Psiha i emocije - 18. siječnja 2018.
AUTOR ČLANKA - Iva Gregov

Kako se to dogodilo? Zašto nam je toliko važno što će drugi misliti o nama?

Za lajkovima na društvenim mrežama mnogi čeznu iako to možda nikada ne bi priznali, a kritike znaju itekako zaboljeti. Opterećivanje mišljenjem drugih prije je pravilo nego izuzetak i dobilo je svoj naziv – statusna tjeskoba

statusna tjeskoba

Jedan od načina kako spoznajemo sebe jest uspoređivanjem s drugim ljudima. Međutim, u današnjem svijetu ovaj oblik izgradnje slike o sebi nikad nije bio pogubniji za našu sreću.

Burnout, odnosno izgaranje na poslu, podvrgavanje ekstremnim estetskim zahvatima kako bi se što više nalikovalo trenutačnom idealu ljepote, obolijevanje od previše stresa i slične pojave, samo su neki od primjera kamo nas stalno uspoređivanje s drugima i posljedično nezadovoljstvo sobom, mogu dovesti.

Poznati filozof Alain de Botton stoga je skovao novi termin i posvetio mu knjigu. Riječ je o statusnoj tjeskobi.

Što je statusna tjeskoba?

Statusnu tjeskobu možemo definirati kao brigu o tome kako se uklapamo u hijerarhiju našeg svijeta. Gdje stojimo? Napredujemo li ili stagniramo? Kako na nas društvo gleda: jesmo li dobitnici ili gubitnici?

>> Saznajte više: Nisko samopouzdanje je najčešći je razlog zbog kojeg se ljudi ne usuđuju mijenjati okolnosti koje im ne odgovaraju te tako „sabotiraju” dobre stvari u životu. Ako ste se odlučili za promjene i spremni ste poraditi na svom samopouzdanju, kliknite ovdje. <<

De Botton kazuje da brinemo zbog svog statusa iz jednostavnog razloga: većina ljudi bit će ljubaznija prema nama ako imamo viši status. Bit ćemo važniji u očima kolega ukoliko smo upravo dobili promaknuće. Njihovi osmijesi bit će za pola centimetra širi. Ako smo dobili otkaz, ti isti kolege pravit će se da nas ne poznaju. Status nas brine jer želimo da nas ljudi vole i poštuju.

Psihologija balona koji propuštaju

De Botton nas je u svojoj knjizi nazvao balonima koji propuštaju, u stalnoj potrazi za helijem, odnosno odobravanjem drugih. Međutim, taj helij je kratkotrajne prirode jer mi reagiramo i na najmanju iglu zanemarivanja. To je vidljivo svuda oko nas i u nama. Dovoljna je jedna neodgovorena poruka, „seen“  na društvenim mrežama, da nam pokvari cijeli dan.

Moglo bi se reći da nam je tuđe odobravanje, osim iz materijalnog razloga, važno i iz psihičkog. Jedan od temeljnih ljudskih motiva jest da imamo dobro mišljenje o sebi. A za održavanje dobre slike o sebi, važno nam je uvažavanje drugih ljudi iz naše okoline.

Postavlja se pitanje: koja su potencijalna rješenja statusne tjeskobe?

Slijedite vlastiti razum!

Je li razumno očekivati da se apsolutno svima svidimo? Prije nego vas rastuži ili uzruja nečiji komentar ili postupak, zapitajte se: tko mi to govori ili čini? Iz kojeg razloga? Tek kada postupak druge osobe podnesete vlastitom razumu na razmatranje, moći ćete odlučiti želite li mu se prikloniti ili ćete ga odbaciti.

De Botton u svojoj knjizi poručuje kako željom za što višim statusom zapravo tragamo za – ljubavlju. Međutim, nemoguće je svima se svidjeti

Primjer ovoga je priča o Sokratu. Jednom prilikom prolazio je tržnicom, gdje ga je skupina ljudi počela vrijeđati. Prolaznik ga je upitao: „Zar ti ne smeta što te nazivaju pogrdnim imenima?“. Sokrat je odvratio: „Zašto? Misliš da bih se trebao naljutiti na magarca koji me je ritnuo?“

Umjesto da trošimo silnu energiju na brigu oko svojeg statusa u odnosu na druge, možda je  produktivnije okrenuti se mišljenju i ljubavi svojih najbližih te logički utemeljenom osjećaju vlastite vrijednosti.

Strah od manjka ljubavi

De Botton u svojoj knjizi poručuje kako željom za što višim statusom zapravo tragamo za – ljubavlju. Međutim, nemoguće je svima se svidjeti. Birajte svoje misli i okruženje, koliko god možete. Birajte one kojima ćete biti „netko i nešto“. Neka i oni izaberu vas. Ako žudimo za novcem, slavom i utjecajem samo kako bismo dobili ljubav svijeta – u startu smo osuđeni na propast.

Naravno, ovo nije ni izbliza tako jednostavno učiniti. Nije jednostavno naučiti mudro birati svoje bitke. Kako kaže de Botton, steći „baršunaste rukavice i čeličnu šaku“ kako bismo mogli što jednostavnije ploviti oko naših kolega i poznanika, ali ne tražiti od njih ljubav i potvrdu vlastite vrijednosti.

Međutim, umjesto da budemo kao baloni koji propuštaju, možda je mudrije pokušati postati svijećama. Njihov plamen ne ovisi o iglama, stabilan je i ne mijenja svoju jačinu niti se troši kada njime upalimo druge svijeće.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama