Trudnoća i porod - 07. listopada 2017.
AUTOR ČLANKA - Sanja Boras

Ne sramite se inkontinencije i podijelite brigu s liječnikom jer rješenje postoji!

Nekontrolirano otjecanje mokraće je vrlo neugodan događaj za ženu o kojem se nerado govori, a trebalo bi jer inkontinencija može biti posljedica ozbiljnih tegoba

Inkontinencija - česta i neugodna tegoba

Inkontinencija urina je nemogućnost kontroliranja mokrenja, od povremenog „bježanja“ mokraće do potpune nemogućnosti njenog zadržavanja. Postoji više vrsta liječenja, ali svako započinje pitanjima – koliko dugo traju tegobe, koliko se često mokri, koliko se pije tekućine te kolika je količina urina koji nevoljno pobjegne?

Nemogućnost zadržavanja mokraće nastaje zbog anatomskih odnosa u donjem dijelu mokraćnog sustava te zbog promjena u mehanizmu kontrole mokrenja. Nekontrolirano otjecanje mokraće je vrlo neugodan događaj za ženu. O ovom problemu nerado se govori, ali on ozbiljno ugrožava psihofizičko zdravlje osobe koju zadesi.

Nemogućnost zadržavanja mokraće nastaje zbog anatomskih odnosa u donjem dijelu mokraćnog sustava te zbog promjena u mehanizmu kontrole mokrenja

Broj pacijentica s urinarnom inkontinencijom raste s godinama starosti. Jedna epidemiološka studija u SAD-u pokazala je da urinarnu inkontinenciju ima 7 % žena u dobi od 20 do 39 godina, 17 % u dobi od 40 do 59 godina, 23 % u dobi od 60 do 79 godina te 32 % u dobi od 80 i više godina.

Posljedice inkontinencije

Inkontinenciju nikako i nikada ne smijemo prihvatiti kao normalno stanje. Ovaj problem utječe na kvalitetu života:

  • pacijentice vrlo često postaju depresivne,
  • zatvaraju se u kuću
  • postaju socijalno izolirane i usamljene.

Inkontinencija za sobom povlači i druga neugodna stanja kao što su:

Uzroci nastanka

  • Inkontinencija može biti nuspojava uzimanja nekih lijekova kao što su alfa blokatori, blokatori kalcijevih kanala, antidepresivi, antihistaminici, sedativi, pilule za spavanje, diuretici te lijekovi koji u svom sastavu sadrže kofein.
  • Uzrok može biti urinarna infekcija ili pak pretilost kod koje višak tjelesne masnoće smanjuje tonus mišića, uključujući i mišiće koji se koriste za kontrolu mokrenja.
  • Uzroke inkontinencije možemo naći u svim stanjima koja povećavaju intraabdominalni tlak, a to su, primjerice, težak fizički rad i nošenje teškog tereta, opstipacije, pretilost i kronične opstruktivne bolesti.
  • Do inkontinencije može dovesti i oštećenje živčanog sustava i brojne neurološke bolesti kao što su multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježnične moždine.
  • Inkontinencija može biti posljedica i operativnih zahvata ili radioterapije u području zdjelice.
  • Prirođena slabost vezivnog tkiva također povećava šansu za nastanak inkontinencije.
  • Metaboličke bolesti poput dijabetesa postupno dovode do oštećenja živaca pa i do inkontinencije.
  • Jedan od najčešćih uzroka je trudnoća.
  • Rizični čimbenik je svakako i menopauza u kojoj zbog gubitka estrogena dolazi do atrofije sluznice i organa, što dovodi do njihovog lakšeg oštećenja.

Tipovi inkontinencije

Statička ili stresna inkontinencija je najčešći tip inkontinencije – pacijentica navodi otjecanje manje količine mokraće tijekom fizičkog napora, kihanja, kašljanja i smijanja. Uzrokovana je slabošću ili oštećenjem mišića zdjelice ili sfinktera. Uzrok leži u fizikalnim promjenama tijekom trudnoće, porođaja ili menopauze

Urgentna inkontinencija je nevoljno i iznenadno otjecanje male količine mokraće praćeno jakim nagonom – urgencijom. Takav nagon može provocirati šum vode. Ovaj tip inkontinencije češći je kod žena starije životne dobi. 

Miješana inkontinencija ima elemente urgentne i stresne inkontinencije pa se očituje i pri naporu i mirovanju, prema različitoj kliničkoj slici koji tip inkontinencije dominira. Pretjerano aktivni mjehur očituje se u učestaloj frekvenciji mokrenja sa ili bez urgentnosti. Neurogeni mjehur nastaje kao posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava. Klinički se manifestira ovisno o mjestu gdje je nastala ozljeda. 

Prelijevajuća inkontinencija – Ischuria paradoxa – nastaje zbog prerastegnutosti mokraćnog mjehura i nemogućnosti njegovog pražnjenja. Uzroci mogu biti upalni procesi, zapreke mokrenja kao što su spuštena maternica ili tumor.

Put do točne dijagnoze

Ginekološki urolozi su subspecijalisti koji se bave problematikom inkontinencije u žena te prolapsom, odnosno spuštanjem organa male zdjelice kroz vaginalni kanal. Ovom problematikom bave se i liječnici drugih specijalnosti: urolozi, internisti, nefrolozi, neurolozi i obiteljski liječnici.

Uzimanje detaljne anamneze Prije svega je važno posvetiti dovoljno vremena pacijentici s ovom problematikom i uzeti detaljnu anamnezu jer to je ispravan put do dijagnoze. Pacijenticu se ispituje o lijekovima koje uzima, o drugim tegobama i bolestima, a svakako će se u detalje analizirati porođaji i trudnoće – kako su protekli i kolike su porođajne težine bila djeca. S pacijenticom se razgovara o tome koliko dugo traju njene tegobe, koliko često mokri, koliku količinu tekućine unosi te kolika je količina urina koji joj nevoljno pobjegne. 

