Prevencija ozljeda tijekom prometnih nesreća

Godine 2023. u prometnim je nesrećama diljem Europske unije život izgubilo 20 400 ljudi, dakle, 46 smrtnih slučajeva u prometu na milijun stanovnika. Nažalost, Hrvatska se nalazi na trećem mjestu po broju stradalih u prometnim nesrećama na milijun stanovnika (78 stanovnika), a ispred nje su Rumunjska i kandidatkinja Srbija. Prema Nacionalnom programu sigurnosti cestovnog prometa, u 2023. godini evidentirano je 34 604 prometnih nesreća. U njima je poginulo 274 osoba, 3 102 osobe su teško ozlijeđene, a 11 102 osobe lakše su ozlijeđene. Pored tuge i patnje koju uzrokuju, prometne nesreće predstavljaju važan javnozdravstveni i razvojni problem sa značajnim zdravstvenim i socioekonomskim troškovima. Većinu zemalja nesreće u prometu koštaju 1–3% bruto nacionalnog proizvoda.

Pogrešno je shvaćanje da, eto, prometne nesreće se događaju i ne mogu se izbjeći, što nije istina. Zemlje koje vode kvalitetnu prevenciju prometnih nezgoda imaju manji broj smrtno stradalih i ozlijeđenih. O tome na koji način se može smanjiti broj stradalih u prometnim nesrećama, možda drugom prilikom. Ovaj put bismo objasnili što se događa ljudskom organizmu tijekom nesreća s osobnim automobilima i zašto moramo koristiti zaštitnu opremu koju nam proizvođači ugrađuju u vozila od kojih je neka i obavezna.

Kako prometna nesreća utječe na tijelo

Što se događa s tijelom u slučaju sudara? Za to je potrebno malo znanja fizike. Za početak spomenimo izjavu dr. Sudhakar Raoa iz Australije: „Ono što sam s vremenom naučio jest da kada je trauma posljedica sudara automobila pri brzini većoj od 100 km na sat, ozljede nisu toliko različite od onih koje vidimo kod žrtava avionskih nesreća.“

Automobili imaju dvije značajke koje prometne nesreće čine posebno opasnima: veličinu i brzinu. Prosječni automobil teži oko 1 500 kilograma, a automobili novije generacije su i teži. Kada se dva takva vozila sudare, ogromna količina kinetičke energije prelazi u tijela putnika. Ozbiljnost sila koje djeluju na tijelo ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući:

• brzinu vozila,
• kut sudara te
• veličinu i težinu uključenih vozila.

Veće brzine i kosi kutovi sudara općenito rezultiraju jačim silama koje djeluju na tijelo. Smjer sila također može igrati ulogu, pri čemu su bočni sudari posebno opasni zbog nedostatka zaštite koju pružaju vrata vozila.

Kad se vozilo naglo zaustavi, putnici su odbačeni naprijed zbog inercije, što je tendencija predmeta da se nastave kretati u istom smjeru. To može rezultirati ozljedama poput trzajne ozljede, gdje se vrat nasilno trza naprijed-natrag, i potresa mozga, koji nastaju ako glava udari o tvrdu površinu, poput volana ili prozora. Ostale uobičajene ozljede zadobivene u prometnoj nesreći uključuju prijelome kostiju i oštećenja mekog tkiva, što može imati dugotrajne posljedice na zdravlje i pokretljivost osobe.

Sve ovo vam govori da sigurnosne mjere koje su obavezne zakonom nisu napisane da bi se ispunila norma, već zato što stvarno spašavaju živote. Istina je da uvijek postoje iznimke, ali tvrdnje poput one „poginuo je jer je koristio pojas“ stvarno nisu utemeljene.

Kako nas štiti pojas?

Tijekom 1930-ih nekoliko je liječnika prepoznalo opasnosti vožnje i počelo ugrađivati ​​vlastite sigurnosne pojaseve u svoja vozila, a počeli su i poticati proizvođače automobila da to postane standard za sva vozila. Međutim, tek je 1956. sigurnosni pojas postao dostupan u nekim vozilima. Moderni sigurnosni pojas, s ramenim remenom, remenom oko krila i kopčom (nazvan sigurnosnim pojasom s tri točke) izumio je Nils Bohlin, Volvo inženjer, koji je 1958. patentirao sigurnosni pojas za ramena/krila. Kad je shvatio od kolike je važnosti uporaba sigurnosnog pojasa, Volvo je prepustio svoj patent besplatno na uporabu drugim proizvođačima vozila.

Sigurnosni pojasevi vas drže na sjedalu ako automobil udari u nešto ili se prevrne. On sprječava da vas baca u automobilu, udarite o tvrde površine, u druge putnike ili da budete izbačeni iz automobila. Sile uključene u sudar su prevelike da biste se mogli oduprijeti samo tako da se pripremite.

