi. Porast pojavnosti depresije već duže vrijeme predstavlja značajan zdravstveni problem. To nije prolazno stanje neraspoloženja i pasivnosti, već se radi o ozbiljnoj bolesti koju treba liječiti jer utječe na cjelokupni život bolesnika, gubitak snage i energije, a ima i značajan utjecaj na socijalno okruženje.

Ovaj poremećaj nastaje kao rezultat međusobnog djelovanja različitih biokemijskih i psiholoških čimbenika, pa se u liječenju primjenjuju psihološke metode i lijekovi. Farmakološko i psihoterapijsko liječenje depresivnog poremećaja međusobno se nadopunjuju i daju najbolje rezultate. Važno je da bolesnik zna da se ne radi o bolesti koja se može brzo izliječiti, da treba pričekati (tri do četiri tjedna) na početak djelovanja, da je liječenje dugotrajno i da su moguće nuspojave. Lijekovi protiv depresije djeluju tako što utječu na razinu neurotransmitera u mozgu, tvari koje prenose signale između živčanih stanica.

Danas su na raspolaganju brojni antidepresivi različitih mehanizama djelovanja. Ponekad je potrebno uzimati više lijekova, npr. dva antidepresiva različitih mehanizama djelovanja, a lijekove je potrebno nastaviti uzimati i nakon povlačenja simptoma bolesti.

Između različitih vrsta antidepresiva, danas se najčešće koriste takozvani specifični inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) koji udovoljavaju većini zahtjeva za uspješno djelovanje lijeka: brz nastup djelovanja, jednostavno doziranje, sigurnost primjene za sve dobne skupine te dobar profil nuspojava i prihvatljiv profil interakcija. Bolje se podnose od nekih starijih generacija antidepresiva te su, zahvaljujući visokoj učinkovitosti i dobroj podnošljivosti, antidepresivi prve linije i prvog izbora. SIPPS antidepresivi su fluvoksamin, fluoksetin, sertralin, citalopram, escitalopram i paroksetin. Između ovih lijekova postoje određene male razlike, koje mogu biti od značajne kliničke važnosti.

Odabir određenog antidepresiva ovisi o individualnim potrebama pacijenta, izraženosti simptoma, popratnim tjelesnim bolestima i drugoj terapiji koju pacijent uzima te njegovom načinu života, pa je važno da bolesnik dobro surađuje sa svojim liječnikom. Kod lijekova iz skupine antidepresiva nema opasnosti od ovisnosti, kao kod lijekova iz drugih skupina psihofarmaka.

Kao što smo već spomenuli, skupini psihoanaleptika pripadaju i psihostimulansi, lijekovi za ADHD, nootropici te lijekovi protiv demencije.

Psihostimulansi

Psihostimulansi su lijekovi koji dovode do ekscitacije središnjeg živčanog sustava (SŽS), uklanjaju osjećaj umora i pospanosti, tj. pojačavaju budnost. Imaju izražene opasne nuspojave, a mogu razviti i ovisnost.

Kod nas nema registriranih lijekova iz ove grupe.

Nootropici

Nootropici su preparati koji povećavaju psihofizičku aktivnost i poboljšavaju kognitivne funkcije, no još nisu razjašnjeni načini njihova djelovanja, a evaluacija učinaka još se ispituje.

Kod nas je registriran piracetam (Oikamid), no većina istraživanja su provedena prije mnogo godina i sveukupni dokazi nisu dovoljno pozitivni da podrže njegovu primjenu kod demencije ili kognitivnog oštećenja.

Lijekovi za demenciju

Zbog produljenja ljudskog vijeka, u općoj populaciji ubrzano raste udio demencija, pa i potreba za liječenjem ovih stanja postaje sve značajnija. Danas se intenzivno radi na istraživanjima i pronalaženju lijekova za demenciju.

Kod nas su za ovu indikaciju registrirana četiri lijeka: donepezil, rivastigmin, memantin i suhi ekstrakt ginkova lista ginkgo biloba.

Zaključno

Posljednjih desetljeća psihofarmakoterapija se razvija i došlo je do otkrića brojnih psihofarmaka koji značajno pomažu bolesnicima da se nose sa svojom bolešću te im znatno podižu kvalitetu života. No za uspješnu terapiju tih poremećaja važno je istovremeno liječenje i psihoterapijom i socioterapijom.

Važno je naglasiti da lijekove za psihičke bolesti uvijek propisuje i nadzire liječnik specijalist. Samoliječenje se nikako ne preporučuje i može biti štetno.

PODIJELI