ADIVA > ADIVA Plus sadržaj

Poboljšanjem zdravstvene pismenosti do bolje brige o zdravlju

Osobe s niskom razinom zdravstvene pismenosti češće nepravilno primjenjuju lijekove, češće odlaze kod liječnika, rjeđe koriste preventivne zdravstvene programe, češće i dulje borave u bolnici i, općenito, troše više zdravstvenih resursa

zdravstvena pismenost i zdravlje
PREGLED SADRŽAJA
  1. Što je zdravstvena pismenost?
  2. Vrste zdravstvene pismenosti
  3. Raširenost niske zdravstvene pismenosti

Razlikujemo različite pismenosti, na primjer, financijsku pismenost, kulturnu pismenost, informatičku pismenost, medijsku pismenost, pa tako i zdravstvenu pismenost. Zdravstvena pismenost nije nužno povezana s formalnim obrazovanjem pojedinog pacijenta, no značajan je pokazatelj zdravstvenog stanja pacijenta, a u konačnici i društva. Značajnija je i od spola i dobi pacijenta, obrazovanja, financijske mogućnosti i zaposlenosti.

Što je zdravstveni sustav: Mali vodič kroz složen sustav zdravstvene zaštite

Što je zdravstvena pismenost?

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je pojam zdravstvene pismenosti kao osobne, kognitivne i socijalne vještine kojima osoba (pacijent) pristupa zdravstvenim informacijama, razumije ih i primjenjuje u brizi za zdravlje, a ponajprije u postupcima svog liječenja.

Što je osoba zdravstveno pismenija, to će lakše dobiti, obraditi i razumjeti zdravstvene informacije. Temeljem tih informacija pacijent sudjeluje u postupcima svojega liječenja i odlučuje koji postupak će prihvatiti, a koji neće ili će ga prihvatiti u smanjenom opsegu. Bolja zdravstvena pismenost, osim donošenja odluke o prevenciji i liječenju, pacijentu omogućuje razumijevanje provjerene informacije od namjernih ili slučajnih dezinformacija.

Vrste zdravstvene pismenosti

Razlikujemo funkcionalnu, interaktivnu i kritičku zdravstvenu pismenost.

Funkcionalna predstavlja znanja koja pacijentu omogućuju da se snalazi u zdravstvenom sustavu. Pojednostavljeno, to znači da može pročitati medicinske dokumente ili pronaći potrebnu zdravstvenu uslugu.

Interaktivna zdravstvena pismenost omogućuje aktivno sudjelovanje pacijenta u postupcima svojeg liječenja. To uključuje poznavanje prava i obveza koje imamo kao pacijenti, a posebno uključuje razumijevanje prava na informirani pristanak na određeni postupak ili uzimanje lijeka.

Kritička je najviša razina zdravstvene pismenosti koja pacijentu omogućuje razumijevanje postupaka liječenja u kontekstu društva, politike te ekonomskih mogućnosti zdravstvenog sustava.

Raširenost niske zdravstvene pismenosti

Osobe s niskom razinom zdravstvene pismenosti češće nepravilno primjenjuju lijekove, češće odlaze kod liječnika, rjeđe koriste preventivne zdravstvene programe, češće i dulje borave u bolnici i, općenito, troše više zdravstvenih resursa. Jedan od prvih dokumenata kojeg je priredila Svjetska zdravstvena organizacija je Rječnik zdravstvene promocije, izdan 1998. godine. Briga o povećanju zdravstvene pismenosti jedan je od preduvjeta za ostvarenje programa održivog razvoja Svjetske zdravstvene organizacije do 2030. godine.

Važno istraživanje zdravstvene pismenosti Europljana provedeno u osam država: Austriji, Bugarskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Irskoj, Nizozemskoj i Poljskoj objavljeno je u studiji 2015. godine. U istraživanju je 12% ispitanika pokazalo nisku razinu, a čak 47% ispitanika nedostatnu zdravstvenu pismenost. Istovremeno, niža ili niska razina zdravstvene pismenosti povezana je s nižim socioekonomskim statusom, nižim stupnjem obrazovanja te starijom dobi ispitanika.

2016. godine objavljena je meta-analiza o utjecaju zdravstvene pismenosti na adherenciju u zdravstvenim postupcima liječenja kroničnih i akutnih bolesti. Ustanovljeno je da je veća zdravstvena pismenost povezana s većim stupnjem adherencije (razina pacijentova pridržavanja dogovora s liječnikom o propisanoj terapiji), ali i da je ta povezanost veća u postupcima koji ne uključuju liječenje lijekovima. Također, postupci poboljšanja zdravstvene pismenosti (edukacija!) utjecali su i na veću adherenciju. Očekivano, edukacija zdravstvene pismenosti pokazala je značajnije bolju adherenciju kod osoba s nižim prihodima (nižim socioekonomskim statusom).

Iako bismo se svi kao pacijenti trebali potruditi oko svoje zdravstvene pismenosti, podučavanje je ipak u rukama zdravstvenih stručnjaka. Zdravstveni stručnjaci su ti koji nas trebaju podučavati i usmjeravati nas na relevantne, provjerene i dostupne informacije. U komunikaciji zdravstvenog stručnjaka i pacijenta, laika, treba izbjegavati previše stručne termine i pokušati objasniti hrvatskim riječima na jednostavan i razumljiv način.