Kakva je snaga sudara? Ako automobil koji se kreće cestom brzinom od 60 km/h udari u predmet, sve što nije vezano (uključujući i vas) nastavlja se kretati brzinom od 60 km/h dok ne udari u nešto. Ako udarite u vjetrobransko staklo, zadobit ćete teške, moguće smrtonosne ozljede.

Moderni automobili dizajnirani su tako da se prednji i stražnji dio pri udaru zgužvaju, a putnička kabina ostaje kruta. Time se smanjuje sila udarca i vozilu treba dulje da uspori. Vezanje sigurnosnog pojasa znači da usporavate s automobilom preko nekoliko metara, a ne samo milimetara ako udarite u vjetrobransko staklo ili kontrolnu ploču. Ozljede su stoga znatno smanjene.

Važnost dječje sjedalice

Sada kada smo saznali što se događa i što se može spriječiti, vjerujem da ste shvatili zašto djecu treba staviti u propisano postavljenu sjedalicu. Dječje tijelo, muskulatura i kostur nisu do kraja razvijeni, čineći ih slabijima i ranjivijima.

Ako djeca nisu ni na koji način osigurana, udarac u slučaju nezgode može biti smrtonosan. Ako je, još gore, dijete izbačeno iz vozila, posljedice će biti još teže.

Prva temeljna svrha sigurnosnih sustava za dijete, kao što ime sugerira, jest osigurati dijete u sjedalici kako bi se spriječilo da ono bude izbačeno iz sjedala i pretrpi jak udarac. Bez toga, dijete će snažno udarati glavom i može pretrpjeti vrlo ozbiljno oštećenje mozga.

Druga svrha dječjih sjedalica, pogotovo ako su bolje dizajnirane, jest zaštita djeteta apsorbiranjem energije naglog usporavanja. Pritisak pojasa na prsa se bolje raspoređuje, npr. s pojasevima u više točaka, kako bi se izbjegle ozljede unutarnjih organa i krvarenje. Pokreti glave su smanjeni kako bi se izbjegle ozbiljne ozljede kralježaka u vratu, što može dovesti do paraplegije ili čak smrti.

Najvažnije pitanje svih roditelja: možemo li postaviti sjedalicu na prednje sjedalo? Prema zakonu, da. Ali, ako to želite, onda morate deaktivirati zračni jastuk jer otvaranje jastuka u slučaju nesreće može dovesti do težih ozljeda kod djeteta.

Uloga zračnih jastuka

Sada o zračnim jastucima i njihovoj ulozi. Zračni jastuci su sigurnosni uređaji koji se brzo napuhavaju u slučaju sudara kako bi ublažili udar i zaštitili putnike u vozilu. Osmišljeni su kao dodatak upotrebi sigurnosnih pojaseva i smanjuju rizik od ozbiljnih ozljeda, osobito glave i prsa.

Većina automobila opremljena je s dva prednja zračna jastuka – jedan za vozača i jedan za suvozača – dok neka vozila također imaju bočne zračne jastuke i zračne zavjese koji pružaju zaštitu u slučaju bočnog sudara ili prevrtanja.

Zračne jastuke aktivira senzor koji detektira naglo usporavanje ili promjenu brzine, što ukazuje da je došlo do sudara. Senzor šalje signal upravljačkom modulu zračnog jastuka, koji aktivira upuhivač koji puni zračni jastuk dušikom. Ovaj plin napuhuje zračni jastuk unutar milisekundi, ispunjavajući ga mješavinom dušika i argona ili helija kako bi ublažio udar i zaštitio putnike.

Dodatne sigurnosne funkcije

I na kraju, ako imate mogućnosti, pri kupnji automobila odaberite one koji imaju čim više opcija koje vam omogućavaju sigurniju vožnju kao što su automatsko kočenje u hitnim slučajevima s funkcijom prepoznavanja pješaka i biciklista, sustav za predviđanje sudara sprijeda, upozorenje na napuštanje voznog traka, onemogućavanje napuštanja voznog traka, upozorenje na vozilo u mrtvom kutu i intervencija i upozorenje na umor vozača.

Ali ništa od ovog vas neće spasiti ako brzinu niste prilagodili uvjetima na cesti, ako vozite pod utjecajem alkohola, lijekova, droge, ako na gradskim ulicama vozite slalom ili ako agresivno vozite… Tisuće znanstvenika rade na povećanju sigurnosti vozila, sve u cilju smanjenja ozljeda i smrti, pa se onda i vi potrudite da ne ugrožavate sebe, svoje drage i druge sudionike u prometu.