Visok kortizol ili kronični stres? Kako prepoznati razliku

Još je važnije razlikovati svakodnevni stres od rijetkog, ali ozbiljnog poremećaja koji se naziva Cushingov sindrom. On nastaje kada je organizam dulje vrijeme izložen prevelikoj količini kortizola, najčešće zbog dugotrajnog uzimanja visokih doza kortikosteroidnih lijekova ili, rjeđe, zbog poremećaja u vlastitoj proizvodnji hormona.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Kortizol nije neprijatelj – tijelu je potreban

Kortizol se često naziva „hormonom stresa“, ali njegova uloga daleko nadilazi reakciju na stres. Proizvode ga nadbubrežne žlijezde, male žlijezde smještene iznad bubrega, a pomaže regulirati krvni tlak, šećer u krvi, metabolizam i upalne procese. Kada se suočimo s prijetnjom ili zahtjevnom situacijom, razina kortizola privremeno raste kako bi organizmu pomogla da se prilagodi.

Takva reakcija sama po sebi nije problem. Organizam je napravljen tako da se sustav odgovora na stres uključi kada je potreban, a potom ponovno smiri. Poteškoće nastaju kada stres traje dugo i kada se tijelo stalno nalazi u stanju pojačane pripravnosti. Kronični stres tada može pridonijeti problemima sa spavanjem, glavoboljama, napetosti mišića, probavnim tegobama, poteškoćama s koncentracijom i promjenama tjelesne težine.

Kronični stres može iscrpiti organizam, ali nije isto što i Cushingov sindrom

Ako mjesecima imate previše obveza, malo spavate i teško se opuštate, moguće je da osjećate posljedice kroničnog stresa. No iz toga se ne može zaključiti da imate patološki povišen kortizol.

Kod Cushingova sindroma riječ je o medicinskom stanju u kojem je organizam dugotrajno izložen prevelikoj količini kortizola. Stanje je rijetko, a simptomi se mogu razvijati postupno. Upravo zato ga nije uvijek jednostavno prepoznati.

Postoje, međutim, određeni znakovi koji više upućuju na poremećaj viška kortizola nego na uobičajene posljedice stresnog razdoblja. To mogu biti:

• izraženo dobivanje na težini, osobito na trupu, uz relativno tanke ruke i noge
• zaobljeno lice i nakupljanje masnog tkiva u području vrata i gornjeg dijela leđa
• široke ljubičaste strije, osobito na trbuhu, bedrima, dojkama ili nadlakticama
• koža koja lako zadobiva modrice
• izražena slabost mišića
• povišen krvni tlak
• povišena razina šećera u krvi
• poremećaji menstruacijskog ciklusa ili pojačana dlakavost kod žena.

Važno je da nijedan od tih simptoma sam po sebi ne znači da osoba ima Cushingov sindrom. Mnogi od njih mogu se pojaviti i kod puno češćih stanja.

Zašto umor i debljanje nisu dovoljan dokaz „visokog kortizola“

Upravo se ovdje krije jedna od najčešćih zabluda. Ako ste umorni, teško spavate ili ste dobili nekoliko kilograma, lako je pomisliti da je za sve kriv kortizol. Međutim, takvi simptomi mogu imati brojne uzroke.

Čak i stručne smjernice upozoravaju da se simptomi poput pretilosti, depresivnog raspoloženja, povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti ili menstrualnih nepravilnosti mogu preklapati s kliničkom slikom Cushingova sindroma. Zato se dijagnoza ne postavlja na temelju nekoliko simptoma ili dojma da je osoba „pod velikim stresom“.

Kod kroničnog stresa problem može biti širi: osoba lošije spava, manje se kreće, poseže za kaloričnijom hranom ili ima manje vremena za redovite obroke i oporavak. Sve to može pridonijeti debljanju i osjećaju iscrpljenosti, bez toga da postoji endokrinološki poremećaj.

Može li se visoki kortizol provjeriti običnim vađenjem krvi?

Ne baš. Jednokratno mjerenje kortizola u krvi nije dobar način za potvrđivanje Cushingova sindroma. Kortizol se prirodno mijenja tijekom dana, a na njegovu razinu mogu utjecati različiti čimbenici.

Ako liječnik na temelju simptoma i anamneze posumnja na Cushingov sindrom, postoje specifični testovi. Među njima su mjerenje slobodnog kortizola u 24-satnom urinu, kasnonoćni kortizol u slini te test supresije deksametazonom. Ne preporučuje se nasumično mjerenje serumskog kortizola ili ACTH-a kao početni test za otkrivanje Cushingova sindroma. I zato rezultat pojedinačnog „kortizol testa“ ne treba tumačiti izolirano, osobito ako je riječ o komercijalnom testu napravljenom bez prethodne liječničke procjene.

Kada je vrijeme za razgovor s liječnikom?

Ako imate samo nekoliko tjedana stresnog razdoblja, lošije spavate i osjećate se iscrpljeno, prvi korak nije automatski traženje poremećaja kortizola. Korisnije je sagledati san, tjelesnu aktivnost, prehranu, opterećenje i druge moguće uzroke tegoba.

Liječniku se svakako vrijedi javiti ako se simptomi pogoršavaju, traju dulje vrijeme ili se pojavljuje više karakterističnih znakova viška kortizola, primjerice brzo i izraženo dobivanje na težini uz tanke udove, ljubičaste strije, lako stvaranje modrica, izražena mišićna slabost, povišen krvni tlak ili šećer. Posebno je važno spomenuti ako uzimate kortikosteroidne lijekove, jer je njihova dugotrajna primjena najčešći uzrok Cushingova sindroma.

Srce i krvne žile

Povišen kortizol: Simptomi, uzroci i kako ga kontrolirati

Prvo prepoznajte stres, a tek onda tražite krivca

Kortizol nije hormon kojeg se treba „riješiti“. On je važan dio normalnog odgovora organizma i problem nastaje kada je njegova količina dugotrajno i patološki previsoka. Kronični stres može ozbiljno utjecati na san, raspoloženje, krvni tlak, probavu, tjelesnu težinu i opće zdravlje, ali to nije isto što i Cushingov sindrom.

Ako vas muče umor, nesanica ili osjećaj stalne napetosti, nemojte automatski zaključiti da imate „visok kortizol“. Promislite o ukupnoj slici i, ako tegobe traju ili se pojavljuju karakteristični znakovi, razgovarajte s liječnikom. Kod stvarnog poremećaja kortizola ključna je stručna procjena i odgovarajuće testiranje, a ne nagađanje na temelju jednog simptoma ili jednog laboratorijskog nalaza.

Izvori: NIDDK, Endocrine Society, Mayo Clinic, NHS

Ovaj članak omogućuju vam ADIVA ljekarne.

PODIJELI