Upoznajte ADIVA ljekarnika, mag. pharm. Ivanu Coner: važno je od djetinjstva razvijati zdravstvenu pismenost

Kako bismo vam približili ljekarništvo, a posebice važnu ulogu ljekarnika u terapijskom procesu, razgovarali smo s našim ADIVA ljekarnicima te vam donosimo iskustvo iz prve ruke.

Ivana Coner, mag. pharm., ljekarnik je 16 godina, a danas je zamjenica ravnatelja Zdravstvene ustanove Ljekarna Coner. Radi u ljekarni na sjeveru Bjelovara, a uz ljekarništvo je vezana od ranog djetinjstva zahvaljujući svojim roditeljima.

Za početak, pripremili smo za vas nekoliko „brzopoteznih“ pitanja.

1) Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadaci (magistralni…)?

Mentoriranje i podučavanje mlađih kolega.

2) Najčešća rečenica/poštapalica ljekarnika?

Prema pacijentima: Kako koristite terapiju?

Prema kolegama: Imaš minutu?

3) Što je najveći stres u ljekarni?

Stalne promjene u listi lijekova i novi propisi koje treba pratiti i implementirati.

4) Pacijenti koji propitkuju ili pacijenti koji „šute“?

Koji propitkuju!

5) Ljekarnička kuta (hlače ili suknja)?

Uglavnom suknja (i udobne bijele tenisice).

6) More ili planine?

U proljeće more, u ljeto planine.

7) Magistra ili ljekarnica, kako da vas zovemo?

Na sve se odazivam.

8) Skriveni talent?

Šivanje platnenih knjižica. I volim raditi i gin, eksperimentirati okusima.

9) Da niste ljekarnik što bi bili?

Učiteljica.

10) Što vas pacijenti smiju pitati?

Sve što ima veze s njihovom terapijom i/ili zdravstvenim stanjem.

Molim vas da nam se ukratko predstavite.

Ime mi je Ivana, ljekarnik sam 16 godina iako sam u ljekarni puno duže. Zamjenica sam ravnatelja Zdravstvene ustanove Ljekarna Coner i radim u ljekarni na sjeveru Bjelovara.

Kako i kada ste odlučili postati ljekarnica? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra i liječništvo?

Iz ljekarničke sam obitelji. Mama mi je magistra i posjećivala sam je u ljekarni otkad znam za sebe. Šarene kutijice su mi bile zanimljive i puno prije nego sam shvaćala što se u njima nalazi.

Kada su roditelji otvorili prvu privatnu ljekarnu, ubrzo sam postala „dio inventara“. U srednjoj školi sam smišljala kako ljekarnički savjet približiti pacijentima putem interneta koji je u to vrijeme bio u razvoju (davno prije nego što su postojali portal poput ADIVE) i bila sam sigurna u odluku da postanem dio ljekarničkog svijeta.

Mislim da svaki zdravstveni radnik svoje zvanje smatra pozivom.

Nedavno ste sudjelovali u kampanji kao zaštitno lice ADIVA ljekarnika. Kakvo vam je to iskustvo bilo, biste li ga ponovili, je li vas nešto posebno iznenadilo ili vas se dojmilo?

Jako zabavno iskustvo! Ekipa koja je radila na projektu bila je vrlo jednostavna, otvorena, puna savjeta što je cijelu priču učinilo jako ugodnom.

Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako provodite vrijeme?

Najviše vremena provodim s moje tri djevojčice. Kad god uhvatimo vremena, bježimo na neko putovanje. Ja uvijek navijam za netaknutu, divnu prirodu, a one, s obzirom na to da su ovisnice o adrenalinu, uglavnom gledaju gdje možemo posjetiti neki dobar zabavni park.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

I da i ne. Znala sam da će dio mog posla biti vezan uz poduzetništvo, što volim, ali nekad me iznenadi količina „papirologije” u danu.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Volim raznolikost. Svaki dan u ljekarnu dolaze novi preparati, treba dogovoriti nove pogodnosti za pacijente. Volim rješavanje izazova – i za recepturom i inače u poslovanju.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja?

