Slikovne pretrage štitnjače: kada na ultrazvuk, kada na scintigrafiju, a kada na CT i MR?

Slikovna dijagnostička obrada korisna je u svrhu procjene strukture (morfologije) same štitnjače. Donekle je korisna i kod procjene funkcionalnog stanja, no ne može nadomjestiti hormonalnu analizu kao najdjelotvorniju metodu procjene funkcije štitnjače.

Metode slikovne dijagnostike štitnjače obuhvaćaju ultrazvuk štitnjače, scintigrafiju štitnjače, kompjutoriziranu tomografiju (CT) i magnetsku rezonancu (MR).

Ultrazvuk štitnjače

Ultrazvuk štitnjače nedvojbeno je najčešće korištena metoda za procjenu morfologije štitnjače. Radi se o bezbolnoj, neinvazivnoj, široko dostupnoj i jeftinoj metodi, koja ne izlaže zračenju. Ne zahtijeva ni poseban režim pripreme.

Ultrazvučno se procjenjuje veličina tkiva, izgled parenhima (funkcionalnog tkiva) i, što je najvažnije, zlatni je standard u procjeni postojanja i karaktera čvorastih (nodoznih) promjena ako se i kad se vizualiziraju.

Razvojem ultrazvučne dijagnostike uslijedila je epidemija porasta učestalosti čvorastih promjena u štitnjači, što se prvenstveno može pripisati napretku dijagnostike kojom se jasno mogu prikazati i manji čvorovi koji se palpacijom ne nađu. Procjenjuje se da između 20 i 50% svjetske populacije ima jedan ili više čvorova, a dodatni klinički značaj ultrazvuka leži i u činjenici da je oko 5% svih čvorastih promjena malignog karaktera; najčešće je riječ o papilarnom karcinomu štitnjače.

Prilikom ultrazvučne analize čvorova u štitnjači analiziraju se:

• njihova veličina,
• ehogenost (izoehogeni, hiperehogeni, hipoehogeni),
• stupanj vaskularizacije,
• izgled rubova te
• sadržaj čvorova (solidni ili cistični).

Ovisno o procijenjenoj karakterizaciji čvorova, procjenjuje se o potrebi izvođenja citološke punkcije pod kontrolom ultrazvuka zbog pravovremene detekcije potencijalno malignih promjena u štitnjači. Dodatna korist ultrazvučne dijagnostike čvorova u štitnjači jest i procjena čvora ili čvorova s pojačanom hormonalnom aktivnošću, kao, primjerice, u toksičnom adenomu ili kod toksične multinodozne guše.

Osim analize čvorastih promjena, ultrazvučno se procjenjuje prisutnost upalnih znakova te se, uz kliničku i laboratorijsku nadopunu, može procijeniti radi li se o kroničnoj upali štitnjače, subakutnoj upali štitnjače (De Quervainov tireoiditis) ili Gravesovoj bolesti.

Scintigrafija štitnjače

Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska metoda čija je glavna zadaća procijeniti funkcionalnost prethodno ultrazvučno vizualiziranih čvorova te u procjeni uzročnih stanja hipertireoze.

Za potrebe izvođenja pretrage koristi se radioaktivna supstanca (radiofarmak), najčešće tehnecij pertehnetat, a rjeđe radioaktivni jod (I-131). Kod pojačane aktivnosti čvorastih promjena, na scintigramu se prikazuju zone pojačanog nakupljanja radiofarmaka, što se opisuju kao vrući čvorovi. Čvorovi sa smanjenom funkcionalnošću se scintigrafski opisuju kao hladni čvorovi.

U procjeni uzroka hipertireoze, scintigrafija je nerijetko ključan korak do točne dijagnoze. Kod autoimune hipertireoze (Gravesova bolest), čitavo tkivo štitnjače pojačano nakuplja aplicirani radiofarmak, dok kod subakutne upale štitnjače uopće ne dolazi do nakupljanja radiofarmaka na scintigramu. Dodatni klinički značaj utvrđivanja točnog uzroka hipertireoze je u načinu liječenja koje se uvelike razlikuje ovisno o tome je li riječ o Gravesovoj bolesti ili subakutnom tireoiditisu.

Važno je spomenuti i ulogu scintigrafije cijelog tijela, a nakon operativnog liječenja dobro diferenciranih karcinoma štitnjače, u svrhu neposredne procjene znakova mogućih recidiva maligne bolesti.

CT i MR vrata

Kod dijagnostičke obrade drugih stanja i bolesti učini se CT ili MR vrata te se nerijetko, kao slučajan nalaz, ustanove i čvoraste promjene na štitnjači.

CT ili MR vrata u dijagnostičkoj obradi štitnjače rutinski se ne provodi. Iznimno, kod uvećane štitnjače koja pritišće okolne strukture te u kontekstu planiranja operativnog liječenja, indicirano je učiniti CT ili MR vratne regije.

Zaključno

Napredak slikovne dijagnostike štitnjače doveo je do značajnog porasta učestalosti čvorastih promjena na štitnjači. Smatra se da do polovice svjetske populacije ima neki čvor ili više njih u štitnjači.

Ključna dijagnostička uloga ultrazvuka je u pravovremenoj detekciji potencijalno malignih promjena u tkivu štitnjače. Scintigrafija štitnjače komplementarna je slikovna metoda kojom se procjenjuje funkcionalna aktivnost opisanih čvorova, a korisna je i u razjašnjavanju uzroka hipertireoze.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.