Promijenimo priču o samoubojstvu i počnimo razgovarati

Samoubojstvo (suicid) čin je namjernog samoozljeđivanja, a kao pojam predstavlja kompleks sastavljen od niza psiholoških, socijalnih, bioloških, kulturalnih i okolišnih faktora.

Samoubojstva su opisana u svim razdobljima civilizacija, kod svih dobnih skupina, društvenih klasa, religija i kultura. Ona predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem na globalnoj razini, ostavljajući osobito teške posljedice po obitelj i zajednicu.

Promijenimo priču o samoubojstvu

Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna, počevši od 2003., jer samoubojstva kao globalni fenomen zahtijevaju žurni i globalni javnozdravstveni odgovor. Cilj je obilježavanja ovog dana fokusirati se na problematiku samoubojstava, smanjiti stigmu i osvijestiti javnost, pružajući jedinstvenu poruku kako se samoubojstva mogu spriječiti (prevenirati).

Naime, svake si godine u svijetu više od 726.000 ljudi oduzme život, a samoubojstva predstavljaju treći vodeći uzrok smrti populacije u dobi od 15 do 29 godina. Više od 73% samoubojstava u svijetu javlja se u slabo i srednje razvijenim zemljama, a na svaki čin samoubojstva pribraja se još 20 pokušaja samoubojstava.

Tema Svjetskog dana prevencije samoubojstava za razdoblje 2024. – 2026. je „Promijenimo priču o samoubojstvu“ (Changing the Narrative on Suicide) s pozivom na akciju sa sloganom „Počnimo razgovarati“ (Start the Conversation) jer kulturu tišine i stigme povezane sa samoubojstvima treba promijeniti u kulturu otvorene konverzacije, razumijevanja i potpore. Mijenjajući priču o samoubojstvima trebamo dati prioritet prevenciji i mentalnom zdravlju, olakšati pristup adekvatnoj zdravstvenoj skrbi te omogućiti potporu svima kojima je potrebna.

Zašto i kako dolazi do samoubojstva?

Suicidalno ponašanje nije lako objasniti jer ono nikad nije rezultat samo jednog faktora ili događaja. Mnoge suicidalne osobe nemaju nikakvu mentalnu bolest, odnosno poremećaj, dok mnoge osobe s mentalnom bolešću/poremećajem nemaju nikakve suicidalne namjere. Stoga, kod razumijevanja samoubojstva uvijek moramo uzeti u obzir pojedinca – njegovo općenito zdravlje, mentalno zdravlje, stresne životne događaje te socijalne i kulturalne faktore.

Brojna dosad provedena istraživanja pokazala su povezanost samoubojstava i mentalnih poremećaja (npr. depresija i alkoholizam), kao i povezanost s prethodnim pokušajima samoubojstva. Međutim, velik broj samoubojstava nastaje impulzivno u kriznim trenutcima kod slomova uzrokovanih životnim stresovima poput financijskih problema, prekida veza, kronične boli i teške bolesti. Također, osobe koje su imale iskustvo teškog sukoba, koje su preživjele katastrofu (rat, potres), koje su bile izložene nasilju, zlostavljanju ili teškom osobnom gubitku, kao i one koje imaju osjećaj izolacije, sklonije su suicidalnom ponašanju. Stope samoubojstava više su i kod vulnerabilnih skupina kao što su diskriminirani po bilo kojoj osnovi, izbjeglice, migranti i zatvorenici.

Prevencija samoubojstava

Samoubojstva se mogu spriječiti, pri čemu je osobito bitna intersektorska koordinacija i suradnja, koja uključuje primarno sektore zdravstva, obrazovanja i pravosuđa, ali koja ne zanemaruje i ostale sektore, osobito medije.

U prevenciji samoubojstava bitno je provoditi ključne intervencije temeljene na dokazima:

• ograničavanje pristupa sredstvima kojima se može počiniti samoubojstvo (npr. ograničiti pristup vatrenom oružju, određenim lijekovima i sl.),
• surađivati s medijima u cilju odgovornog izvještavanja,
• jačati socijalno-emotivne životne vještine kod mladih (osobito adolescenata),
• rano identificirati i procijeniti rizike, zbrinuti i pratiti sve koji su suicidalnog ponašanja.

Stigma, koja i danas okružuje mentalne poremećaje, bolesti i samoubojstva, predstavlja veliku prepreku u razumijevanju prevencije jer mnogi misle kako osobe koje su pokušale suicid ne traže pomoć, pa im se ni ne može pomoći, što je potpuno pogrešno. Također, u mnogim sredinama su samoubojstva još uvijek ilegalna ili pak predstavljaju tabu temu o kojoj se otvoreno ne razgovara, a obitelji i bližnji često skrivaju s čime se suočavaju.

Što učiniti?

Otvoreno pričati o samoubojstvu može pružiti suicidalnoj osobi drugačiji pogled na životnu situaciji te joj dati vremena da ponovno razmisli. Vrlo često su suicidalne osobe ambivalentne te dvoje o životu i smrti, impulzivno smatrajući da će im smrt omogućiti trenutno olakšanje patnje; međutim, uz emocionalnu potporu i pravovremenu skrb, taj impuls prođe i one nastavljaju živjeti. Dakle, pravovremena skrb i emocionalna potpora mogu prevenirati samoubojstva.

Prevenciju samoubojstva potrebno je razraditi kroz nacionalnu strategiju prevencije, ali je i „skrojiti“ prema jedinstvenim demografskim profilima svake regije, odnosno lokalne zajednice. Ključna područja prevencije samoubojstava odnose se prvenstveno na smanjivanje stigme te na pravovremeno prepoznavanje rizika i upućivanje na adekvatnu skrb.

Zapalite svijeću

Udruga Životna linija koja je posvećena širenju svijesti o depresiji i samoubojstvu te se zalaže za čim hitniju izradu Nacionalne strategije za borbu protiv suicida, koja u Hrvatskoj još uvijek ne postoji, poziva sve koji su u Zagrebu da im se pridruže danas na Cvjetnom trgu u Zagrebu (Trg P. Preradovića). Ondje će se moći zapaliti svijeće za sve preminule od suicida tijekom prošle godine u Hrvatskoj i cijeloj EU u vremenu od 17:30 do 20:30 sati. 

Izvori: NZJZ Splitsko-dalmatinske županije, Udruga Životna linija