Neobavezno cijepljenje: zašto bismo se trebali zaštititi od pneumokoka?

Streptococcus pneumoniae (pneumokok) je gram-pozitivna okrugla bakterija obavijena polisaharidnom kapsulom. Na temelju kapsule pneumokoki su razvrstani u više od 90 različitih serotipova, no većinu bolesti uzrokuje njih deset.

Pneumokok je iznimno važan i čest uzročnik bolesti  u svim dobnim skupinama, no češći je kod djece do pete godine, kao i osoba starijih od 65 godina. Prenosi se s čovjeka na čovjeka dodirom i kapljičnim putem, pri čemu dolazi do naseljavanja (kolonizacije) pneumokoka na sluznicama gornjeg dijela dišnog sustava.

Pneumokokne bolesti

Kolonizacija može biti prolazan događaj bez razvoja kliničkih simptoma bolesti, no kod osoba s rizičnim čimbenicima bakterija se može proširiti uzrokujući upalu uha, sinusa i pluća te pogoršanje kronične opstruktivne plućne bolesti. To su neinvazivne pneumokokne bolesti. No bakterija može prodrijeti i u krvotok, odnosno u cerebrospinalni likvor te uzrokovati puno teže invazivne bolesti: bakterijemičnu upalu pluća, pneumokoknu sepsu ili upalu mozgovnih ovojnica (meningitis). To su teške bolesti praćene komplikacijama, a nerijetko imaju i trajne posljedice, odnosno smrtni ishod. Najčešće se pojavljuju kod male djece i starijih bolesnika s kroničnim bolestima te kod osoba s narušenim imunosnim statusom.

Penicilin je dugo godina bio lijek izbora u liječenju pneumokoknih bolesti, no dugogodišnja primjena antibiotika, osobito nekritična primjena antibiotika u izvanbolničkim sredinama, utjecala je na pojavu sve većeg broja otpornih sojeva pneumokok

Najčešće pneumokokne bolesti kod djece su akutna upala srednjega uha, a kod odraslih i starijih ljudi pneumokokna upala pluća (kod starijih osoba ona je nerijetko i neposredni uzrok smrti). Incidencija invazivne pneumokokne bolesti je 100 do 200 puta viša kod osoba kojima je odstranjena slezena, a mnogostruko je učestalija kod bolesnika s kroničnim bolestima. Smrtnost od pneumokokne upale pluća kod starijih bolesnika iznosi 10 do 15, a od meningitisa do 35 posto.

Penicilin je dugo godina bio lijek izbora u liječenju pneumokoknih bolesti, no dugogodišnja primjena antibiotika, osobito nekritična primjena antibiotika u izvanbolničkim sredinama, utjecala je na smanjenje osjetljivosti pneumokoka na najčešće primjenjivane antibiotike te je sve više rezistetnih (otpornih) sojeva pneumokoka.

Rizične i osobito rizične skupine                 

Prema svim relevantnim preporukama, danas se najbolja zaštita za rizične skupine pacijenata postiže cijepljenjem protiv pneumokoka. Suvremene smjernice preporučuju cijepljenje 13-valentnim konjugiranim pneumokoknim cjepivom sve djece do pete godine, a konjugiranim i/ili polisaharidnim cjepivom sve starije od 65 godina i sve osobe s povećanim rizikom za stjecanje invazivne pneumokokne bolesti (tablica 1) u dobi od 5 do 65 godina.

U nedostatku dostupnosti cjepiva za sve te populacijske skupine, kakvo je stanje sada kod nas, prednost treba dati  djeci i odraslima iz rizičnih skupina. Rizični pacijenti mogu dobiti cjepivo na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). 

Zaštita djece i odraslih

Cjepivo se naziva konjugirano jer je vezano na proteinski nosač, čime je omogućeno bolje stvaranje imunosnog odgovora. Prije svega je pripravljeno za zaštitu djece, a u upotrebi je od 2000. godine, najprije sa sedam antigenskih tipova, a od 2010. sa 13 tipova pneumokoka. Ovo cjepivo sadrži tipove pneumokoka koji su odgovorni za 90% invazivnih bolesti djece u Hrvatskoj.

Nakon uvođenja redovitog cijepljenja u SAD-u smanjen je broj invazivnih pneumokoknih bolesti kod djece za 90% te je znatno smanjen broj pneumokoknih upala pluća i akutne upale uha. Osim toga, eliminacijom kliconoštva smanjena je pojavnost invazivnih pneumokoknih bolesti i kod necijepljene djece i odraslih. 

U gotovo svim europskim zemljama (nažalost, u Hrvatskoj još nije) uvedeno je redovito cijepljenje pneumokoknim cjepivom za svu djecu. Cijepljenje djece počinje s navršena dva mjeseca, a u prvoj se godini daju tri doze cjepiva (razmak između doza je dva mjeseca) te jedna doza u drugoj godini.

Cjepivo je sigurno, a najčešće se registriraju samo blage, prolazne nuspojave – crvenilo i otok na mjestu uboda i subfebrilna temperatura (povišena temperatura koja ne prelazi 37,8 °C).

Sada se konjugirano cjepivo koristi i za zaštitu odraslih (starijih od 65 godina i bolesnika s kroničnim bolestima). Kod odraslih osoba primjenjuje se samo jedna doza konjugiranog cjepiva, a nakon najmanje osam tjedana (imunokompromitirani), odnosno 12 mjeseci (ostali) preporučuje se aplikacija polisaharidnog cjepiva. Osobama koje su prije cijepljene polisaharidnim cjepivom preporučuje se primjena konjugiranog cjepiva nakon godinu dana.