Zdravlje > Dišni sustav

Jedinstveno poput otiska prsta: svatko diše na svoj način

Osim otiska prsta i detalja šarenice, postoji još nešto što nedvojbeno omogućuje razlikovanje jednog ljudskog bića od bilo kojeg drugog – disanje

disanje
PREGLED SADRŽAJA
  1. Prepoznavanje po „otisku disanja“
  2. Veza s težinom i mentalnim zdravljem
  3. Disanje pruža uvid u um
  4. Može li disanje biti ljekovito?
  5. Noću dišemo drukčije

Način na koji pojedinac diše jedinstven je i neponovljiv. To je potpis koji omogućuje preciznu identifikaciju i otkriva puno o njegovom zdravlju. Mogli bismo ga nazvati „otiskom disanja“.

To je zaključak novog istraživanja objavljenog ljetos u časopisu Current Biology. Istraživanje je pokazalo da je disanje jedinstveno za svaku osobu te da obrasci disanja mogu otkriti informacije o fizičkom i mentalnom zdravlju osobe, od indeksa tjelesne mase do razina anksioznosti ili depresije.

Zašto uzdišete? Što sve možemo iz uzdisanja doznati o zdravlju

Već se dugo špekuliralo da je obrazac disanja strogo osoban i povezan s našim zdravstvenim blagostanjem. Međutim, dosad nisu postojali znanstveni alati za praćenje ritma i drugih karakteristika disanja tijekom duljeg vremena. Većina dijagnostičkih pregleda za pacijente s respiratornim problemima ne traje dulje od jednog sata.

Prepoznavanje po „otisku disanja“

Skupina znanstvenika s Weizmannovog instituta za znanost u Izraelu razvila je prijenosni uređaj koji se pričvršćuje iza vrata. Uz pomoć dvije cjevčice koje se stavljaju u nos uređaj bilježi protok zraka pri udahu i izdahu iz svake nosnice tijekom svakodnevnih aktivnosti i danju i noću, u budnom stanju i tijekom spavanja.

Istraživači su postavili uređaj u nosove 97 zdravih sudionika, a oni su kroz njega disali tijekom 24 sata. Iz podataka o protoku zraka izdvojili su 24 parametra, uključujući trajanje udisaja i izdisaja te razlike u količini zraka koja ulazi i izlazi iz svake nosnice. Sustav strojnog učenja zatim je istreniran da poveže te podatke s pojedinim sudionicima.

Kada se je kasnije polovica sudionika vratila u laboratorij na novo mjerenje, posebno istrenirani algoritam prepoznao je svakog od njih isključivo analizom njegovog otiska disanja s točnošću blizu 97 %. Značajke nečijeg disanja ostale su stabilne i tijekom sljedeće dvije godine.

Veza s težinom i mentalnim zdravljem

Znanstvenici su zatim prikupili informacije o indeksu tjelesne mase sudionika – omjeru tjelesne težine i visine – te im naložili da ispune upitnike za procjenu simptoma anksioznosti i depresije. Pronašli su povezanost između tjelesne građe, mentalnog zdravlja i obrasca disanja.

Osobe s višim indeksom tjelesne mase imale su specifične obrasce disanja, osobito noću, a oni koji su postigli više rezultate na testovima anksioznosti i depresije također su pokazali međusobno slične parametre u načinu udisanja i izdisanja. Primjerice, osobe s izraženijim depresivnim simptomima udišu brže te imaju veću varijabilnost u stankama između udaha i izdaha tijekom spavanja.

Disanje pruža uvid u um

Noam Sobel, istraživač na Weizmannovu institutu za znanost u Izraelu i koautor studije, kaže: „Smatramo disanje pokazateljem aktivnosti mozga“, objašnjava on. Razlog je tome što disanje, koje obično prolazi nezapaženo, iako dišemo u prosjeku između 12 i 20 puta u minuti, odražava fiziološka stanja i mentalne osobine.

„Naš mozak određuje koliko je pojedinac anksiozan i depresivan, a isto vrijedi i za naš dugoročni obrazac disanja. Očitavajući te obrasce, mi dobivamo uvid u um zahvaljujući disanju“, sažeo je Sobel.

Iako nijedan od sudionika studije nije imao kliničku dijagnozu mentalnog poremećaja, oni koji su postigli više rezultate na psihološkim testovima koji mjere težinu simptoma imali su slične obrasce disanja. To znači da se mentalne osobine pojedinaca mogu predvidjeti sa statistički značajnom točnošću na temelju načina na koji dišu.

Može li disanje biti ljekovito?

Bolje razumijevanje obrazaca disanja povezanih s anksioznošću ili depresijom moglo bi pomoći u razvoju komplementarnih dijagnostičkih sustava koji se temelje (i) na ritmu disanja, kao i sustava za podršku mentalnom zdravlju – počevši od kontrole disanja.

Sobel dodaje da trenutačno ponavljaju ista ispitivanja na populacijama s klinički dijagnosticiranim poremećajima kako bi prikupili više podataka.

„Intuitivno pretpostavljamo da jačina depresije ili anksioznosti utječe na disanje kod pojedinca, ali moglo bi biti i obrnuto. Možda naš obrazac disanja uzrokuje poremećaje. Ako je to točno, mogli bismo mijenjanjem disanja utjecati na mentalno zdravlje“, kaže Sobel.

Noću dišemo drukčije

Timna Soroka, još jedna istraživačica s Weizmannova instituta i koautorica članka, ističe da se jedno od najzanimljivijih otkrića studije odnosi na spavanje.

„Budan i uspavan um vrlo su različiti, upravo koliko su i disanje u budnom stanju i tijekom spavanja vrlo različiti“, objašnjava ona.

Na primjer, disanje kroz nos tijekom spavanja vrlo je asimetrično jer većina ljudi izmjenjuje disanje pretežno kroz jednu ili drugu nosnicu. „Još uvijek ne znamo što to znači“, zaključuje Soroka, a istraživanja na ovom području će se svakako nastaviti.