Upoznajte ADIVA ljekarnika: Aleksandra Grundler Bencarić, kolumnistica portala ADIVA.hr

Magistra farmacije Aleksandra Grundler Bencarić od prvih je dana aktivno uključena u razvoj portala o zdravlju ADIVA.hr. Njezine kolumne u rubrici „Riječ farmaceuta“ koje neumorno piše godinama, educirale su stotine tisuća naših čitatelja.

Stoga nam je posebna čast da vam upravo danas, na Hrvatski dan ljekarni, magistru Grundler i osobno predstavimo u seriji intervjua posvećenih ADIVA ljekarnicima.

Za početak i vama postavljamo nekoliko kratkih pitanja.

1) Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadaci (magistralni…)?

Rad s pacijentima

2) Najčešća rečenica/poštapalica ljekarnika?

Dozvolite da vam objasnim

3) Što je najveći stres u ljekarni?

Zvono telefona

4) Pacijenti koji propitkuju ili pacijenti koji „šute“?

Koji propitkuju, ali žele saslušati.

5) Kolači ili pršut?

Pršut.

6) Magistra ili ljekarnica, kako da vas zovemo?

Magistra.

7) Skriveni talent?

Kućni popravci.

8) Da niste ljekarnik, što biste bili?

Ljekarnik.

9) Što vas pacijenti smiju pitati?

Sve vezano uz zdravlje.

10) A što ne?

O teorijama zavjere u medicini.

Kako i kad ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra liječništvo?

Odluka se je javila još i prije osnovne škole, pod utjecajem obitelji. Ljekarništvo je zasigurno poziv, jer ljekarnik živi svoj posao.

Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako provodite vrijeme?

Ukratko, kućanica sam, volim stalno slušati muziku, čitati razne zanimljivosti iz popularne znanosti, ne volim užurbanost današnjeg života. Sa psom provodim vrijeme u prirodi ili u našem kinološkom klubu.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

Ne, završila sam i srednju farmaceutsku školu i Farmaceutski fakultet, znala sam što me očekuje. S godinama se, kao i u svakom drugom poslu, mijenjaju zadaci, ali osnova ostaje ista.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Volim kad su pacijenti suradljivi i kad razmjenjuju svoja iskustva s nama, a ne volim kad nas ne žele saslušati ili nas podcjenjuju.

Jesu li ljekarnici stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Jesmo, za susret s nama dovoljno je otvoriti vrata ljekarne i ne mora se kucati.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Koristi li se uistinu u Hrvatskoj previše lijekova?

Neki brinu, a neki baš i ne. Ne mislim da se koristi previše lijekova, već ih se previše troši bez razumijevanja i dobre kontrole. Liječnici propisuju lijekove u najboljoj namjeri liječenja, no kasnije izostaje povratna informacija pacijenta. Boljom suradljivošću pacijenata, ali i svih zdravstvenih stručnjaka, sigurno bi se smanjila ukupna potrošnja lijekova.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Kao i u svemu ostalome u životu: o zdravlju i lijekovima treba otvoreno i puno razgovarati.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenošću već i kod djece?

Apsolutno ima potrebe jer podučavanjem djece zdravstvenoj pismenosti odgojit ćemo osobe koje dobro brinu o svom zdravlju. Ako (kada) postanu pacijenti, bit će odgovorni partneri u svom liječenju.

Je li trenutni sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Nije idealan, ali je dobar s obzirom na prilike. No, nigdje u svijetu nije savršen.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?

Više uvažavanja i više suradnje svih zdravstvenih stručnjaka, ali i pacijenata. No, za to nam treba više vremena, odnosno nedostaje nam svih zdravstvenih stručnjaka; pa koliko nas ima, odlično je.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Da pokušaju biti zadovoljni svojim životom – unutarnji mir je preduvjet zdravlja

I za kraj, najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

Pitajte ljekarnika.