Zašto je celijakija češća kod osoba oboljelih od dijabetesa

Na današnji se dan obilježava Internacionalni dan celijakije, a tema koja zaokuplja pažnju znanstvene zajednice odnosi se na povezanost celijakije i šećerne bolesti. Naime, celijakija i dijabetes tip 1 su autoimune bolesti koje dijele neke zajedničke, za sada nedovoljno razjašnjene mehanizme.

Kod osoba oboljelih od celijakije, autoimuni odgovor potiče gluten (proteinska frakcija pšenice, ječma i raži), a autoimuni proces zaustavlja se odstranjivanjem glutena iz prehrane. Doživotna stroga bezglutenska prehrana može u potpunosti izliječiti autoimunu enteropatiju, a time i normalizirati serološke markere bolesti. Nasuprot tome, analogni uzročnik dijabetesa tip 1 još uvijek nije prepoznat.

O ulozi glutena u razvoju dijabetesa tip 1 te o potencijalno blagotvornim učincima bezglutenske dijete još se uvijek polemizira i nema dovoljno dokaza koji bi rasvijetlili tu vezu. Učestalost celijakije čak je do 20 puta veća kod oboljelih od dijabetesa tip 1 (T1DM).

Savjetuje se da svi pacijenti s dijabetesom tip 1 i HLA haplotipom DQA1*0501-DQB1*0201 budu testirani na celijakiju.

Objašnjenje povezanosti između dijabetesa i celijakije

Postoje dvije teorije koje objašnjavaju povezanost između T1DM i celijakije. Prva pretpostavlja da T1DM kao autoimuni poremećaj dovodi do disfunkcije imunosnog sustava te on tako reagira s drugim tkivima i glijadinom kod genetički predisponiranih osoba. Druga teorija smatra da je celijakija, kao vodeći imunosni poremećaj, povezana s imunološkom stimulacijom i poliklonskom aktivacijom β-stanica gušterače. Narušen integritet crijevne sluznice dovodi do apsorpcije stranih antigena i razvoja abnormalnog imunosnog odgovora kod genetički predisponiranih osoba. Povezanost ovih bolesti najveće uporište ima u genetici, pa su tako rizični lokusi gena u obje bolesti HLA, točnije HLADQ2 i DQ8 važni su pokazatelji podložnosti ovim bolestima.

Važnost postavljanja pravovremene i precizne dijagnoze celijakije kod oboljelih od dijabetesa tip 1 ogleda se u činjenici da se u pacijenata s komorbiditetom celijakije puno češće javljaju i dodatne autoimune bolesti, prvenstveno autoimuna bolest štitne žlijezde. Dodatno, pokazalo se da djeca s dvojnom dijagnozom imaju tri puta češći nedostatak vitamina D u odnosu na zdravu djecu bez autoimunih bolesti. Također, djeca s dijabetesom tip 1 i celijakijom imaju manju mineralnu gustoću kostiju i lumbalne kralježnice. Nadalje, komplikacije šećerne bolesti kao što su retinopatija i nefropatija su češće kod osoba s istovremenom dijagnozom celijakije i dijabetesa tip 1.

Terapijski pristupi

Najučinkovitija i za sada jedina terapija celijakije je potpuna i doživotna eliminacija glutena iz prehrane. Potrebno je strogo pridržavanje dijete i poštivanje svih pravila za pripremu hrane bez glutena.

Cijeljenje tkiva crijeva i smanjenje seroloških markera može se očekivati između šestog i 24 mjeseca nakon uvođenja bezglutenske dijete. Ipak, u 7 – 30% bolesnika se ne postiže kompletna remisija, unatoč pridržavanju dijete. Često su to i bolesnici kod kojih je celijakija kasno prepoznata, budući da se danas nerijetko dijagnosticira i u odrasloj dobi. Pridržavanjem bezglutenske prehrane značajno se smanjuje rizik za nastanak malignoma. Naime, intestinalni limfomi nastaju u oko 6 do 8% oboljelih od celijakije, a obično se javljaju u 5. desetljeću života, a to se ponajviše odnosi na osobe s nedijagnosticiranom bolešću ili na osobe s tzv. refraktornim oblikom bolesti (koji ne odgovara na dijetu) koji je karakterističan za učestalo započinjanje i kršenje dijete tijekom godina.

Osim bezglutenske dijete, danas se istražuju i druge terapijske opcije, poput genetički modificiranog glutena, te inhibitora zonulina (regulatora uskih veza među stanicama crijevne barijere) i probiotičkih bakterija. Naime, pokazalo se da sastav crijevne mikrobiote može imati važnu ulogu u razvoju brojnih bolesti, a tzv. „crijevna propusnost“ također je iznimno važan element u brojnim bolestima probavnog sustava.

Članak u cijelosti pročitajte na adresi Vitamini.hr.