Zdravlje
Ljepota
Nutricionizam
Lifestyle
ADIVA
Program vjernostiTrebaju li nas brinuti tikovi?
Tikovi ne ometaju razvoj djeteta, no potrebno je provesti edukaciju roditelja i djece o prirodi tika. Iako su bezazleni, mogu biti uznemirujući te dovoditi do socijalnih poteškoća
Ako se pojavi tik kod djeteta, niti jedno dijete nema iste simptome. Tik je iznenadni, ponavljajući, stereotipni i nevoljni pokret.
Najčešće se javlja kao jednostavni motorički tik, primjerice, treptanje očima, trzanje glavom, slijeganje ramenima i drugo. Može biti i složeniji u smislu izvijanja tijela ili dijelova tijela, pravljenja grimasa, dodirivanja, mirisanja, šmrkanja i slično.
ADHD poremećaj pažnje u djece: Kako se kao roditelj nositi s ovim izazovom
ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI
Tik ne mora biti samo motorni, već se može manifestirati i različitom jednostavnijom (lajanje, kričanje, krkljanje..) ili složenijom (ponavljanje sadržaja, riječi) vokalizacijom. U početku se uglavnom kod svake pojave prezentira jednako, a s vremenom dolazi do promjene u drugi tik.
Tranzitorni i kronični tik
Pojavljuje se u spektru poremećaja od blagog, pa sve do Tourette sindroma. U blage ubrajamo tranzitorni tik koji je ujedno i najčešći oblik te traje manje od godinu dana. Pojavljuje se u 5 do 25% djece, može se mijenjati s vremenom i prijeći u kronični tik. Njega obilježava trajanje dulje od godinu dana ili motornog ili vokalnog tika (ne oboje).
U rjeđim slučajevima multiplih tikova ili kombinacija motornih i vokalnih tikova govorimo o Tourette sindromu koji također može biti blaže ili jače izražen.
Još se traže uzroci
Tikovi se češće pojavljuju kod dječaka nego u djevojčica, ne mogu se spriječiti, a najčešće vrijeme javljanja je između pet i sedam godina. Ponekad pojavi tika prethodi infekcija koja je od posebnog značenja u rijetkom i još uvijek nedovoljno definiranom entitetu pod nazivom PANDAS (Pediatric Autoimmune Neuropsychiatric Disorders Associated with Streptococcal Infections).
Razlog pojave tika još je uvijek nejasan. Nije nađen određeni gen, ali u obitelji ponekad više generacija razvije tik. Pretpostavlja se da uz genetsku sklonost različite hormonalne promjene ili čimbenici okoliša mogu biti okidač za pojavu tika. U slučajevima emocionalnog stresa mogu postati učestaliji.
Postavljanje dijagnoze i liječenje
Za postavljanje dijagnoze je najčešće dovoljan samo pregled djeteta uz opis ili video zapis tegoba od strane roditelja. Psihološkim testiranjem djeteta mogu se otkriti pridruženi poremećaji poput hiperaktivnosti, opsesivno-kompulzivnih poremećaja i poteškoća učenja.
Tikove je najvažnije razlikovati od drugih nevoljnih poremećaja kretanja (npr. chorea, spazmi, mioklonizmi, distonija, parcijalni epileptički napadaji i sl.) koji mogu ukazivati na neurološku bolest.
Tikovi ne ometaju razvoj djeteta i potrebno je provesti edukaciju roditelja i djece o prirodi tika. Iako su bezazleni mogu biti uznemirujući i dovoditi do socijalnih poteškoća. Medikamentozno liječenje se primjenjuje samo u slučajevima težih oblika ili pridruženih poremećaja.
Nema dokaza da promjena u prehrani ili stilu života i aktivnostima doprinosi liječenju tika. Djelomični ili potpuni prestanak tika u većine djece nastupa odrastanjem.
Više korisnih savjeta pročitajte na stranicama Poliklinike za dječje bolesti Sabol.