Kućni ljubimci - 29. rujna 2017.
AUTOR ČLANKA - Branimir Šakić

Bjesnoća: Ugrize životinja shvatite ozbiljno

Iako je posljednja smrt od bjesnoće u Hrvatskoj zabilježena 1964. godine, svaki ugriz životinje treba tretirati pažljivo, a potom se javiti liječniku

bjesnoća je bolest kojoj su podložne sve toplokrvne životinje i čovjek

Čovjek se zarazi ako ga ugrize životinja koja je zaražena virusom bjesnoće ili ako prenese slinu zaražene životinje na ranu. Prvi simptomi su slični gripi: izražen umor i slabost tijela, vrućica i glavobolja, a na mjestu ugriza javlja se svrbež.

Bjesnoća (Rabies; Lyssa; Hydrophobia) je akutna kontagiozna zarazna bolest kojoj su podložne sve toplokrvne životinje i čovjek. Ptice obolijevaju rijetko. Uzročnik bolesti je virus iz porodice rabdovirusa (oblik puščanog metka). Čovjek se zarazi ako ga ugrize životinja zaražena virusom bjesnoće te ako prenese slinu zaražene životinje na ranu.

Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke zbog izravnog kontakta s lisicama te nepoštivanja zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju

Klinička slika bolesti

U tipičnom obliku bolest se očituje:

  • razdražljivošću,
  • poremetnjama svijesti,
  • ekscitacijom i
  • paralizama.

Širenje i zaštita od virusa

Virus se nalazi u slini zaražene životinje te kad dospije kroz ranu u ljudsko tijelo, širi se živčanim putem do mozga, gdje napada tzv. sivu tvar mozga. Bjesnoća kod čovjeka, ako se ne liječi, odnosno ne prati stanje pacijenta, uvijek završava smrtno. Zahvaljujući preventivnim mjerama, u Hrvatskoj je posljednji put osoba umrla od bjesnoće još 1964. godine, međutim u mnogim, posebno siromašnim zemljama svijeta ne postoji učinkovita zaštita od zaraze te tako u državama tropskog pojasa godišnje od bjesnoće umire više od 50.000 ljudi.

Simptomi bjesnoće

Inkubacija (vrijeme od zaraze do pojave simptoma) ovisi o mjestu ugriza, odnosno je li ono bliže glavi ili dalje i u prosjeku traje od 10 do 90 dana, iako su zabilježeni i periodi od godine dana. Virus ponajprije napada čovjekov mozak i širi se natrag na periferiju tijela. Prvi simptomi su slični mnogim bolestima, poglavito gripi:

  • izražen umor i slabost tijela,
  • vrućica i
  • glavobolja
  • na mjestu ugriza javlja se svrbež i iznimna neugoda

Kako se bolest razvija, javljaju se simptomi zaraze mozga: razdražljivost, konfuzija, nesanica te karakteristični simptomi bjesnoće: strah od vode i pojačano lučenje sline. Bolest završava smrtno nakon dva do šest dana, a u krajnjem stadiju dolazi do grčenja dišnih mišića, halucinacija ili delirija te uslijed zastoja disanja čovjek umire.

Što učiniti nakon ugriza? 

  • ranu treba odmah dobro oprati sapunom i mlazom vode kako bi se uklonila slina kojom se virus prenosi
  • javiti se svojem liječniku

Liječnik će pregledati ranu i dobro je očistiti dezinficijensom, a ovisno o veličini i dubini rane može odrediti cijepljenje antitetanusom i uzimanje antibiotika radi zaštite od sekundarne infekcije rane. Potom se pacijent šalje u antirabičnu stanicu Zavoda za javno zdravstvo, gdje će se liječnik specijalist dalje brinuti o pacijentu.

Ako čovjeka ugrize životinja, ranu treba odmah dobro oprati sapunom i mlazom vode kako bi se uklonila slina kojom se virus prenosi 

Ako nas je ugrizla nepoznata životinja… Ako je osobu ugrizla nepoznata (ulična) životinja koja je dostupna, izdaje se nalog Veterinarsko-higijenskom servisu (VHS), koji hvata životinju i stavlja je u karantenu, gdje je sljedećih 10 dana pod veterinarskim nadzorom. Ako životinja nakon trokratnog pregleda ne pokaže nikakve znakove bjesnoće, smatra se da u trenutku ugriza nije imala virus bjesnoće u slini i nije mogla zaraziti čovjeka. Liječnik specijalist nakon pomne obrade pacijenta odlučuje treba li se on cijepiti ili ne. 

