Upoznajte ADIVA ljekarnika: magistra Danijela Finka

Ljekarna Jadran – Centar u Rijeci dostupna je pacijentima 24 sata svih 365 dana u godini, a magistra Danijela Finka u njoj nalazi ispunjenje svog sna i ništa joj nije teško osim, priznala je, administrativnih poslova. No rad s pacijentima je ono što je i nakon petnaest godina najviše raduje te daje dinamiku poslu kojeg oduvijek voli.

Za početak imamo za vas kratka pitanja koja traže i kratke odgovore.

1. Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?

Rad s pacijentima, iako vrlo rado uskačem ako treba pomoći oko izrade magistralnih pripravaka.

2. Što predstavlja najveći stres u ljekarni?

Najveći stres su svakako situacije u kojima pacijent traži da mu se izda lijek bez valjane dokumentacije (ispravnog recepta), kao i situacije u kojima dođe do bilo kakvog verbalnog nasilja. Ponekad i informatički sustav koji ne radi zna dovesti do situacija koje generiraju stres.

3. Pacijenti koji propitkuju ili „poslušni“ pacijenti?

Pacijenti koji su znatiželjni – nekada takav razgovor može dovesti do zanimljivih situacija iz kojih i pacijent, ali i ja kao ljekarnik, možemo puno novoga naučiti.

4. Kolači ili pršut?

Kolači su moja slaba točka.

5. Pop ili dance glazba?

Sve vrste glazbe, ovisno o raspoloženju.

6. Vaš skriveni talent?

Dobar sam sugovornik i rado slušam ljude.

7. Da niste ljekarnica što biste bili?

Teško pitanje, jer sam oduvijek htjela biti ljekarnik. Možda profesor biologije ili kemije.

8. Što vas pacijenti smiju pitati? A što ne?

Mogu me pitati sve vezano uz zdravlje, terapiju i zdravstvene usluge.

9. Što biste učinili s osvojenim jackpotom?

Uzela bih malo duži odmor i putovala sa svojom obitelji. Dio bih namijenila za širu obitelj i prijatelje, a dio za donacije.

Predstavite se ukratko našim čitateljima.

Moje ime je Danijela Finka, dolazim iz zdravstvene ustanove Ljekarna JADRAN Rijeka. Dio sam tima Ljekarne Centar već pune četiri godine. Ljekarničkim se poslom u istoj zdravstvenoj ustanovi, ali u različitim ljekarničkim jedinicama, bavim petnaest godina.

Kako i kada ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra liječništvo?

Vrlo rano sam odlučila postati ljekarnik. U djetinjstvu sam jako voljela sa bakom odlaziti u ljekarnu po njenu terapiju. Fasciniralo me je sve u ljekarni, od bočica, stojnica, teta u bijelim kutama, mirisa… Znala sam zamišljati da ću jednoga dana i ja stajati s druge strane recepture. Smatram da je svaki posao poziv ako unesete strast i ljubav u ono što radite, a ovaj naš posao je teško obavljati ako ga ne volite. Tako da se slažem, posao ljekarnika svakako je poziv.

Tko ste vi privatno? Što volite, a što ne, kako provodite vrijeme?

Privatno sam supruga i majka troje djece. Moja vesela družina svakako mi okupira većinu slobodnog vremena. U vrijeme kad nisam angažirana oko dječjih aktivnosti, volim boraviti na otvorenom, bilo u šetnji ili druženju s prijateljima. Volim pročitati dobru knjigu ili pogledati neki dobar film sa suprugom. Volim i druženja s kolegama nakon posla i u nekom opuštenijem okruženju. Rečenica moga sina, pred koju godinu u vrtiću, možda me najbolje opisuje: „Moja mama se voli družiti s nama, putovati i slušati predavanja za ljekarnu“.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

Tijekom studija jako mi se svidio praktikum u laboratoriju i razmišljala sam da bih jednoga dana mogla raditi kao član nekog istraživačkog tima ili u ljekarničkoj industriji. Kada sam krenula s praksom u ljekarni, sve drugo je palo u drugi plan. Rad s pacijentima je ono što me i nakon petnaest godina najviše veseli i daje onu dinamiku poslu koju oduvijek volim. Samo sam zamišljala manje administrativnih poslova.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Najmanje volim ono što u žargonu zovem „ured“, znači administrativne poslove. Sve ostalo volim i ništa mi nije teško obaviti. Nekada to znači uskočiti i izraditi magistralac, nekada razrijediti alkoholnu otopinu, složiti police ili odrediti mjesto nekom novom proizvodu. Ljekarna u kojoj radim je dinamična gradska ljekarna, tako da posla uvijek ima.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?

Ljekarna Centar je dinamična gradska ljekarna, smještena pored glavne žile kucavice grada Rijeke, riječkog autobusnog kolodvora. Ono što nas dodatno izdvaja u našem gradu jest rad ljekarne kroz 24-satnu smjenu; naime, mi smo i noćna dežurna ljekarna. Većinom smo mlađi i dinamičan smo tim, često nasmijani i dobro raspoloženi. Volimo reći da dočekujemo pacijente uvijek s osmjehom, ali vrlo ozbiljno pristupamo njihovim potrebama. Tako im znamo reći da kada jednom uđu u Ljekarnu Centar, naš je zadatak da riješimo svaki njihov problem, damo ispravan savjet te riješimo njihove nedoumice. Kao tim rado sudjelujemo na edukacijama i druženjima te vrlo rado razmjenjujemo iskustva i znanja, pogotovo s mlađim kolegama na stažu ili onima koji tek počinju svoj profesionalni put. Budući da već nekoliko godina radimo zajedno, zapravo smo kao jedna obitelj usko povezana svakodnevnim problemima, sretnim trenutcima i poslovnim obavezama.