Ginekološki pregled daje uvid u potporni i podržni sustav organa male zdjelice, te se tako može procijeniti radi li se možda o spuštenosti organa male zdjelice ili dijagnosticirati prolaps uterusa – odnosno spuštanje vrata maternice i same maternice (cistokela – ispadanje prednje vaginalne stijenke s bazom mjehura; rektokela – ispadanje donjeg dijela stražnje vaginalne stijenke s rektumom; enterokela – ispadanje gornjeg dijela stražnje vaginalne stijenke s tankim crijevom). Urin pacijentice daje se na analizu, provodi se bakteriološka i citološka analiza da bi se mogli isključiti upalni uzročnici.

>>Žene se razlikuju od muškaraca, među ostalim, i po anatomskoj građi koja je “zaslužna” i za probleme s kontroliranjem otjecanja mokraće, no mogućih je uzroka više.<<

Pregled neurologa Potreban je i pregled specijalista neurologa da bi se isključile neurološke bolesti i stanja koja mogu biti uzrok ovoga problema.

Klinički testovi Od kliničkih testova koji se provode valja spomenuti Bonneyev test kojim se želi dokazati da je spuštenost baze mjehura i gornjeg dijela mokraćne cijevi uzrok inkontinencije. Uretrocistoskopija omogućuje vizualizaciju mokraćne cijevi i mjehura pa se tom metodom može dokazati postojanje kronične upale i procijeniti stanje unutrašnjeg ušća mokraćne cijevi. Urodinamska obrada precizno procjenjuje funkciju mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, mjeri se tlak u mjehuru, protok mokraće i stanje zapornog mehanizma. Transvaginalni ultrazvuk je neagresivna metoda kojom se može provjeriti ostatni urin u mjehuru te topografski odnos baze mjehura, njegovog vrata i mokraćne cijevi u odnosu na rub stidne kosti. Elektromiografija je metoda koja mjeri električni potencijal mišića te može poslužiti u dijagnostici neuroloških razloga inkontinencije.

Liječenje inkontinencije ovisno je o tipu, a može biti kirurško i konzervativno

Liječenje ovisi o tipu inkontinencije

Liječenje inkontinencije ovisno je o tipu, a može biti kirurško i konzervativno.

Kirurški zahvat Postoji oko 200 tipova kirurških zahvata kojima se može riješiti problem inkontinencije. Prema pristupu izvođenja kirurški zahvati mogu biti abdominalni, vaginalni ili kombinirani, a prema načinu izvođenja mogu biti klasični operativni zahvati ili minimalno invazivni kao što je LPSC ili “Sling” operacija. 

Redukcija prekomjerne tjelesne težine može umanjiti tegobe inkontinencije.

Kegelove vježbe za jačanje mišića dna zdjelice najbolje rezultate postižu kod blažih oblika statičke inkontinencije. Potrebno ih je ispravno i redovito izvoditi, 3-4 puta na tjedan.

Vaginalni pesari primjenjuju se samo ako postoji kontraindikacija za izvođenje operativnog zahvata zbog starosti ili općeg lošeg zdravstvenog stanja pacijentice. 

Biofeedback je metoda kod koje elektronski aparatić dojavljuje početno stezanje mišića mjehura i uretre te se postupno lakše stječe kontrola nad tim mišićima.

Postoje još vanjska magnetska inervacija u zdjelici, koja je za pacijenticu ugodna metoda jer tijekom terapijskog postupka pacijentica sjedi na stolcu normalno odjevena i medikamentozna terapija u liječenju inkontinencije.

Vaginalna primjena estrogenskih pripravaka dokazano dovodi do blage redukcije tegoba. 

Antikolinergici i antimuskarinski lijekovi koriste se za liječenje urgentne inkontinencije, odnosno bolesnica s pretjerano reaktivnim mjehurom.

Ostale terapije:Od terapija se koristi i poticanje stvaranja kolagena u stijenci mokraćnog kanala, primjena lasera te regeneracija ureteralnog sfinktera, injiciranje matičnih stanica, injiciranje botulinum toksina, te preparata s hijaluronskom kiselinom.

Trudnoća i inkontinencija

Sama trudnoća, kao i broj trudnoća te način dovršenja samog porođaja najčešći su uzroci nastanka inkontinencije. Jedna trećina do polovina trudnica ima problema s kontrolom mokrenja. U većine tih žena inkontinencija nestane, ali 4 – 8 % trudnica susretne se s ponovnom inkontinencijom nakon porođaja.

Jedna trećina do polovina trudnica ima problema s kontrolom mokrenja

Rizični faktori za inkontinenciju nakon porođaja su:

  • vaginalni porođaj
  • produženo drugo porođajno doba (doba kada je ušće maternice u potpunosti otvoreno, 10 cm, a podrazumijeva istiskivanje djeteta kroz porođajni kanal)
  • rađanje djeteta velike porođajne težine
  • “težak” porođaj i njegovo dovršenje instrumentima (npr. vakuum ekstrakcijom)

Problem koji treba shvatiti ozbiljno

Inkontinencija ozbiljno narušava kvalitetu života žene koja se s njom susreće, dovodi do gubitka samopoštovanja, češća je pojava depresije, izoliranosti i povlačenja u sebe te izbjegavanje spolnih odnosa i intimnosti. Stoga je važno shvatiti da je ona problem za koji današnja medicina ima rješenja.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama