Stara bolest, novi izazov: svrab ponovno u porastu 

Svrab ili šuga zarazna je kožna bolest. Njezin je uzročnik grinja (Sarcoptes scabiei var. hominis) koja parazitira u rožnatom sloju ljudske kože. Ženke kopaju kanaliće u koži u koje polažu jajašca, a iz kojih se liježu larve te ondje razvijaju u odrasle grinje. Ako se bolest pravodobno ne liječi, ciklus se ponavlja te je zahvaćen sve veći dio kože. 

Bolest je zarazna i prenosi se s čovjeka na čovjeka kontaktom ili preko odjeće, ručnika i posteljine. 

Uzročnik svraba postao otporan na lijekove? 

Svrab je stara bolest, ali nikad iskorijenjena. Godišnje se dijagnosticira oko 150 milijuna ljudi širom svijeta, no procjene su da je zaraženo dvostruko više, oko 300 milijuna širom svijeta. 

Zaraza se češće javlja u populaciji osoba koje žive ili borave u većim kolektivima, odnosno u vrtićima, školama, domovima za starije i drugim ustanovama za boravak ljudi.  

Na ovogodišnjem Svjetskom kongresu pedijatrijske dermatologije upozoreno je kako je svrab u sve većem porastu, vjerojatno zbog razvoja otpornosti uzročnika na lijekove skabicide. 

Zemlje s najvećim brojem zaraženih 

Porast broja dijagnosticiranih slučajeva posebno je zabilježen u tropskim regijama svijeta, u Africi, Aziji te na pacifičkim otocima. Prevalencija infekcije u tropskim predjelima Azije iznosi gotovo 79 % među školskom djecom. I među migrantima u svim dijelovima svijeta velik je broj zaraženih. U Europi je također evidentiran porast broja zaraženih u Španjolskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom kraljevstvu. Najveći porast slučajeva zabilježen je tijekom pandemije COVID-19. U Ujedinjenom kraljevstvu je tijekom 2024. godine prijavljeno tri puta više slučajeva nego u prethodnih pet godina. 

U Hrvatskoj se godišnje zabilježi od 1 000 do 2 000 slučajeva, najčešće među vrtićkom djecom. 

Simptomi svraba i dijagnosticiranje 

Najznačajniji simptom bolesti je svrbež kože koji je intenzivniji tijekom noći i u toplijem okolišu. Na koži je primjetan crvenkasti osip, odnosno sitne crvenkaste kvržice. Pri težim infekcijama vidljive su crvene pruge (kanalići) na podlakticama, pod pazusima, na donjoj strani trbuha, unutrašnjosti bedara, odnosno na svim mjestima gdje je koža u pregibima i nježnija. Kod djece se može pojaviti i svrab na stopalima, dlanovima ili na vlasištu. U starijih osoba je često dijagnoza otežana jer izostaje karakteristično crvenilo, a prisutan je samo intenzivan svrbež. 

Osim infekcije kože grinjom, bolest se dodatno može komplicirati bakterijskom infekcijom koja se razvija zbog češanja i stvaranja rana na koži te se često dijagnosticira impetigo (zarazna bolest kože čiji uzročnici su bakterije iz roda streptokoka i stafilokoka). 

No, osim kožnih promjena, zaraza svrabom uzrokuje značajne poremećaje spavanja zbog noćnog svrbeža, ali također dovodi i do razvoja osjećaja srama, stigme te najzad gura pacijente u društvenu izolaciju. 

Liječenje svraba 

Za liječenje se koriste lokalni pripravci, odnosno losioni za mazanje kože. Stariji pripravak je 20 do 25 % benzilbenzoat. On se nanosi na zahvaćene dijelove kože jednom dnevno tijekom pet dana. Potom se napravi pauza od sedam dana i nakon toga se ponovno nanosi jednom dnevno pet dana. 

Drugi skabicid je 5 % permetrin, koji se nanese jednom na cijelo tijelo (osim na lice i vlasište), a ispere se nakon 14 sati. Postupak se ponovi nakon tjedan dana. 

Nekoć se koristila i mast sa sumporom, no ona se vrlo rijetko propisuje. U teškim oblicima svraba kod odraslih se mogu oralno propisati tablete ivermektina.  

Dodatne mjere i prevencija 

Osim liječenja zaražene osobe, treba provesti preventivno liječenje i svih ukućana ili onih koji su u bliskom kontaktu sa zaraženim, iako nemaju nikakvih simptoma. 

Odjeća, posteljina i ručnici trebaju se svakodnevno prati na temperaturi od najmanje 60 °C te glačati (vrućim glačalom) dok god osoba nije izliječena. 

Predmete koji se ne peru treba hermetički zatvoriti u plastičnu vreću barem na sedam dana, a namještaj i tepihe dobro usisati te po mogućnosti ne koristiti nekoliko dana. 

Ako se svrab pojavi u većem kolektivu, nakon izlječenja zaraženih osoba može se provoditi preventivno mazanje zdravih osoba svakih nekoliko mjeseci, s ciljem sprječavanja ponovnog izbijanja infekcije.