Imate li iz vaše ljekarne anegdote? Biste li koju podijelili s nama?

Imamo anegdote, kao i svaka ljekarna, a neke, naravno, ne možemo baš dijeliti. No jedna od onih koje možemo jest kada je pacijent za vrijeme korone došao po masku, a dobio je Asku. Pacijent je bio zbunjen kutijicom koju sam mu dala, ali je svejedno otišao uvjeren da su stigle maske u novom pakiranju. Nakon nekoliko minuta se je vratio i svi smo se dobro nasmijali.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (naselje)?

S obzirom na to da smo ljekarna koja je, osim dnevnog rada, i noću dežurna 365 dana u godini, svakako smo jako bitni u onim situacijama gdje se, nažalost, ispostavi da doma nemate tabletu ili čepiće za temperaturu, lijekove za bolove ili morate podignuti lijek koji vam je propisao liječnički tim hitne službe. Osim toga, u našoj ljekarni i u redovnom radnom vremenu radi tim predanih i stručnih farmaceuta i farmaceutskih tehničara koji se svakom pacijentu maksimalno posvete.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Jesmo, mislim da je to uvijek bilo tako, a pogotovo se takvim pokazalo tijekom pandemije koronavirusa. Tako smo svi, moj tim, na čelu s našom voditeljicom, a tako i ja, bili tu u svim situacijama za naše pacijente, od prvog plusa na testu za trudnoću, do rođenja djeteta, svih bitnijih događaja, onih situacija gdje je bilo potrebno nabaviti ili pronaći lijek kojeg nigdje nema, kontaktirati doktora ili dogovoriti s doktorom zamjensku terapiju kada to pacijent neće moći sam obaviti, kao i onih kada je bila potrebna i samo riječ utjehe. Situacija je mnogo u našem poslu i svi se mi svakodnevno s njima susrećemo, ali sam sigurna da se mi ljekarnici nekako uvijek imamo vremena posvetiti svakoj toj situaciji. Iako posla, svakako, nikada ne manjka.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li po vašem mišljenju u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?

Mislim da još uvijek ima mjesta da se učini korak više u brizi za svoje zdravlje i mislim da smo upravo mi zdravstveni djelatnici koji pacijentima svakodnevno u tome možemo pomoći, od implementacije zdravih životnih navika, više kretanja, prestanka pušenja i raznih drugih mjera. Po broju vraćenih kutijica isteklog roka, a neotvorenih, mislim da bi se i kontrolom terapije i/ili njenom odgovarajućom korekcijom mogla optimizirati potrošnja lijekova. Mislim da je to najbolje ostvariti uzajamnim radom i povjerenjem pacijenta, ljekarnika i obiteljskog liječnika. Ta bi sinergija i rad trebao biti cilj u budućnosti kako bi se ostvarila kompletna briga o pacijentu.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Svakako bih voljela promijeniti kod pacijenata stav „ja sve znam jer sam se educirao putem interneta“. Koliko god nam moderne tehnologije olakšavaju život i sve nam je dostupno, nemaju sve informacije jednaku vrijednost. Pacijenti, nažalost, nekada nisu dovoljno kritični da bi to znali odvagnuti. Odlično je kada se pacijent želi informirati o svome zdravlju i terapijskim opcijama, ali voljela bih da onda u ljekarnu ne dođu sa stavom, već sa znanjem o kojem tada možemo zajedno popričati i tako naći najbolji terapijski pristup problemu koji treba riješiti.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenošću već i kod djece?

Mislim da djecu odmalena treba educirati, kako o svemu ostalom, tako i o farmaciji, očuvanju zdravlja i liječenju bolesti.

Je li trenutan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Uvijek može bolje, naravno. Ali globalno gledano, sustav zdravstva i farmacije funkcionira. Svi se sjećamo situacija kada smo čekali u redovima kod liječnika kako bismo podignuli recepte kronične terapije, a sada to obavimo telefonskim pozivom. One dane kada sustav padne, svi se toga prisjetimo. Ovo je mali primjer, ali združenim naporima, realnim i izvedivim rješenjima, svi možemo pridonijeti poboljšanju.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?

Svakako bih više radila na suradnji, pogotovo s liječnicima obiteljske medicine. U tom slučaju mislim da bi zdravstvena skrb o pacijentu bila puno kvalitetnija.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Budite sebi prioritet. Znati postaviti zdravlje i brigu o sebi na pravo mjesto jest ono što vam može osigurati kvalitetan život. Dodajte u sve to puno smijeha i pozitivne energije i mislim da imamo recept za ispunjen i zdrav život.

Što je ono najvažnije što pacijenti moraju zapamtiti?

Mi smo tu za vas. Vaše zadovoljstvo te dug, zdrav i kvalitetan život su nam na prvome mjestu. Isto tako, to je naš zajednički rad, potrebni su uzajamna podrška i razumijevanje te uzajaman trud da bi taj naš cilj bio ostvariv.