ADIVA > ADIVA ljekarnici

Magistar Vedran Takač: lice s naslovnice ADIVA nagradnog kataloga

„Volio bih da pacijenti zdravlju pristupaju dugoročno, a ne reaktivno, tek kad se pojavi problem. Zdravlje nije projekt koji se rješava u jednom danu, već proces koji traži kontinuitet, strpljenje i odgovornost.“

Vedran Takač ADIVA ljekarnik
PREGLED SADRŽAJA
  1. 1. Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?
  2. 2. Vaša najčešća ljekarnička rečenica, odnosno poštapalica?
  3. 3. Što je najveći stres u ljekarni?
  4. 4. Pacijenti koji propitkuju ili „poslušni“ pacijenti?
  5. 5. Kolači ili kulen?
  6. 6. Tamburaši/harmonika/klape?
  7. 7. Skriveni talent?
  8. 8. Da niste ljekarnik što biste bili?
  9. 9. Što vas pacijenti smiju pitati? A što ne?
  10. 10. Što biste učinili s osvojenim jackpotom?
  11. Kako i kada ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se pozivom smatra medicina?
  12. Tko ste vi privatno, što volite, a što ne, kako provodite vrijeme?
  13. Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?
  14. Što volite, a što ne u svom poslu?
  15. Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?
  16. Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu, odnosno naselje?
  17. Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?
  18. Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li, po vašem mišljenju, u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?
  19. Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?
  20. Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenosti već i kod djece?
  21. Je li trenutačan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?
  22. Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?
  23. Što biste savjetovali svojim pacijentima?
  24. Najvažnija misao koju pacijenti moraju zapamtiti?

Vedran Takač iz Ljekarne Štefanić u Đurđevcu, magistar je farmacije s više od 15 godina iskustva u ljekarništvu i farmaceutskoj industriji. „Ljekarna nije samo mjesto za lijek, već i za savjet“, rado ističe dok uživa u razgovoru s pacijentima i njihovoj edukaciji. U ljekarni u kojoj se lako može dogoditi da postoji mnoštvo zadataka koje istovremeno treba obaviti, Vedrana Takača mogli biste brzo prepoznati po njegovom „skrivenom talentu“, a taj je da ostane smiren i pribran upravo u stresnim situacijama.

Upoznajte ljekarnika Takača koji je naše lice s naslovnice novog ADIVA nagradnog kataloga „Vjerni zdravlju“. Intervju smo započeli s 10 kratkih pitanja i 10 još kraćih odgovora.

1. Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?

Oboje – ravnoteža i razumijevanje svih aktivnosti u ljekarni je vrlo bitno.

2. Vaša najčešća ljekarnička rečenica, odnosno poštapalica?

Znate li uzimati svoju terapiju?

3. Što je najveći stres u ljekarni?

Kad sve zahtijeva pažnju u istom trenutku, a znaš da se ne možeš jednako svemu posvetiti.

4. Pacijenti koji propitkuju ili „poslušni“ pacijenti?

Oni koji propitkuju, ali i uvaže stručno mišljenje; tu počinje prava edukacija i uloga ljekarnika.

5. Kolači ili kulen?

Kolači, ali u umjerenim dozama.

6. Tamburaši/harmonika/klape?

Ako biram unutar ovog izbora, neka budu klape.

7. Skriveni talent?

Smirenost i pribranost u stresnim situacijama – kad zavlada kaos, najjasnije razmišljam.

8. Da niste ljekarnik što biste bili?

Farmaceut, samo na nekom drugom radnom mjestu izvan ljekarne.

9. Što vas pacijenti smiju pitati? A što ne?

Smiju pitati sve što se tiče zdravlja. No izbjegavam komentirati sve što uključuje „brze prečace“ ili online rješenja za njihove zdravstvene probleme.

10. Što biste učinili s osvojenim jackpotom?

Najprije uložio u jedno obiteljsko putovanje bez obaveza, sata i kalendara, a zatim u vlastiti laboratorij; spoj predaha i vizije.

Kako i kada ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se pozivom smatra medicina?

Oduvijek sam obiteljski bio okružen ljekarnicima, ali odluka se stvorila u srednjoj školi. Privukla me je kombinacija znanosti, ekonomskog pristupa, ali i kontakta s ljudima te pružanja konkretne pomoći pacijentima.

Da, ljekarništvo je definitivno poziv; onaj tihi, ali stalno prisutan i nezamjenjiv u svakodnevici pacijenata.

Tko ste vi privatno, što volite, a što ne, kako provodite vrijeme?

Privatno sam prvenstveno suprug i otac dvoje djece, to mi daje najviše smisla i motivacije u životu. Volim tišinu jutra uz kavu i trenutke kad se mogu potpuno isključiti iz svakodnevnog tempa. Ne volim površnost i da se samo „odrađuje“ kad se nešto radi.

