Minimalno invazivna kirurgija za brži oporavak i veću kvalitetu života

Pojam minimalno invazivne kirurgije koristi se, u širem smislu, za svaki oblik modifikacije kirurškog pristupa prije, tijekom i nakon kirurškog zahvata, odnosno operacije, a koji doprinosi bržem oporavku bolesnika, smanjenju boli, uvećanju kvalitete života nakon zahvata, bržem postizanju pune radne sposobnosti te smanjenju nelagoda prilikom pripreme za operativni zahvat.

U užem smislu, ovaj termin koristi se za intraoperativni dio, odnosno modifikaciju kirurškog pristupa, primjerice, zamjenu klasične „otvorene“ operacije minimalno invazivnim pristupima kao što su endoskopski pristupi, upotreba lasera i slično.

Posljednjih desetljeća moderna kirurgija teži povećanju udjela operativnih zahvata izvedenih kroz dnevne bolnice, bilo u smislu jednodnevne kirurgije sa samo nekoliko sati postoperativnog boravka na odjelima dnevnih bolnica ili u smislu skraćenog boravka i ubrzane mobilizacije bolesnika.

Zašto treba težiti jednodnevnoj kirurgiji

Naime, nepotrebno produljenje boravka na bolničkim odjelima:

• podiže stopu komplikacija kada su u pitanju kasnije rehabilitacije i mobilizacije,
• usporava vraćanje normalnih funkcija organizma,
• izrazito diže stopu razvoja tzv. bolničkih infekcija, a
• negativno utječe i na psihološko stanje pacijenata.

Stoga se, gdje god je to moguće, teži izvođenju operacija u sklopu jednodnevne kirurgije. Time se ne smanjuju samo liste čekanja na operativne zahvate, već se i minimalizira izloženost bolesnika bolničkim infekcijama te negativnim djelovanjima hospitalizacije na psihofizičko stanje pacijenata.

Specijalna bolnica Sv. Katarina nudi pacijentima sve zahvate koje je moguće izvesti u sklopu jednodnevne kirurgije ili kroz minimalno trajanje boravka na Odjelu, počevši od najmanjih općih kirurških zahvata kao što je odstranjenje kožnih i potkožnih tvorbi, do užih specijalističkih zahvata iz područja ortopedije, abdominalne kirurgije, proktologije, otorinolaringologije, oftalmologije i drugih.

Principi ubrzanog oporavka i individualizirani pristup

Osim skraćenja i izostanka nepotrebnih hospitalizacija, vodimo se principima ubrzanog oporavka bolesnika nakon kirurškog zahvata (Enhanced recovery after surgery, ERAS) i u kontekstu uporabe minimalno invazivnih pristupa korištenjem laparoskopije, laserske energije, specijaliziranih kirurških instrumenata s energetskim pojačanjem (npr. škarice koje istovremeno režu tkivo i zaustavljaju krvarenje).

Važan dio smanjenja opterećenja bolesnika i ubrzanog povratka normalnim funkcijama te, u konačnici, zdravlju, ostvaruje se i minimiziranjem opterećenja drenovima i kateterima, kao i iscrpljujuće preoperativne pripreme. Naravno, nužni dio kirurškog posla neminovno donosi određene neugodnosti, ali moderna kirurgija revidira pojam nužnosti u ovome kontekstu.

Upravo zbog toga nužan je individualizirani pristup te kritičnost spram zastarjelih normi u postavljanju pitanja poput: treba li zaista toliko postiti prije operacije, kada se može jesti nakon operacije, kako minimalizirati ili gotovo potpuno osloboditi pacijenta bolnih podražaja, koliko se drenova/katetera i ostalih „cijevi“ zaista mora staviti na teret bolesnika, koliko dugo je potrebno čekati s normalizacijom aktivnosti i rehabilitacijom i slično.

Stavovi koji se mijenjaju

U gotovo svemu navedenom teži se modernijem pristupu. Primjerice, kirurškom kvalitetom, visoko etablirane institucije danas gotovo odmah započinju neki oblik „rehabilitacije“ i teže što ranijem uspostavljanju normalnih funkcija organizma. Pritom se izbjegavaju raniji pristupi kada je bolesnik danima mirovao, bez normalnog unosa hrane i vode na usta, a u abdominalnoj kirurgiji i uz opterećujuće „čišćenje“ crijeva. Time je pacijent više gubio na svojoj funkciji organizma i „snazi“ nego dobivao. Gdje je to „nužnost struke“, nije moguće izbjeći određena opterećenja i restrikcije. No, zasigurno svi možemo imati dobrobit od revizije istog.

U našoj bolnici provode se zaista samo nužne i minimalno iscrpljujuće mjere pripreme pacijenta, a krajnji cilj svih mjera je naglasak na ranom oporavku funkcija te što obuhvatnijem i bržem vraćanju kvalitete života.

Tako se je nekada uvriježen post barem cijeli dan prije operacije, u smislu ERAS-a dokazao kao štetan. Napuštaju se inzistiranje na dijeti siromašnoj kalorijama nakon većine kirurških zahvata i opća anestezija, priprema crijeva odrađuje se samo kada je to zaista nužno, urinarni kateter, drenovi i sonde odstranjuju se što je ranije moguće bez ugrožavanja zdravlja bolesnika. Sve to zajedno rezultira bržim i snažnijim stupnjem kvalitete života i oporavka.

Izvor: Specijalna bolnica „Sv. Katarina“