Psihodelici u službi zdravlja: budućnost liječenja depresije

Nakon desetljeća zabrane i loše konotacije, psihodelici ponovno privlače pažnju znanstvenika i liječnika. Sve više istraživanja pokazuje da ove tvari, nekad povezane s kontrakulturom, mogu imati snažan terapijski učinak.

Ono što je nekad bilo tabu, danas se sve više proučava kao mogući ključ za nova, učinkovitija liječenja.

Što su psihodelici?

Psihodelici su vrsta psihoaktivnih tvari koje izazivaju promjene percepcije vremena i prostora, raspoloženja i kognitivnih procesa. Nazivaju se još i halucinogenima i psihotomimeticima jer mogu izazivati halucinacije i stanja slična psihozama.

Mnogi su pronađeni u prirodi, ali danas postoje i razne sintetske vrste. Najpoznatiji među njima su:

• psilocibin – izoliran je iz gljiva poznatih i kao čarobne gljive,
• LSD (engl. lysergic acid diethylamide) – sintetiziran iz lizerginske kiseline pronađene u plijesni s raži,
• meskalin – dobiva se iz sušenog pejotl kaktusa,
• DMT (engl. dimethyltryptamine) – sastojak ayahuasce,
• MDMA (engl. 3,4-methylenedioxymethamphetamine) – poznat i kao ecstasy,
• ketamin – disocijativni anestetik.

Učinci psihodelika

Osim već navedenih učinaka, postoje i razni drugi koji mogu varirati od tvari do tvari, a uključuju:

• osjećaj euforije,
• vizualne i auditorne halucinacije,
• ubrzani srčani ritam,
• znojenje ili osjećaj hladnoće,
• ubrzano disanje,
• povraćanje,
• opuštenost,
• zamagljeni vid,
• povećanu tjelesnu temperaturu,
• pojačano znojenje,
• gubitak apetita te
• nekoordinirane pokrete.

U ovisnosti o više čimbenika, uključujući količinu i jačinu konzumirane tvari, okolinu u kojoj se pojedinac nalazi u trenu konzumiranja, kao i o njegovoj težini te općem zdravlju, ovisi način na koji će psihodelik djelovati. Stoga se razlikuju dobri i loši „tripovi“.

Loši tripovi uključuju zastrašujuće i uznemirujuće halucinacije. To može dovesti do panike i nepredvidivog ponašanja.

Dobri tripovi mogu dovesti do širenja granica spoznaje. Iz dobrih tripova nastajala je glazba kultnih glazbenih grupa kao što su The Doors i Pink Floyd. 

Dugoročni učinak psihodelika

Najčešći dugoročni učinak upotrebe psihodelika je „flashback“. Flashbackovi su ponovljeno iskustvo koje se javlja danima, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama nakon konzumacije psihodelika.

Mogu biti potaknuti uporabom drugih lijekova, stresom, umorom ili tjelovježbom. To iskustvo može varirati od ugodnog do iznimno neugodnog s izraženom anksioznosti i panikom.

Tolerancija i razvoj ovisnosti

Kod upotrebe psihodelika tolerancija se javlja relativno brzo, što znači da je s vremenom potrebno uzimati više doze kako bi se postigao isti učinak.

Neki ljudi mogu razviti i psihičku ovisnost, no fizička ovisnost je rijetko zabilježena te se ne pojavljuju simptomi ustezanja prilikom prestanka njihovog uzimanja.

Pozitivna strana psihodelika

Premda je zbog većine navedenih karakteristika opravdano što je upotreba psihodelika ilegalna, pojava dobrih tripova tijekom kojih nastaju intenzivne emocije, introspektivna stanja i osjećaj povezanosti sa sobom i okolinom navele su znanstvenike na mogućnost njihovog korištenja u psihijatriji. Oni naime pacijentima mogu omogućiti da sagledaju svoja stanja iz nove perspektive i da pokrenu duboke emocionalne procese.

Psihodelici u liječenju depresije

Većina psihodelika stimulira serotoninergički sustav. Serotonin, poznat kao hormon sreće, je neurotransmiter koji ima važnu ulogu u regulaciji raspoloženja, apetita i osjećaja boli. Njegov manjak u sinapsama povezan je s nastankom depresije.

Glavno mjesto djelovanja psihodelika je 5-HT2A serotoninski receptor. Njegovim stimuliranjem mogu potaknuti dugotrajne promjene neurona, utjecati na ekspresiju gena i povećati neuralnu plastičnost. Posebice je bitno da potiču izražaj BDNF-a (engl. brain-derived neurotrophic factor), koji je kod depresije, anksioznosti i raznih ovisnosti smanjen.

Upravo su ove činjenice dovele do ideje da bi psihodelici mogli biti učinkovita metoda liječenja depresije.

Što kažu istraživanja?

Sve veći broj istraživanja i meta-analiza upućuje na to da psihodelici doista mogu imati značajan antidepresivni učinak, čak i kod pacijenata kod kojih standardne terapije nisu dale rezultate.

Rezultati pokazuju brzo smanjenje simptoma depresije, s trajnijim poboljšanjima u emocionalnoj regulaciji i kvaliteti života, dok je u nekim slučajevima došlo i do remisije. S obzirom na to da se u dosad provedenim studijama uglavnom radilo o malim uzorcima, kratkom trajanju i varijabilnim protokolima, bitno je naglasiti da postoji potreba za dodatnim istraživanjima.

Zaključno

Psihodelici sve više pokazuju potencijal kao nova terapijska opcija za depresiju i druga mentalna stanja kao što su anksioznost, anoreksija i PTSP. Iako su rezultati dosadašnjih istraživanja obećavajući, još uvijek je nužan oprez – potrebno je više dokaza, jasni protokoli i stručni nadzor.

Njihova integracija u svakodnevnu kliničku praksu zahtijevala bi temeljit, kontroliran i odgovoran pristup. Nalazimo se na početku moguće revolucije u području mentalnog zdravlja, ali taj put treba graditi pažljivo i odgovorno.

Izvor: Recipe