Predstavljamo ADIVA ljekarnika, mag. pharm. Filipa Škugora 

Magistar farmacije Filip Škugor odrastao je uz ljekarnu i farmaciju te se priključio timu obiteljske Ljekarne Škugor u Osijeku. Uživa u radu s pacijentima, a svaku priliku za putovanje nastoji iskoristiti.

S ljekarnikom Škugorom rado smo porazgovarali te ga upoznali kroz nekoliko kratkih pitanja kako bi posjetitelji ljekarne bolje upoznali nasmiješeno lice iza recepture. 

Za početak imamo za vas nekoliko kratkih pitanja koja traže kratke odgovore:

1. Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?

Rad s pacijentima.

2. Što je najveći stres u ljekarni?

Nema ga.

3. Pacijenti koji propitkuju ili „poslušni“ pacijenti?

Preferiram komunikativne i znatiželjne pacijente.

4. Kolači ili kulen?

Kulen.

5. Bećarac ili rock glazba?

Rock.

6. Da niste ljekarnik što biste bili?

Vjerojatno bih studirao ekonomiju, ali sigurno bi htio raditi nekakav posao s ljudima.

7. Što vas pacijenti smiju pitati, a što ne?

Nema zabranjenih pitanja, što god ih zanima, slobodno mogu pitati.

8. Što biste učinili s osvojenim jackpotom?

Ne znam… Proputovao svijet, donirao u dobrotvorne svrhe.

Ukratko se predstavite našim čitateljima.

Zovem se Filip Škugor i radim u ljekarni zadnje tri godine. Dolazim iz  Ljekarne Škugor.

Kako i kada ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra liječništvo?

Budući da sam odrastao uz farmaciju i ljekarništvo, bio je to nekako logičan slijed i izbor, tako da sam već kao mali naginjao ovoj profesiji. Može biti poziv ako se ljekarnik sam tako odnosi prema svome poslu. Sami imamo pravo izbora kako će nas se doživljavati u društvu.

Tko ste vi privatno? Što volite, a što ne, kako provodite vrijeme?

Prilično sam druželjubiva osoba, tako da dosta vremena provodim s obitelji i prijateljima. Kad god se ukaže prilika za nekakvo putovanje, trudim se iskoristiti je. Trudim se biti redovan na treninzima koliko mi obaveze dozvoljavaju.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

Moram priznati da ne. Prilično je slično očekivanjima koja sam imao.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Nemam problem niti s jednim poslom u ljekarni. Smatram da smo zaista sretni i da je posao u ljekarni u top tri najbolja zanimanja uopće.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?

Mi smo obiteljska ljekarna s dugogodišnjim timom. Trudimo se pružiti što je moguće bolju uslugu i zadovoljiti sve potrebe naših pacijenata.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (naselje)?

Vjerujem da služi kao prva ruka za savjet i pomoć. S obzirom na tradiciju, razvio se je visok stupanj povjerenja između nas i ljudi koji redovno navraćaju.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Jesmo, posebno ako sami sebe takvima smatramo i potrudimo se skupiti dovoljno znanja i vještina da odlično obavljamo tu ulogu.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li po vašem mišljenju u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?

Ovdje moram priznati da ne vjerujem da dovoljno brinu. Sigurno mogu više pripaziti i na prehranu, a posebno na fizičku aktivnost. U Hrvatskoj generalno ne mogu suditi, ali prema dosad viđenom, subjektivno mi se čini da se određene skupine lijekova prekomjerno troše. U to pitanje treba uključiti i koliko se pacijenti drže propisane terapije te koliko redovno je koriste, a i što je to dovelo do potrebe za često kroničnom terapijom? Tako bi se to moglo ispraviti u nadolazećim generacijama. Ako ne spriječimo uzročnike koji dolaze kroz dulji period i za posljedicu imaju kroničnu terapiju i (kad smo već tu) da se ljudi iste pridržavaju i redovno ju koriste, ne možemo suditi da se radi o prekomjernoj potrošnji lijekova.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Pacijente ne možemo promijeniti, ali možemo prilagoditi naš pristup prema njima. Uz osmijeh, prigodan humor i lijepu riječ, lako se je s većinom složiti.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji? Ima li potrebe za razvojem zdravstvene pismenosti već i kod djece?

Djeca sigurno ne znaju dovoljno, ali treba procijeniti potrebu za time. Mislim da roditelji o tome trebaju više brinuti. Slažem se sa potrebom za zdravstvenom edukacijom ako je prilagođena uzrastu.

Je li trenutan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Generalno smatram da je. Uvijek može bolje, ali dosta nam pruža.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?

Ne možemo se žaliti na sustav jer smo ga djelomično sami i stvorili. Bilo bi lijepo da su ljudi educiraniji o sustavu, potrebama sustava i što im sustav zapravo pruža. Uz veću razinu edukacije vjerujem da bi potencijalne promjene došle kao nužna posljedica.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Da se ne ustručavaju pitati svog ljekarnika i da ne donose zaključke sami na temelju pročitanog sažetka s interneta.