Bolest mačjeg ogreba: uzroci, simptomi i liječenje

Bolest mačjeg ogreba je klasična zoonoza, a trebalo je više od jednog stoljeća da se izdvoji i identificira uzročnik bolesti mačjeg ogreba, Bartonella (B.) henselae. Bolest još nazivaju adenitis mačjeg ogreba, okuloglandularni sindrom mačjeg ogreba, groznica mačjeg ogreba, regionalni limfadenitis, Parinaudov ili Petzetakisov sindrom i Debreov sindrom.

Najznačajniji domaćini i rezervoar B. henselae su mačke. Dugo se vremena smatralo da je širenje različitih zoonoza povezano s ruralnim područjem. U urbanim i prigradskim područjima živi velik broj mačaka kao kućnih ljubimaca, a isto tako ima i puno napuštenih.

Zbog specifične patogeneze ove bolesti, velik broj mačaka može razviti dugotrajnu intraeritrocitnu bakterijemiju, što predstavlja stalni rezervoar i rizik za infekciju ljudi.

Rizične skupine

Od bolesti mačjeg ogreba češće obolijevaju:

• osobe s oslabljenim imunosnim sustavom (HIV infekcije, liječenje malignih bolesti, prilikom transplantacije organa) te
• osobe s rizičnim ponašanjem (alkoholičari, narkomani, beskućnici).

Incidencija i prevalencija bolesti

Smatra se da stvarna incidencija i prevalencija bolesti u ljudi nije dovoljno poznata, s obzirom na to da se bolest u mnogim zemljama ne prijavljuje. Osim toga, i klinička slika bolesti je različita, a u ljudi postoje i atipični oblici bolesti. Zabilježene su i miješane infekcije s drugim uzročnicima poput Borrelia burgdorferi sensu lato i Anaplasma phagocytophilum.

Osim navedenog, registrirane su i druge vrste bartonela (B. clarridgeiae) koje izazivaju vrlo slične i/ili iste patološke promjene kao i B. henselae.

Epidemiološke i epizootiološke spoznaje o infekciji ljudi i životinja nisu u potpunosti još uvijek razjašnjene.

Problem predstavlja i slab odgovor na terapiju antibioticima. Sve navedene okolnosti utjecale su da bolest mačjeg ogreba pobudi interes zdravstvene i znanstvene javnosti kao javnozdravstveni problem humane i veterinarske medicine.

Bolest mačjeg ogreba u ljudi

Bolest mačjeg ogreba očituje se lokalnim limfadenitisom koji se pojavi nakon što mačka ogrebe ili ugrize čovjeka. Pretežito se javlja u jesen i zimi u obliku enzootija (bolest se javlja na jednom području i ne širi se dalje). Uzročnik bolesti mačjeg ogreba kod ljudi je već spomenuta Bartonella (B.) henselae.

Bolest mačjeg ogreba proširena je po čitavom svijetu i od nje uglavnom obolijevaju djeca i mladež. Mačka je prirodni rezervoar B. henselae i izvor infekcije za ljude. U više od 90% slučajeva oboljenja pacijenti su bili u dodiru s mačkama, obično mladim, rjeđe sa psima koji su ih ugrizli ili ogrebli. Poznate su i kućne epidemije u obiteljima koje imaju mačke kao kućne ljubimce, posebice u jesen i zimu kada mačke češće borave u kući s ljudima, osobito s djecom. Takav epidemiološki podatak nije zabilježen u tropskim regijama.

Klinička slika i simptomi

Obično se dva do tri tjedna nakon primarnog ugriza, ogrebotine ili uboda javlja lokalni limfadenitis s izrazito povećanim limfnim čvorovima. Vidljive posljedice ogrebotina ili ugriza do tada mogu već i nestati. Obično su mjesta ozljede na glavi, vratu ili udovima.

• Najčešće je povećan samo jedan limfni čvor, ali i više njih, u jednoj ili u više regija.
• U nekih se pacijenata na mjestu ugriza ili ogrebotine za tri do deset dana stvori papula ili pustula koja obično traje nekoliko tjedana (jedan do tri).
• Limfadenitis mogu pratiti povišena temperatura, umor, klonulost, glavobolja, gubitak teka, a mogu se javiti i osipi.
• U oko 12% bolesnika može se razviti gnojni limfadenitis u jednom ili više limfnih čvorova.

Komplikacije su rijetke (u oko 2% slučajeva), a navode se encefalitis i encefalopatije, retinitis, sljepoća prouzročena neuritisom i granulomatozni hepatitis. Obično su praćene težim općim stanjem poput kome, a mogu završiti i smrću.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza se postavlja ne temelju kliničke slike i epidemioloških podataka. Može se upotrijebiti alergijski kožni test koji je pozitivan u više od 90% bolesnika, no kožni test treba uzeti s rezervom. Naime, približno 19% obitelji koje imaju kontakt s mačkama reagira pozitivno na test, kao i 23% veterinara i ljudi koji rade s mačkama. Danas je često u uporabi izravni dokaz B. henselae u krvi molekularnim metodama.

U liječenju se upotrebljavaju tetraciklini, makrolidni antibiotici i azitromicin. Prognoza je bolesti obično povoljna.

Članak u cijelosti pročitajte na stranici Veterina.com.hr.