Psiha i emocije - 29. studenoga 2022.
AUTOR ČLANKA - Silvija Topić Lukačević, dr.med., spec.psihijatrije, Dnevna bolnica za stres i traumu, Klinika za psihijatriju „Sveti Ivan“

Shizofrenija: kako prepoznati „rascjep duše“ i kako je liječiti

Liječenje shizofrenije je bitno započeti što je ranije moguće jer tada oporavak može biti brži i potpuniji. Uz redovito uzimanje lijekova, mnogi oboljeli mogu voditi produktivan i ispunjen život

shizofrenija-kako je prepoznati i liječiti

Shizofrenija je psihijatrijski poremećaj koji se ubraja u teške psihijatrijske poremećaje. Za shizofreniju se često kaže da je rascjep duše, odnosno razuma. Ime shizofrenija skovano je od grčkih riječi schizo što znači cijepam i fren što znači razum. U shizofreniji su misli i osjećaji često neusklađeni.

Shizofrenija oboljeloj osobi otežava, iskrivljava ili sasvim onemogućuje razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava te se kaže da je osnovna značajka bolesti ta da bolesnik „ne testira realitet“. Kod dijela bolesnika uslijed bolesti dolazi do oštećenja funkcioniranja, gubitka radne sposobnosti, nesposobnost za samostalan život, oštećenja socijalnog funkcioniranja i socijalne izolacije. No, kod nekih bolesnika te u slučaju da se s liječenjem započne dovoljno rano, može doći do oporavka koji omogućava uobičajeno funkcioniranje i normalan život.

Psihijatar, psiholog i psihoterapeut: kada i kome se treba javiti?

Prvi znakovi poremećaja

Pojavljivanje poremećaja može biti naglo ili postupno, iako kod većine osoba dolazi do polaganog i postupnog razvoja raznovrsnih klinički signifikantnih znakova i simptoma. U tim slučajevima poremećaj se razvija tijekom nekoliko mjeseci ili čak godinama.

Na primjer, bolesnik postupno počinje imati sve izraženije teškoće s koncentracijom, osjeća napetost, nezainteresiranost, bezvoljnost, postupno se povlači iz društva, ne može spavati. Ponekad čak zanemaruje i osobnu higijenu. Bolesnik je zaokupljen neobičnim interpretacijama, prisilnim i precijenjenim mislima, postaje nepovjerljiv i sumnjičav te često pokazuje ljutnju i bijes. Jedan od prvih znakova bolesti može biti zanemarivanje školskih obveza ili obavljanje obveza u radnoj sredini.

S napredovanjem bolesti postaju uočljivi simptomi bolesti koja se općenito naziva „psihoza“ tj. javljaju se pozitivni simptomi: sumanute ideje, halucinacije i dezorganizirano ponašanje što ometa bolesnikovo funkcioniranje. Prijelaz u akutnu fazu bolesti prate nedefinirani strah i tvrdokorna nesanica.

Simptomi shizofrenije

Shizofrenija se prepoznaje po karakterističnim simptomima koji se dijele na nekoliko skupina:

  • pozitivne,
  • negativne,
  • afektivne i
  • kognitivne.

Pozitivni simptomi

Pozitivni simptomi su sumanute ideje, halucinacije, dezorganizirano ponašanje i mišljenje. Ovo su najuočljiviji simptomi te uzrokuju gubitak veze s okolinom.

Deluzije ili sumanute ideje su zablude nastale na bolesnoj osnovi te nisu dostupne korekciji (tj. bolesnik se ne može razuvjeriti). Često su to:

  • progonstvene ideje – osoba je uvjerena da ju prate,
  • ideje odnosa – uvjerenje da se neki događaji u okolini odnose na nju, uvjerenja bolesnika da se ponašanje ljudi odnosi na njega, primjerice, misli da ljudi na televiziji razgovaraju o njemu, da se odlomci iz knjiga, novina, riječi pjesama ili drugi znakovi iz okoliša odnose na njega,
  • ideje kontrole – uvjerenje da netko upravlja njegovim mislima, ponašanjem i osjećajima, fenomeni čitanja misli te
  • religijske ili erotomanske sumanutosti.

Mogu se javiti i potpuno neobične i čudne/bizarne ideje.

