Makrobiotika: lijek u hrani

Mnogi okorjeli “prehrambeni klasičari” na spomen riječi makrobiotika stvaraju sliku alternativne medicine i nadriliječništva. Međutim, objava članka o makrobiotici u uglednom časopisu Journal of Nutrition, znači da se granice pomiču i da je pomirba svih pristupa koji mogu pomoći ovoj našoj bolesnoj populaciji na vidiku.

Hrana koja liječi i karcinom?

Na makrobiotiku se često odlučuju osobe kojima su dijagnosticirane bolesti za koje konvencionalna medicina nema adekvatne terapije, poput karcinoma. Ovakav način prehrane obuhvaća cjelovite žitarice, povrće, soju, a ograničava mliječne proizvode, procesiranu hranu i meso. Ovakva prehrana, siromašna zasićenim mastima i kolesterolom, a bogata prehrambenim vlaknima, vitaminima i mineralima, može smanjiti opasnost pojave bolesti srca i karcinoma.

Ipak, zbog ograničavanja nekih namirnica, ovakav način prehrane može biti manjkav, te može doći do nedostatka kalcija, vitamina D, vitamina B12 i željeza, te se stoga ne preporučuje djeci, adolescentima, te trudnicama i dojiljama.

Makrobiotika privlači sve veću pažnju zbog izvjesnog broja medicinskih prikaza slučajeva u bolesnika koji su se oporavili od neizlječivih karcinoma. Osnovni principi makrobiotike u skladu su s preporukama mnogih uglednih medicinskih institucija koje se bave prevencijom kroničnih bolesti, posebice karcinoma.

Povijest makrobiotike

Prvi zapisi o korištenju pojma „makrobiotika“ sežu još do Hipokrata. „Macro“ je grčka riječ za „najduži“, a „bios“ je grčka riječ za „život“. Pojam „makrobiotika“ odnosi se na način života koji je u harmoniji s beskrajnim skladom svemira.

Tijekom povijesti, filozofi i liječnici sa svih krajeva svijeta koristili su ovaj pojam kao oznaku života u skladu s prirodom, jednostavne izbalansirane prehrane i dugovječnosti. Smatra se da moderna makrobiotika potječe iz Japana, gdje su je na početku dvadesetog stoljeća popularizirali dr. Sagen Ishitsuka i Yukikazu Sakurazawa. Ovi japanski edukatori izliječili su se od ozbiljnih bolesti slijedeći jednostavnu prehranu koja se sastojala od smeđe riže, miso-juhe i povrća iz mora.

Nakon ozdravljenja, Ishitsuka i Sakurazawa (na zapadu poznat pod pseudonimom George Ohsawa) radili su na integriranju istočnjačke i zapadnjačke filozofije i medicine kako bi kreirali jedinstveni princip prehrane i životnog stila koji je danas poznat kao makrobiotika.

Ravnotežom do optimalnog zdravlja

Oshawin učenik, Michio Kushi, poznati je autor brojnih knjiga o makrobiotici, piše: „U svemiru se sve vječno mijenja, a ova promjena nastavlja se zahvaljujući beskrajnom skladu svemira. Suprotnosti se privlače kako bi postigle sklad, a sličnosti se odbijaju kako bi izbjegle nesklad… Ovi ciklusi događaju se svuda u prirodi i svemiru“.

U istočnjačkoj filozofiji, „suprotnosti“ o kojima Kushi govori nazivaju se yin i yang. Kaže se da je yin hladan, dok je yang vruć, yin je sladak, yang je slan, yin je pasivan, yang je agresivan. Sile yina i yanga prisutne su i u hrani koju jedemo. Iako sva hrana ima u sebi komponente yina i yanga, neka hrana je više yin, dok je druga više yang.

Makrobiotički pogled na prehranu sastoji se u izjednačavanju yina i yanga u organizmu čovjeka, a u svrhu postizanja optimalnog zdravlja.

Koje su osnovne preporuke za uvođenje makrobiotičke prehrane? Doznajte ovdje.