Imam sreće da radim u složnom kolektivu koji si međusobno pomaže i podržava. Jako sam ponosna na kolegice i kolege: zajedno rade kako bi svi pacijenti dobili odgovarajuću terapiju na vrijeme, uz stručan savjet.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (kvart)?

Jedinica u kojoj radim je manja kvartovska ljekarna u kojoj većinu pacijenata znamo i po imenu i  po terapiji što nam omogućuje da lakše pratimo napredak liječenja i preporučujemo adekvatne komplementarne preparate.
S druge strane, u mojoj jedinici je i prva internet ljekarna otvorena u Hrvatskoj i ljekarna nam je poput male košnice iz koje dnevno šaljemo stotine paketa dermokozmetike i dodataka prehrani u sve krajeve zemlje.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Svakako. Dostupni smo bez najave i naručivanja, pacijenti do ljekarničkog savjeta mogu osobno, telefonski, mailom, putem društvenih mreža… a jedna od naših jedinica ima i dežurstvo gdje smo dostupni 24/7.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Koristi li se uistinu u Hrvatskoj previše lijekova?

Danas su pacijenti jako osviješteni i uglavnom brinu o zdravlju. Teško je reći koristi li se previše lijekova, ali je sigurno da se puno lijekova ne koristi na pravilan način. Osim što zbog ritma života pacijenti nerijetko zaborave uzeti terapiju, neki namjerno (primjerice, ne vjeruju da im lijek koji im je propisan i kojeg su u ljekarni podigli zaista potreban ili misle da će moguće nuspojave negativno utjecati na kvalitetu života) ili slučajno (nisu dobro razumjeli upute liječnika i ljekarnika) ne uzimaju lijek u pravilnoj dozi, frekvenciji i duljini terapije.

Uloga ljekarnika u terapijskom ishodu je ovdje jako važna jer samo pravilnim savjetovanjem, razgovorom s pacijentom i odgovorima na sva njegova pitanja, možemo osigurati optimalne rezultate terapije.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Žao mi je kada pacijente red u ljekarni ili žurba obeshrabre da pitaju sve što ih zanima o terapiji. Ljekarnici nisu tu samo da izdaju kutijicu koja piše na receptu, već da savjetima (često o prehrani, promjeni životnih navika, tjelesnoj aktivnosti…) osiguraju da lakše i brže dođu do terapijskog cilja.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji? ima li potrebe za zdravstvenom pismenošću već i kod djece?

I kod djece i odraslih treba raditi na zdravstvenoj pismenosti. Gotovo svaki osnovnoškolac danas ima mobitel s pristupom internetu i na društvenim je mrežama bombardiran savjetima, izazovima I „life hackovima” koji često ne samo da nisu dobri, već su i štetni za zdravlje pojedinca. Zato je jako bitno od najranije dobi učiti na koji način prepoznati kvalitetne, respektabilne i provjerene web stranice, portale, influencere i druge izvore informacija.

Jako smo sretni kad nam u ljekarnu u posjet dolaze vrtićanci i osnovnoškolci. Uvijek sa zanimanjem gledaju što to tete u bijelim kutama rade, promatraju kako izrađujemo magistralce, pripremamo antibiotske sirupe… I na kraju se uvijek oduševe našim robotom koji nam pomaže u skladištu i prilikom izdavanja lijekova. Pitanja koja prilikom posjeta postavljaju, govore nam koliko su spremni učiti o farmaciji.

Je li trenutni sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

U nekim segmentima smo dosta napredovali, recimo e-recept je kod nas uveden među prvima u svijetu. S druge strane, kronično nam nedostaje liječnika, medicinskih sestara, ljekarnika… Dok ne dođe do neke veće reforme, redovi čekanja će i dalje biti dugi, nepovjerenje pacijenata prisutno, a mi ćemo se boriti s vremenom i resursima za kvalitetnu ljekarničku skrb.

Najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

Ne ustručavajte se o svojoj terapiji pitati svog ljekarnika.