Trigeminalni blok donosi olakšanje pacijentima s neuralgijom trigeminusa

Anatomski gledano, trigeminalni živac je peti (V) moždani živac koji izlazi iz moždanog debla preko dva korijena: motornog i senzornog (kome je pridodat i trigeminalni ganglij). Od donjeg prednjeg dijela ganglija polaze završne grane trigeminusa: oftalmički (V2), gornjočeljusni ili maksilarni (V2) i donjočeljusni ili mandibularni (V3) živac, a svakoj od tih grana su pridodana po još jedan ili dva vegetativna ganglija.

Njegova primarna uloga je prenošenje senzornih informacija s lica i glave, iako osigurava i motoričku kontrolu žvačnih mišića preko mandibularne grane.

Dakle, anatomska područja koja inervira svaka grana su sljedeća:

• oftalmički živac (V1): oko, gornji kapak i čelo,
• maksilarni živac (V2): donji kapak, obraz, nosnica, gornja usna i gornje gingive,
• mandibularni živac (V3): donja usna, donja gingiva, čeljust i žvačni mišići.

Neuralgija trigeminusa: „probadajući nalet munje“

Neuralgija trigeminusa je bolno neurološko stanje koje se često opisuje kao „probadajući nalet munje“ u području lica. Bol je najčešće paroksizmalna (tip 1), ali može biti i konstantna (tip 2). Kako je navedeno, većina bolesnika s paroksizmalnom boli opisuje bol kao „električnu“ bol ili bol sličnu šoku koja traje od jedne do nekoliko sekundi. Bol je tipično jednostrana; simptomi s desne strane navodno su češći od simptoma s lijeve strane iz nepoznatih razloga. Povremeno je dvostrana, ali se vrlo rijetko pojavljuje istovremeno na obje strane lica.

Epizode boli rijetko se javljaju tijekom spavanja, ali se mogu javiti više puta tijekom dana, iscrpljujući pogođene pacijente. Okidačke zone mogu biti prisutne u distribuciji zahvaćenog živca, obično blizu središnje linije i najčešće u području oko nosa i usta. Bol se može pokrenuti ili pojačati laganim dodirivanjem ovih zona. Pacijenti s trigeminalnom neuralgijom često poznaju ove okidačke zone te ih izbjegavaju stimulirati.

Neuralgija trigeminusa može zahvatiti bilo koji dio ili sve dijelove trigeminalnog živca, iako su V2 i V3 najčešće zahvaćeni. Obično se javlja kod sredovječnih i starijih ljudi, no može se pojaviti kod odraslih osoba svake dobi, pri čemu je češća u žena.

Većina slučajeva trigeminalne neuralgije posljedica je pritisaka korijena trigeminalnog živca blizu izlazišta iz mozga. U 80% do 90% ovih slučajeva, korijen živca pritišće susjedne arterije ili vene; gornja cerebelarna arterija (lat. arteria cerebellaris superior) je uzrok kompresije u 75% do 80% slučajeva. Kompresija trigeminalnog živca također može biti posljedica tumorskih lezija, arteriovenskih malformacija ili aneurizmi (izbočenja arterija). Multipla skleroza je također čimbenik rizika za razvoj trigeminalne neuralgije u otprilike 2 do 4 posto simptomatskih bolesnika.

Kako se liječi?

Budući da su napadi boli kratki i ponavljajući, klasični analgetici uglavnom nisu korisni, ali drugi lijekovi, osobito antiepileptici mogu pomoći.

Medikamentozna terapija je početna terapijska intervencija za pacijente s klasičnom trigeminalnom neuralgijom. Antiepileptici karbamazepin ili okskarbazepin su poželjna početna terapija. Ako nema povoljnog odgovora, u suradnji s neurolozima mogu se propisati triciklički antidepresivi i drugi lijekovi.

Trigeminalni blok

Jedna od novijih metoda liječenja trigeminalne neuralgije svakako je i trigeminalni blok.

Radi se o primjeni lokalnih anestetika da se postigne blokada ogranaka trigeminalnog živca. Kao što je spomenuto, trigeminalni živci odgovorni su za osjete u licu te za pomoć pri grickanju, žvakanju i gutanju. Tako blokiranje ovih živaca pomaže da prestane bol u licu i/ili glavobolja koja je uzrokovana iritacijom trigeminalnog živca. Naravno, riječ je o skupini bolesnika s trigeminalnom neuralgijom koji ne reagiraju na farmakološku terapiju.

Trigeminalni blok koristi se za liječenje:

• neuralgija trigeminusa,
• herpes zoster infekcije koja zahvaća lice,
• za ostale atipične facijalne bolne sindrome.

Blokada trigeminalnog živca može se postići ili klasičnim pristupom (vođen anatomskim orijentirima) ili uz pomoć snimanja (vođen fluoroskopijom ili kompjutoriziranom tomografijom [CT]). Postupak je uglavnom kratak te traje oko 10 minuta, a pacijente se isti dan otpušta kući.

Nuspojave postupka uključuju poteškoće sa žvakanjem ili gutanjem te utrnulost u licu, ali prolaze kroz nekoliko sati nakon postupka.

Koliko dugo traje učinak blokade?

Neki pacijenti navode olakšanje boli odmah nakon injekcije, ali bol se može vratiti nekoliko sati kasnije kada anestetik prestane djelovati. Dugotrajnije olakšanje obično nastupa za dva do tri dana, nakon što steroidna komponenta apliciranih lijekova počne djelovati.

Trajanje učinka razlikuje se kod svakog pacijenta. Neki ne osjećaju bol danima, a neki tjednima, no za potpuni učinak pacijenti obično trebaju niz tretmana. Sa svakim tretmanom olakšanje obično dulje traje.

Koje su komplikacije postupka?

Komplikacije pri blokadi oftalmičkog živca su rijetke, a uključuju modrice i otok na području injiciranja lijekova, ​​hematom, intravaskularnu injekciju i oštećenje očne jabučice.

Pri blokadi maksilarnog živca moguće je stvaranje hematoma, trajna parestezija gornje usne, dugotrajna utrnulost gornje usne te intravaskularno injektiranje lijekova, dok su kod mandibularnog živca uglavnom komplikacije u vidu hematoma i dugotrajnih parestezija te kao što je već navedeno, intravaskularne injekcije lijeka.

Kod intravaskularne injekcije, toksičnost lijeka može se manifestirati kroz kardiovaskularne poremećaje i poremećaje središnjeg živčanog sustava. Mogu se pojaviti bol, žvačna slabost, neuroliza ili trajna parestezija. Utrnulost lica može biti duboka i dugotrajna. Također, dođe li do subarahnoidne ili epiduralne primjene lokalnog anestetika, može doći do visoke spinalne anestezije i anestezije moždanog debla.

Prije odluke o ovom načinu liječenja trigeminalne neuralgije, potrebno je posavjetovati se sa liječnikom koji će pacijentu objasniti sve prednosti i moguće komplikacije liječenja.