Dijabetes - 31. listopada 2024.
AUTOR ČLANKA - Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić, ADIVA Plus sadržaj

Utječe li stres na pojavu dijabetesa?

Kronična izloženost stresu izravno je povezana s nastankom niza kroničnih bolesti, među češćima i sa šećernom bolesti tipa 2. Pritom je njihov međusobni utjecaj složen

stres-dijabetes

Stres predstavlja prirodnu reakciju organizma na neki vanjski stresogeni čimbenik (stresor). Po vremenskom trajanju izloženosti stresoru razlikujemo akutni i kronični stres.

Akutni i kronični stres

Čimbenici akutnog stresa su različiti, od izloženosti neposrednoj opasnosti poput fizičkog ili verbalnog napada, ratnih zbivanja, talačke krize, gubitka bliske osobe, do stanja poput traume ili neke druge akutne bolesti koja zahtijeva hitno, uključujući i kirurško liječenje. Manja količina stresa ima i određene prednosti jer poboljšava motivaciju, primjerice, u profesionalnom sportu.

Stres – (ne)prijatelj naš svagdašnji

Odgovor organizma u akutnom stresu, najjednostavnije rečeno, odražava se u pojačanom lučenju „stresnih“ hormona poput adrenalina i kortizola, čime se sukladno zahtjevima pojačavaju srčana aktivnost i frekvencija srca, a sve pod nadzorom dijela živčanog sustava koji funkcionira mimo naše voljne kontrole – simpatikus i parasimpatikus.

Kronična izloženost stresorima, za razliku od evolucijske zaštitne stečevine u akutnim situacijama, nosi povećani rizik za mnogobrojne kronične bolesti. Najčešće bolesti koje povezujemo s dugotrajno prisutnim kroničnim stresom su:

  • kardiovaskularne bolesti (arterijska hipertenzija, infarkt miokarda, moždani udar),
  • metaboličke bolesti (šećerna bolest, nealkoholna bolest jetre),
  • psihijatrijske i neurodegenerativne bolesti (depresija, demencija, Parkinsonova bolest) te
  • maligne bolesti.

Međupovezanost stresa i šećerne bolesti tip 2

Šećerna bolest je kronična metabolička bolest i najčešće (oko 90%) se manifestira kao tip 2. Jedna od ključnih odlika bolesti jest podmuklost po pitanju simptoma i znakova te dugo vrijeme do njenog nastanka.

Tipična slika trijasa simptoma (pojačan apetit, pojačana žeđ i pojačano mokrenje) su uvjerljivi pokazatelji da je bolest prisutna dulje vrijeme i indirektno ukazuje na već prisutne i kronične komplikacije kojih se u dijabetesu uvijek pribojavamo.

Godinama prije nego se manifestira šećerna bolest, prisutan je poremećaj metabolizma naziva inzulinska rezistencija kojeg obilježava kronično pojačano lučenje hormona inzulina uslijed neodgovarajućeg perifernog odgovora hormona zaduženog za ulazak glukoze u sve stanice ljudskog organizma. Inzulinska rezistencija je često povezana s pretilošću, masnom jetrom, dislipidemijom, arterijskom hipertenzijom i drugim stanjima.

U stanju dugotrajnog kroničnog stresa osobe su sklone lošim prehrambenim navikama, prekomjernoj konzumaciji alkohola i gaziranih pića. Hrana se kroz dulje vrijeme unosi u pojačanim kalorijskim količinama, u nepravilnim razmacima, uz dominantni unos ugljikohidratnih i prerađenih namirnica. Nerijetko je prisutno „emocionalno prejedanje“. U svemu tome je tjelovježba često manjkava, pa i nikakva.

Dolazi do stvaranja „začaranog kruga“ gdje kronični stres potiče loše životne navike koje se općenito loše odražavaju na metabolizam i, u konačnici, dolazi do pojave šećerne bolesti. Tada vrijednosti glikemije izmjerene natašte iznose 7.1 mmol/L i više, ako je razina glikemije pod standardnim opterećenjem 11.1 mmol/L i više te ako je prosječna tromjesečna koncentracija glukoze, odnosno glikirani hemoglobin (HbA1c) iznad 6.5%.

Dodatni razvojni tijek bolesti na molekularnoj razini je izravno povezan s kronično povišenim koncentracijama inzulina (hiperinzulinemija) i kortizola (hiperkortizolemija). I kod već definirane šećerne bolest, kronična izloženost stresu izravno prognostički utječe na pojavnost kroničnih komplikacija, kao i na smrtnost uslijed posljedično lošije glukoregulacije.

štitnjača i šećerna bolest

Postoji li povezanost bolesti štitnjače s dijabetesom?

Osobe s hipotireozom imaju veći rizik razvoja šećerne bolest tipa 2. Autoimune bolesti štitnjače zastupljene su u 17-30% osoba...

SAZNAJTE VIŠE

Zaključno

Kronična izloženost stresu izravno je povezana s nastankom niza kroničnih bolesti, među češćima i šećernom bolesti tipa 2. Međusobni je utjecaj multifaktorijalan i složen. U kojoj mjeri stres predstavlja rizični čimbenik (pa i okidač) za pojavu šećerne bolesti, ovisi o trajanju izloženosti kroničnom stresu, načinu reagiranja u vidu promjena prehrambenih navika, pa i o genetskim predispozicijama za određene bolesti, u ovom konkretnom slučaju, za šećernu bolest tip 2. U konačnici, ishod liječenja šećerne bolesti će biti povoljniji uz bolju kontrolu stresa.    

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button