Narkolepsija: Što učiniti kada umor „otiđe predaleko“

Narkolepsiju nije lako prepoznati i može proći dosta godina prije nego što se dobije ispravna dijagnoza. Stoga je vrlo važno prepoznati simptome. U većini slučajeva pretjerana pospanost tijekom dana je prvi simptom narkolepsije koji može imati negativan utjecaj na svakodnevni život. Umor tijekom dana može utjecati na posao koji je skoro nemoguće obavljati kao inače, a često se osobe koje pate od ovog stanja proglašava lijenima.

Simptomi se mogu razvijati polagano, kroz niz godina, ili u par tjedana. Narkolepsija je često dugotrajno, kronično stanje a neki se simptomi mogu pogoršati kako osoba stari.

Milijuni ljudi u svijetu pate od narkolepsije

Procjenjuje se da u svijetu čak tri milijuna ljudi pati od narkolepsije, a u Hrvatskoj oko tisuću. Često se narkolepsija miješa sa depresijom, epilepsijom, ili s neželjenim nuspojavama nekih lijekova.

Simptomi se obično javljaju kod adolescenata ili mlađih odraslih osoba koji prethodno nisu bili bolesni, premda početak može biti vezan uz neku bolest, stresni događaj ili razdoblja s manjkom sna.

Kad započne, narkolepsija traje čitav život te ne utječe na životni vijek. Ima i nekih narkolepsiji sličnih stanja, koja se javljaju u adolescentnoj dobi, potraju kratko i spontano prođu.

Napadaji spavanja

Pospanost danju se može javiti bilo kada. Napadaji spavanja variraju od nekoliko do više njih tijekom dana, a svaki može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Spavanje se javlja za vrijeme monotonih radnji (npr. čitanje, gledanje televizije, prisustvovanje sastancima) no može se pojaviti i za vrijeme vršenja složenih radnji (npr. vožnja, govor, pisanje, jelo).

Bolesnici također mogu imati napadaje spavanja – epizode spavanja koje se javljaju bez prethodnog znaka. Bolesnici se mogu osjećati svježe kad se probude, no mogu ponovno zaspati nakon nekoliko minuta.

Katapleksija

Dijagnoza se često postavlja sa zakašnjenjem od 10 godina. Katapleksija u bolesnika s prekomjernim spavanjem danju upućuje na narkolepsiju. Katapleksija je trenutna slabost mišića ili paraliza bez gubitka svijesti koja je potaknuta emocionalnim reakcijama, kao što su veselje, ljutnja, strah, sreća ili često iznenađenja.

Dijagnostičke metode se sastoje od polisomnografskog snimanja nakon čega slijede testovi latencije spavanja. Održavanje stanja budnosti nije test za dijagnosticiranje narkolepsije, no može biti pokazatelj učinkovitosti liječenja.

Ostali poremećaji koji uzrokuju kroničnu hipersomniju se razlikuju na osnovi anamneze i fizikalnog pregleda.

Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama, izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore.

Liječenje bolesnika

Lijekove treba davati kontrolirano, njihova doza mora biti individualizirana, a propisuju se stimulansi kojima se pokušava povećati razina pažnje, te antidepresivi kojima se kontroliraju stanja vezana za narkolepsiju.

Bolesnike koji imaju povremene epizode paralize spavanja ili blagu pospanost danju ne treba liječiti.

Bolesnicima s blagom ili umjerenom pospanošću koristi modafilin, dugodjelujući lijek koji potiče budnost. Njegov mehanizam djelovanja nije jasan, no nije stimulans.

Nuspojave lijeka su mučnina i glavobolja, koje se mogu izbjeći nižom početnom dozom ili sporijom titracijom (postupnim povisivanjem doze lijeka). Bolesnici koji ne odgovaraju na modafilin, obično uzimaju derivate amfetamina umjesto ili uz modafilin.

Najnoviji lijek za katapleksiju je natrijev oksibat. Dozu treba titrirati do učinka ovisno o djelotvornosti i podnošljivosti, a liječenje treba započeti i pratiti liječnik s iskustvom u liječenju poremećaja spavanja.