Psiha i emocije - 07. siječnja 2019.
AUTOR ČLANKA - Iva Gregov

Kako smanjiti tjeskobu promjenom načina razmišljanja?

Naše misli ponekad nam znaju stvarati veliku zbrku, uzrokovati loše i tjeskobno raspoloženje. Važno je ne kriviti sebe radi toga, već pokušati biti što svjesniji onoga što se događa

Tjeskoba i način razmišljanja

Budućnost je nepredvidiva, stoga je normalno da unaprijed razmišljamo o mogućim problemima kako bismo im na vrijeme mogli doskočiti.

Pitamo se kako ćemo se postaviti ako se neka situacija dogodi, što sve trebamo znati ili napraviti kako bismo nešto postigli. Međutim, kada ta pitanja postanu prečesta, i prerastu u svakodnevnu brigu, pod utjecajem raznih životnih okolnosti i stresora, ljudi se mogu osjećati loše i tjeskobno (anksiozno).

Kada su tjeskobne, kod osoba se često javljaju kognitivne distorzije ili pogreške u mišljenju, koje onda samo produbljuju tjeskobna stanja.

>>Kako se to dogodilo? Zašto nam je toliko važno što će drugi misliti o nama?<<

Pogreška u mišljenju jest pojava da osoba proizvede netočan zaključak pod utjecajem iracionalnih misli. Primjer takve pogreške je onaj kada osoba pomisli da ju nitko ne voli ili, primjerice, da nema niti jednu kvalitetu, da nije uspješna ni u čemu.

Izaći na kraj s anksioznošću nije lako, ali osvještavanjem pogrešaka u mišljenju možemo si veoma olakšati, a možda i promijeniti pogled na neke životne situacije. Donosimo nekoliko načina kako to učiniti.

Suzdržite se od korištenja fraze „trebao/la bih“

Kada koristimo fraze poput „trebao/la bih“ ili „morao/la bih“ stavljamo na sebe velik teret, jer ove riječi kao da nas prisiljavaju na određenu akciju, a ako ju ne ostvarimo, osjećamo grižnju savjesti. Ako svoj život stalno krojimo prema onome što bismo „trebali, ali nikako da učinimo“, osjećamo se loše ili neuspješno.

Rečenice poput „Trebao/la bih do određenih godina ostvariti uspješnu karijeru.“, ili „Trebao/la bih češće ići na tjelovježbu.“ ne idu nam u prilog i postavljaju temelje za kasnije samookrivljavanje.

Puno je bolje umjesto „trebam“ i „moram“ razmisliti o svojim željama i ciljevima te pristupiti njihovom ostvarenju korak po korak.

Etiketama je mjesto na proizvodima

Etiketiranje sebe i drugih jedna je vrsta pogreške u mišljenju kada jednu karakteristiku koju netko posjeduje ili situaciju u kojoj se netko nađe generaliziramo na cijelu osobu. Etiketiranje su rečenice poput: „Ja sam nesposoban/na.“ ili „On/a je neodgovoran/na.“, a problematične su jer se zbog njih osjećamo loše i samo produbljujemo tjeskobu ili zamjeranje.

Umjesto toga, možemo pokušati pronaći druge načine za točniji opis situacije. Primjerice, ako se mučimo s tablicama na poslu u programu koji nam je nepoznat, umjesto „Ja sam nesposoban/na“ možemo reći nešto poput „Ovo mi još ne ide, morat ću jače zapeti/pitati nekoga za pomoć.“ ili „S obzirom da sam tek nedavno naučio/la raditi u ovom programu, dobro se snalazim.“.

Smanjite katastrofiziranje

Katastrofiziranje je vrsta kognitivne distorzije u kojoj preuveličavamo važnost nečega što se dogodilo ili što nije pošlo po planu. Primjer katastrofiziranja je kada osoba doživi jedan loš dan na poslu pa odmah pomisli kako će zbog toga dobiti otkaz, ili ako student padne na ispitu, a potom pomisli kako ga nikad neće položiti i zbog toga će izgubiti pravo školovanja.

Gotovo svi smo se ponekad zatekli u ovakvoj vrsti razmišljanja kada smo „od muhe napravili slona“, a time samo povećali svoju zabrinutost i tjeskobu trenutačnim stanjem, zamišljajući sve grozne scenarije koji mogu uslijediti.

U takvim situacijama, uvijek je dobro staviti stvari u perspektivu. U kontekstu gornjih primjera, možemo se prisjetiti svih dobrih dana i uspjeha koje smo doživjeli u svom životu. Možemo si reći kako svatko može imati loš dan na poslu, ali kako to automatski ne znači da smo loši zaposlenici. Ili, u slučaju pada na ispitu, možemo se prisjetiti svih ostalih ispita tijekom školovanja koje smo uspješno položili.

Naše misli ponekad nam znaju stvarati veliku zbrku, uzrokovati loše i tjeskobno raspoloženje. Važno je ne kriviti sebe radi toga, već pokušati biti što svjesniji onoga što se događa.

Kada prepoznamo kognitivne distorzije, odnosno pogreške u mišljenju koje nam se događaju, možemo posegnuti za konstruktivnijim i manje tjeskobnim načinima razmišljanja, odnosno, kako je već rečeno i opisano, staviti stvari u perspektivu.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama