Koji živac stvara probleme? Uzroci i simptomi periferne neuropatije

Periferna neuropatija se događa kada su oštećeni živci koji se nalaze izvan mozga i leđne moždine (periferni živci). Ovo stanje često uzrokuje slabost, obamrlost i bol, obično u rukama i stopalima. Također može utjecati na druga područja i tjelesne funkcije, uključujući probavu i mokrenje.

Periferni živčani sustav šalje informacije iz mozga i leđne moždine, koji se nazivaju i središnji živčani sustav, do ostatka tijela putem motoričkih živaca. Periferni živci također šalju senzorne informacije središnjem živčanom sustavu putem senzornih živaca.

Nastanak periferne neuropatije

Periferna neuropatija može biti posljedica traumatskih ozljeda, infekcija, metaboličkih problema, naslijeđenih uzroka i izloženosti toksinima. Jedan od najčešćih uzroka neuropatije je dijabetes.

Osobe s perifernom neuropatijom obično bol opisuju kao probadajuću, žareću ili bockajuću. Ponekad se simptomi poboljšaju, osobito ako su uzrokovani stanjem koje se može liječiti. Lijekovi mogu smanjiti bol periferne neuropatije.

Uzroci periferne neuropatije

Periferna neuropatija može utjecati na bilo koga, bez obzira na dob, spol, rasu ili etničku pripadnost, osobne okolnosti, povijest bolesti itd. Međutim, neki ljudi su izloženi većem riziku od specifičnih vrsta periferne neuropatije.

Periferna neuropatija također je vrlo česta kod nekih bolesti povezanih sa starenjem. To znači da se rizik od razvoja periferne neuropatije povećava s godinama.

Periferna neuropatija može se pojaviti iz mnogo razloga. To uključuje:

Dijabetes tipa 2. Najčešći uzrok periferne neuropatije je nekontrolirani dijabetes tipa 2. Kada vam je šećer u krvi predugo previsok, to oštećuje periferne živce. Zato osobe s dijabetesom tipa 2 mogu izgubiti osjećaj u stopalima i potkoljenicama.

Prekomjeran unos alkohola. Prekomjeran unos alkohola, osobito tijekom duljeg vremenskog razdoblja, može oštetiti živce. Poremećaj konzumacije alkohola čest je uzrok periferne neuropatije, a također može pridonijeti nedostatku vitamina koji dovodi do periferne neuropatije.

Nedostaci vitamina i hranjivih tvari. Ljudi mogu razviti oštećenje živaca jer imaju manjak određenih vitamina. Nedostaci koji će to najvjerojatnije uzrokovati su bakar i vitamini B1, B6, B9, B12, folna kiselina (B9) i E. Previše vitamina B6 također može uzrokovati perifernu neuropatiju.

Autoimuna i upalna stanja. Guillain-Barréov sindrom i kronična upalna demijelinizirajuća polineuropatija (CIDP) mogu uzrokovati ozbiljnu slabost. Neuropatija se može dogoditi zbog lupusa, reumatoidnog artritisa, Sjögrenovog sindroma, vaskulitisa i više.

Lijekovi i toksini. Kemoterapija i neki drugi lijekovi (antibiotici te lijekovi za liječenje aritmije i gihta) mogu uzrokovati perifernu neuropatiju. Izloženost nekim teškim metalima i industrijskim kemikalijama također može biti uzrok.

Tumori. I maligni tumori (rak) i benigni (nekancerogeni) tumori mogu poremetiti vaš periferni živčani sustav.

Genetski uvjeti. Genetska stanja su ona koja nasljeđujete od jednog ili oba roditelja. Primjeri koji uzrokuju perifernu neuropatiju uključuju amiloidozu, Fabryjevu bolest i Charcot-Marie-Toothovu bolest. Postoje tretmani za obiteljsku amiloidozu i Fabryjevu bolest.

Infekcije. Oštećenje živaca uzrokovano infekcijama može se dogoditi zbog virusa, kao što je HIV ili bakterija, primjerice Borrelia burgdorferi koja uzrokuje lajmsku bolest. Drugi uobičajeni primjer je herpes zoster, koji može dovesti do dugotrajne boli u živcima.

Trauma i operacija. Ozljede i oštećenja izravno na živcima mogu se dogoditi zbog traume ili medicinskih postupaka. Otok ili istezanje također može oštetiti živce. Ova vrsta oštećenja obično je samo na jednom mjestu. Može biti dugoročno ili čak trajno.

Vaskularni poremećaji (problemi povezani s cirkulacijom). Nedostatak protoka krvi može uzrokovati perifernu neuropatiju. Bezopasan, privremeni oblik ovoga događa se kada sjedite ili ležite na određeni način, a ruka ili noga utrne. Ovo brzo nestaje ako promijenite položaj, što je dovoljno da se cirkulacija vrati. Ozbiljniji problemi s cirkulacijom mogu uzrokovati ozbiljno i trajno oštećenje živaca.

Idiopatska neuropatija. Uobičajeno je da se periferna neuropatija dogodi iz nepoznatih razloga. Ova vrsta neuropatije poznata je kao „idiopatska“ ili „kriptogena“ (skriveni ili nejasni uzrok).

Simptomi periferne neuropatije

Svaki živac u perifernom sustavu ima specifičan zadatak. Tako simptomi ovise o vrsti zahvaćenih živaca, a živci se dijele na:

• osjetne živce – koji s kože primaju osjete, poput temperature, boli, vibracije ili dodira,
• motorne živce – koji kontroliraju kretanje mišića,
• autonomne živce – koji kontroliraju funkcije poput krvnog tlaka, znojenja, otkucaja srca, probave i rada mjehura.

Simptomi periferne neuropatije mogu uključivati:

• postupni početak utrnulosti, peckanja ili bockanja u stopalima ili rukama, koji se mogu proširiti prema gore u noge i ruke,
• oštra, probadajuća, pulsirajuća ili goruća bol,
• ekstremna osjetljivost na dodir,
• bol tijekom aktivnosti koje ne bi trebale uzrokovati bol, kao što je bol u stopalima kada ih opteretite ili kada su ispod pokrivača,
• nedostatak koordinacije i padanje,
• slabost mišića,
• osjećaj kao da nosite rukavice ili čarape kada ih nemate,
• nemogućnost kretanja ako su zahvaćeni motorički živci.

Ako su zahvaćeni autonomni živci, simptomi mogu uključivati:

• netoleranciju na toplinu,
• pretjerano znojenje ili nemogućnost znojenja,
• probleme s crijevima, mjehurom ili probavom,
• padove krvnog tlaka, što uzrokuje vrtoglavicu ili ošamućenost.

Vrste ovisno o broju zahvaćenih živaca

Periferna neuropatija može zahvatiti jedan živac, što se naziva mononeuropatija.

Ako zahvaća dva ili više živaca u različitim područjima, naziva se multipla mononeuropatija, a ako zahvaća više živaca, zove se polineuropatija.

Sindrom karpalnog tunela je primjer mononeuropatije. Većina ljudi s perifernom neuropatijom ima polineuropatiju.

Dijagnosticiranje periferne neuropatije

Najčešće vrste testova za perifernu neuropatiju (bilo da se potvrdi dijagnoza ili isključe druga stanja) uključuju:

• krvne pretrage – mogu otkriti mnoge probleme, od problema s imunološkim sustavom do toksina i otrova, posebno metala poput žive ili olova,
• elektromiogram – elektromioneurografija (EMNG),

• ultrazvuk živaca,
• biopsiju živaca,
• genetičko testiranje,
• magnetsku rezonanciju (MR).

Liječenje ovisi o uzroku

Liječenje periferne neuropatije može varirati ovisno o uzroku. Drugi čimbenici također mogu utjecati na liječenje, uključujući povijest bolesti, osobne preferencije i drugo.

Specijalist neurolog najbolja je osoba koja će vam reći više o liječenju koje preporučuje i vjerojatnom vremenskom okviru oporavka.

O metodama liječenja periferne neuropatije nastavite čitati na blogu Specijalne bolnice Sv. Katarina.