Slobodno vrijeme je rijetko potpuno slobodno. Najčešće balansiram između obiteljskih obaveza, poslovnih zadataka i obveza u sklopu specijalizacije. No, kad uhvatim trenutak samo za sebe, koristim ga za razmišljanje, planiranje i resetiranje, najčešće uz intenzivne šetnje sa psom ili jednostavno sam, u pokretu i tišini.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

U pravilu nisam. Već tijekom studija sam shvatio da je farmacija puno više od same znanosti i teorije te da će ljekarništvo zahtijevati i komunikaciju i organizaciju i sposobnost donošenja brzih odluka. Možda sam tada podcijenio koliko je uloga ljekarnika složena i koliko često ćemo morati balansirati između stručnog rada, savjetovanja pacijenata i poslovnog upravljanja. Danas mi ta dinamika zapravo odgovara te čini posao izazovnim i živim, iako ponekad iscrpljujućim. Kad uspiješ pomoći čovjeku, sve drugo pada u drugi plan.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Najviše volim raznolikost – svaki dan donosi novi slučaj, novu osobu kojoj treba pomoći, novi izazov u poslovanju koji treba riješiti. Volim kad kroz razgovor s pacijentom uspijemo zajednički doći do rješenja koje mu stvarno pomaže. Volim i magistralne pripravke jer tu dolaze do izražaja kreativnost, stručnost i znanje.

S druge strane, izazovno je kad se administrativni zahtjevi počnu preklapati sa stvarnim radom s pacijentima. To zna umanjiti osjećaj svrhe, ali uz dobar tim i organizaciju se sve stigne.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja, po čemu ste posebni, drugačiji?

Našu ljekarnu odlikuje kombinacija stručnosti, dostupnosti i jasne organizacije rada. Poseban naglasak stavljamo na kvalitetnu komunikaciju s pacijentima i pružanje pouzdanih informacija.

Izdvajamo se po proaktivnom pristupu, fleksibilnosti u radu i stalnoj težnji za unaprjeđenjem usluga koje odgovaraju potrebama suvremenog pacijenta.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu, odnosno naselje?

Znači sigurnost, dostupnost i znanje. Ljudi znaju da nas mogu pitati bilo što vezano uz njihovo zdravlje i da ćemo ih uvijek iskreno savjetovati, bez skrivenih interesa, samo s dobrom namjerom.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Apsolutno, izravno smo dostupni svakom pacijentu. Oni nas pitaju prije nego što odu liječniku; to je velika odgovornost, ali i povjerenje koje treba njegovati.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Je li, po vašem mišljenju, u Hrvatskoj uistinu prekomjerna potrošnja lijekova?

Briga o zdravlju raste, ali još uvijek kasno reagiramo, slabo brinemo o prevenciji. Lijekovi nisu uvijek rješenje, ali jesu nužna podrška i rješenje kad prevencija zakaže.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Volio bih da pacijenti zdravlju pristupaju dugoročno, a ne reaktivno, tek kad se pojavi problem. Zdravlje nije projekt koji se rješava u jednom danu, već proces koji traži kontinuitet, strpljenje i odgovornost. Također, volio bih ih potaknuti da više postavljaju pitanja, informiraju se i aktivno sudjeluju u donošenju odluka koje se tiču njihove terapije i načina života.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenosti već i kod djece?

Ne znaju dovoljno i zato već u školama treba uvesti zdravstvenu pismenost, ne samo o lijekovima i farmaciji, već i o tijelu, prehrani, snu.

Je li trenutačan sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Sustav daje dobre temelje, ali je spor i preopterećen, ovisan o entuzijazmu pojedinaca. Pacijent se često osjeća izgubljeno; tu ljekarnici mogu biti odličan orijentir.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti?

Potrebna je bolja i strukturiranija komunikacija među zdravstvenim strukama kako bi se postigao zajednički cilj – najbolji mogući ishod za pacijenta. Ljekarnici bi se trebali aktivnije pozicionirati kroz svoje znanje o lijekovima u praćenju terapije i prevenciji problema u farmakoterapiji.

Imamo pravo ukazivati na izazove s kojima se suočavamo u svakodnevnom radu, ali žaljenje unutar zatvorenih krugova neće dovesti do promjene. Umjesto pasivnog nezadovoljstva, potrebna je jasno artikulirana inicijativa i proaktivan pristup koji će struci donijeti veću vidljivost i sustavnu podršku.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Slušajte sebe, postavljajte pitanja, budite aktivni u vlastitom zdravlju!

Najvažnija misao koju pacijenti moraju zapamtiti?

Ljekarna nije samo mjesto za lijek, već i za savjet. Ne čekajte bolest da biste nas posjetili – dođite i kada ste zdravi.