Ako nas je ugrizao kućni ljubimac Ako je osobu ugrizla poznata životinja, čiji vlasnik može potvrditi redovito cijepljenje životinje, ona se stavlja pod veterinarski nadzor sljedećih 10 dana. U tom vremenu obavlja se trokratni pregled životinje, i to prvi, peti i deseti dan nakon ugriza, a pacijent se u pravilu ne cijepi. 

Ako se dokaže bjesnoća – Ako se u promatrane životinje posumnja i dokaže bjesnoća, što radi ovlašteni veterinar, osoba prima antirabični tretman. On se sastoji od davanja cjepiva protiv bjesnoće i kod osoba koje se nikad nisu cijepile još i davanja seruma protiv bjesnoće. Cjepivo protiv bjesnoće je sigurno, a od nuspojava se ponekad javljaju kožne reakcije na nadlaktici gdje se cjepivo aplicira. Cjepivo i serum daju se prema posebnom redoslijedu u nekoliko dana.

Zaštita ljubimaca

Psi se moraju redovito, svake godine, cijepiti protiv bjesnoće. Cijepe se svi psi stariji od tri mjeseca, uz obvezno nadocjepljivanje svakih 12 mjeseci. Prema hrvatskom zakonodavstvu, vlasnici moraju obvezno cijepiti pse te provesti njihovo označavanje mikročipom. Mikročip sadrži podatke o psu i njegovu vlasniku te podatke važne za upisnik pasa cijepljenih protiv bjesnoće. Time se pod kontrolu stavljaju svi kućni psi, čime se zapravo štite ljudi.

>>Bruceloza je teška bolest u ljudi, a riziku su najviše izložene osobe koje rade sa životinjama, najčešće stočari i veterinari.<< 

Za mačke ne postoji obveza cijepljenja protiv bjesnoće jer one u pravilu bježe od veće životinje kao što je pas, no cijepljenje je svakako razuman postupak za svakog vlasnika. Ako postoji sumnja na bjesnoću, životinja koju je ugrizla neka druga životinja stavlja se u karantenu i pregledava prvog, petog i desetog dana. Ustanovi li se bjesnoća, životinja se prema zakonu mora eutanazirati. 

Mjere zaštite u Hrvatskoj

Na području Republike Hrvatske prisutan je tzv. silvatični oblik bjesnoće, čiji su glavni prijenosnici divlje životinje. Bolest je najučestalija u crvenih lisica (Vulpes vulpes), koje se smatraju najvažnijim rezervoarom i izvorom bjesnoće. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke zbog izravnog kontakta s lisicama te nepoštivanja zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju

Od 1991. godine uvedena je oralna vakcinacija lisica, koja je upravo u tijeku i na području cijele Republike Hrvatske, osim otoka. Akcija se provodi u suradnji s Europskom unijom, a cilj je zaštita zdravlja ljudi i domaćih životinja od bjesnoće te postizanje statusa zemlje slobodne od bjesnoće.

Međutim, ako se u nekom kraju dokaže bijesna životinja, odnosno zaraza virusom bjesnoće, provode se mjere zaštite. One predviđaju držanje pasa i mačaka pod strogom kontrolom, zatvaranje domaćih životinja, ograničeno kretanje životinja, zaštitno cijepljenje pasa, eutanaziju pasa i mačaka lutalica i svih životinja koje su mogle biti u kontaktu s bijesnom životinjom te još neke mjere tijekom tri mjeseca, u kojima se ne smije pojaviti ni jedna nova zaraza.

Zaražene, odnosno bijesne životinje mogu bolest pokazivati izrazitom agresijom ili neprirodnom mirnoćom, npr. uvijek se sumnja na lisice koje prilaze preblizu kućama. Pri susretu s takvom životinjom treba je se kloniti te o njenom opažanju odmah izvijestiti nadležnog veterinara, koji će pokrenuti daljnji postupak.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama