Doorway effect: zašto ponekad zaboravimo što smo htjeli čim uđemo u drugu sobu
Ponekad mali prag između dvije prostorije može izazvati veliki zaborav. Takozvani efekt prolaska kroz vrata (ili efekt vrata) objašnjava zašto mozak „resetira“ vaše misli kad zakoračite u novi prostor, a bez da je riječ o stvarnom gubitku pamćenja
Koliko puta vam se dogodilo da ste otišli u drugu prostoriju i zaboravili zašto ste uopće ondje? Um vam je jednostavno prazan, stojite nasred sobe i pokušavate se sjetiti razloga svog dolaska – možda će vam se upaliti lampica, a možda i neće ili ćete se sjetiti što ste trebali tek kada se vratite obavljanju aktivnosti od koje je sve i počelo.
Budući da se u današnje vrijeme često govori o demencijama i ranim znakovima koji upućuju na njihov razvoj, možda ste se zabrinuli da nešto nije s vama kako treba. No, efekt prolaska kroz vrata ili, kako ga zovu u engleskom govornom području „doorway effect“ (doslovan je prijevod efekt vrata) dobro je poznata pojava i uglavnom nimalo zabrinjavajuća. Pa evo o čemu je riječ.
Predmet znanstvenih istraživanja
Efekt prolaska kroz vrata prvi su znanstveno opisali i eksperimentalno proučavali američki znanstvenici prof. Gabriel A. Radvansky i David E. Copeland. U radu objavljenom 2006. godine u časopisu Memory & Cogrinition pokazali su da prolazak kroz vrata može otežati prisjećanje informacija koje smo netom imali na umu. Pet godina kasnije su prof. Radvansky i njegovi suradnici s američkog Sveučilišta Notre Dame proveli daljnje eksperimente i opisali konkretne slučajeve.
Dakle, sudionici njihovih istraživanja su u virtualnom okruženju ili stvarnom prostoru prenosili objekte, a pamćenje im se mjerilo nakon prolaska kroz vrata ili nakon prelaska iste udaljenosti unutar iste prostorije. Rezultati su pokazali da je prolazak kroz vrata povezan s većim zaboravom. Nakon tog rada je pojam „doorway effect“ postao popularan u znanstvenoj i popularno-znanstvenoj literaturi te je već objavljeno više radova koji se bave ovom tematikom.
Granica događaja
Objašnjenje efekta prolaska kroz vrata je zapravo vrlo jednostavno i ne traži puno prostora. Riječ je o načinu na koji naš mozak obrađuje podatke i organizira informacije. On naša iskustva organizira u „događaje“, a kad prođemo kroz vrata i uđemo u novu prostoriju (novo okruženje), on taj trenutak tumači kao „granicu događaja“. U tom trenu se informacije vezane uz prethodni prostor gurnu u pozadinu kako bi se napravilo mjesta za nove podražaje. Drugim riječima, vrata su neka vrsta „gumba za resetiranje mozga“.
Efekt prolaska kroz vrata je posebno snažno izražen kada radimo više stvari odjednom (multitasking), pa je mozak preopterećen, kad ulazimo u prostor koji se jako razlikuje od onoga iz kojeg smo izašli ili kad nismo svjesno ponovili svoju namjeru prije ulaska u drugu sobu. Drugim riječima, ako ste usredotočeni i smireni, puno je manja vjerojatnost da ćete zaboraviti što ste zapravo htjeli napraviti. I to da se zaborav ne događa uvijek je znanstveno dokumentirano, primjerice u studiji iz 2021. koju potpisuju McFadyen i suradnici.
Ukratko, prolazak kroz vrata sam po sebi sigurno ne briše uvijek naše namjere iz glave, već važnu ulogu imaju pažnja i koncentracija. Čim ste umorniji, veća je vjerojatnost da ćete se „resetirati“ pod štokom (ali i drugdje, zar ne?).
Mjere samopomoći
Razumijevanjem činjenice da se efekt prolaska kroz vrata događa zato što mozak razdvaja uspomene prema različitim okruženjima i kontekstima, postaje jasno da nam je osnovni zadatak svjesno misliti o namjeri s kojom ulazimo u drugu prostoriju. Moramo dati sve od sebe kako bismo zadržali fokus na onome što radimo.
Stoga je najbolja pomoć ako zastanemo nakratko na pragu prije ulaska u drugu prostoriju i zadržite u mislima namjeru ili predmet po koji ste krenuli. Nećete pogriješiti i bit će još učinkovitije ako to izgovorite naglas, npr. „Moram uzeti naušnice iz kutije za nakit u spavaćoj sobi“. Ako je riječ o poslu i vratima u uredu, svakako će pomoći popisi, odnosno to-do liste. Dobro je zapisivati čak i najmanje zadatke jer vrlo lako padnu u zaborav čak i bez vrata, a u ovom kontekstu zapišite one zadatke koje morate obaviti izvan ureda.
Ako vam se već dogodio „klik u glavi“, najbolje je vratiti se natrag i osvježiti sjećanje na to što ste radili i o čemu ste razmišljali prije nego što ste izašli iz sobe.
Općenito, u „smanjenju rizika“ od ovakvih neželjenih resetiranja najbolje pomažu uobičajene aktivnosti koje su vezane uz naše mentalno zdravlje te poboljšanje koncentracije i pamćenja:
- izbjegavajte multitasking,
- mislite o odmoru, o dovoljnoj količini sna,
- ublažite stres koliko god je to moguće,
- krećite se, meditirajte, hranite se zdravo.
Preopterećeni, iscrpljeni i nenaspavani puno ćete lakše zaboravljati i boriti se s koncentracijom.
Kada potražiti stručni savjet?
Kao što smo i istaknuli, sam efekt prolaska kroz vrata nije zabrinjavajuća pojava i zapravo nas može čak i dobro nasmijati. No stručni savjet treba potražiti ako imate više različitih teškoća kao što su:
- zaboravljanje nedavnih događaja ili informacija koje bi osoba inače lako zapamtila,
- poteškoće u planiranju i organizaciji svakodnevnih aktivnosti,
- teže pronalaženje riječi ili vođenje razgovora,
- gubitak osjećaja za vrijeme i mjesto (npr. zaboravljanje dana, datuma, razloga dolaska negdje),
- smanjena sposobnost donošenja odluka ili prosudbe u svakodnevnim situacijama,
- česte promjene raspoloženja i osobnosti (razdražljivost, povučenost),
- problemi s obavljanjem poznatih zadataka (kuhanje, upravljanje financijama, vožnja),
- poteškoće u praćenju razgovora ili radnji koje zahtijevaju više koraka,
- gubljenje predmeta i stavljanje stvari na neuobičajena mjesta,
- povlačenje iz društvenih aktivnosti ili hobija koje je osoba prije voljela.
U tom slučaju može se postaviti sumnja na razvoj demencije, pa bi svakako trebalo javiti se stručnjaku za mentalno zdravlje. Općenito, u slučaju da ste zabrinuti za svoje fizičko ili mentalno zdravlje, uvijek se preporučuje obratiti za savjet vašem liječniku obiteljske medicine.
Korišteni izvori: Psychology Today, ScienceAlert, Notre Dame News