Halucinacije su vrlo česte, a najtipičnije za shizofreniju su slušne halucinacije. Bolesnik može čuti zvukove, tonove, zvižduke ili, češće, čuje glasove koji međusobno razgovaraju, razgovaraju o njegovom ponašanju, daju mu savjete ili ga kritiziraju, vrijeđaju, a često mu izdaju i zapovijedi. Rjeđe se javljaju vidne halucinacije; bolesnik vidi stvari koje ne postoje u stvarnosti. Ponekad oboljeli imaju tjelesne halucinacije tj. u tijelu osjećaju senzacije koje nisu izazvane stvarnim podražajem osjetila (npr. bolesnik ima osjećaj da mu netko unutrašnje organe dodiruje, preokreće i sl).

Poremećaji mišljenja odnose se na pojavu nepovezanog tijeka misli, bez logike i reda. Poremećaj mišljenja obuhvaća dezorganizirano mišljenje uz nesuvisli govor koji nije usmjeren prema nekom cilju i prelazi s jedne na drugu temu. Govor može biti od blago dezorganiziranog do, u težim fazama, nesuvislog i nerazumljivog. Ponekad se javlja fenomen bloka misaonog tijeka što se očituje naglim zastojem u razgovoru. Dezorganizirano ponašanje očituje se u npr. čudnom odijevanju, ponašanju, agitaciji i nedistanciranosti.

Negativni simptomi

Negativni (deficitarni) simptomi su simptomi koji najviše oštećuju funkcioniranje bolesnika te se, nažalost, manje uspješno liječe. Tu se ubrajaju gubitak volje, interesa, motivacije, nedruštvenost te oskudan i osiromašen govor.

Nedruštvenost se očituje u pomanjkanju zanimanja za ostvarivanje povezanosti s ljudima. Osiromašen govor odnosi se na smanjenje izražavanja govorom i odgovaranjem vrlo kratkim rečenicama na pitanja, što odaje dojam unutarnje praznine.

Afektivni simptomi

Afektivni simptomi se odnose na gubitak emocionalne topline uslijed čega bolesnici djeluju emocionalno hladno i udaljeno. Oboljeli su često svjesni te promjene i žale se na osjećaj odvojenosti od drugih te nedostatak osjećaja prema bližnjima. Oni gube životnu radost, zanimanje za rad i za svakodnevne aktivnosti. Kod emocionalne otupjelosti često se vidi bezizražajnost bolesnikova lica.

Kognitivni simptomi

Kognitivni simptomi su smetnje pamćenja, učenja, rastresenost, teškoće apstraktnog mišljenja i smetnje pozornosti. Ovi simptomi otežavaju snalaženje bolesnika u svakodnevnom životu.

Uzrok, tijek i prognoza

Uzrok bolesti nije poznat, a smatra se da je bolest uzrokovana multifaktorijalno. To znači da u njezinu nastanku, razvitku i oblikovanju kliničke slike sudjeluju biološki, psihološki i socijalni čimbenici koji se nalaze u složenom međuodnosu. Što se tiče bioloških čimbenika, postoje jaki dokazi o genetskoj predispoziciji za bolest.

Diljem svijeta, prevalencija shizofrenije iznosi oko 1%. Kaže se da nema civilizacije i društva, naroda i socijalne klase u kojoj se ta bolest nije pojavila, a opisi shizofrenih bolesnika sežu u najranije medicinske dokumente koji potječu još iz Kine i Egipta. Stopa incidencije iznosi 10 do 40 novih slučajeva na 100 000 ljudi tijekom jedne godine.

Učestalost pojavljivanja shizofrenije je podjednaka kod žena i muškaraca. Shizofrenija u većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 40. godine, a u pedeset posto slučajeva između 15. i 25. godine života. U muškog spola se javlja nešto ranije nego kod žena, obično u ranim dvadesetim godinama, a kod žena u kasnim dvadesetim godinama. Raniji početak bolesti obično se smatra prediktorom lošije prognoze.

Tijek je povoljan u približno 20 do 30% osoba sa shizofrenijom, kada se bolesnik može nakon akutne faze potpuno oporaviti. Shizofreni simptomi nestaju ili se smanjuju u tolikoj mjeri da osoba funkcionira na svim razinama. U 20 do 30% bolesnika s dijagnosticiranom shizofrenijom nakon akutne faze dolazi tek do djelomičnog oporavka (zaostaju neki shizofreni simptomi koji ometaju neke dijelove  funkcioniranja), a ponekad se pojavljuju egzacerbacije (pogoršanja) i remisije pozitivnih simptoma. Kroničan oblik je najnepovoljniji i najteži oblik bolesti, kada je potreban formalni ili neformalni oblik pomoći u svakodnevnom životu. Pojavljuje se u 40 do 60% bolesnika i ima najlošiji ishod. Bolesnici s kroničnim oblikom se nikada ne vraćaju na početnu fazu funkcioniranja. Kod ovog oblika, simptomi bolesti stalno i u velikoj mjeri ometaju bolesnika u svim područjima funkcioniranja.

Oboljeli od shizofrenije imaju očekivano smanjen životni vijek za 12 do 15 godina, u prvom redu zbog povezanosti shizofrenije s pretilošću, sjedećim načinom života i pušenjem, dok povećana stopa samoubojstva igra manju ulogu (stopa samoubojstva kod oboljelih kreće se oko 10%).

Pušenje je vrlo često kod oboljelih što je dokazano nizom istraživanja u cijelom svijetu. Ovisnost o cigaretama je posebno visoka kod pojedinaca oboljelih od shizofrenije. Procijenjeno je da su 80 do 90% shizofrenih redoviti pušači u odnosu na 20% redovitih pušača u općoj populaciji.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se temelji na opsežnom uzimanju anamneze te simptomima i znakovima koji su prezentirani. Često su važni podaci iz drugih izvora, poput obitelji, prijatelja, nastavnika i suradnika.

Liječenje je bitno započeti što je ranije moguće. Kad liječenje započne dovoljno rano, oporavak može biti brži i potpuniji. Naime, što je duži period trajanja neliječenih simptoma, to je veće i trajnije oštećenje psihičkih funkcija, a time i otežan konačan oporavak bolesnika. Postoje dokazi da psihotično stanje tijekom shizofrenije uzrokuje u stanicama mozga oštećenja koja se kasnije teško popravljaju. U tim fazama (psihotičnim) također dolazi do narušavanja odnosa bolesnika s okolinom, gubitka posla ili raspada braka, što otežava oporavak bolesnika.

psihicke bolesti stigmatizacija oboljelih

Stigma psihičkih bolesti i kako se protiv nje boriti

Negativni stavovi prema oboljelima od duševne bolesti ukazuju na manjak razumijevanja i empatije društva u cjelini prema njima

SAZNAJTE VIŠE

Primarna terapija shizofrenije predviđa upotrebu antipsihotika koji djeluju na redukciju i ili uklanjanje tzv. pozitivnih simptoma shizofrenije. Dugoročna uporaba lijekova umanjuje rizik povrata simptoma. U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno i intenzivno izraženi psihotični simptomi koji otežavaju bolesnikovo funkcioniranje, bolesnika je vrlo često potrebno liječiti u bolnici. Svrha liječenja shizofrenije je ublažiti i smanjiti simptome bolesti tijekom akutne faze te spriječiti ponovnu pojavu bolesti tijekom razdoblja nestanka simptoma (remisije bolesti).

Kako se simptomi shizofrenije mogu znatno razlikovati od bolesnika do bolesnika u smislu izraženosti simptoma te njihovoj kombinaciji, ne postoji jedan lijek koji bi bio najbolji za sve bolesnike. Lijek koji je djelotvoran za jednog bolesnika, možda nije i najbolji lijek za drugog.

Uz redovito uzimanje lijekova, mnogi oboljeli mogu voditi produktivan i ispunjen život. Redovito uzimanje antipsihotičke terapije i u razdoblju remisije bolesti, smanjuje rizik od ponovne pojave bolesti. 

U periodu kada je bolest stabilizirana, vrlo je važno uključiti bolesnika u psihoterapiju, socioterapiju i rehabilitaciju. Ti postupci mogu utjecati na smanjenje simptoma te pomažu oboljelom da razvije dobar uvid i kritičnost prema bolesti. Zahvaljujući tome, on može dobro funkcionirati u svakodnevnom životu.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button