Poremećaj iz spektra autizma: Što je Aspergerov sindrom?

Poremećaj iz spektra autizma definira se kao neurorazvojni poremećaj s početkom javljanja simptoma u ranom djetinjstvu. Budući da je riječ o spektru, znači da postoje dvije krajnosti kontinuuma – visoko i niskofunkcionirajući autizam. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM – V), Aspergerov sindrom kao takav ne postoji, već se svrstava u jednu od krajnosti, odnosno u visokofunkcionirajući dio spektra.

Međutim, prema staroj verziji priručnika (DSM-IV), Aspergerov sindrom se izdvaja kao samostalan poremećaj s vlastitim jasnim obilježjima.

Šest stavki prema kojima je Aspergerov sindrom definiran

1. Kvalitativni nedostatak u socijalnoj interakciji (interakciji s ljudima)

Manifestira se s najmanje dva od sljedeća 4 kriterija:

• a) Zamjetni nedostatci u upotrebi neverbalnih ponašanja kao što su kontakt očima, facijalna ekspresija, postura tijela, geste za regulaciju socijalnih interakcija
• b) Neuspjeh u ostvarivanju vršnjačkih odnosa primjernih dobi (prijateljstva, ljubavni odnosi, poslovni odnosi i sl.)
• c) Manjak spontane potrebe za djeljenjem iskustava, interesa i ostvarenja s drugim ljudima
• d) Manjak socijalne i emocionalne uzajmanosti (manjak suosjećanja i razumijevanja za druge)

2. Ograničeni ponavljajući i stereotipni uzorci ponašanja, interesa i aktivnosti

Manifestiraju se u najmanje jednom od sljedećih kriterija:

• a) Pretjerana okupacija jednim ili više područja interesa koji su abnormalni u svom intenzitetu ili fokusu ( npr. pretjerana i isključiva okupiranost matematikom, svemirom, automobilima i sl.)
• b) Očigledna nefleksibilnost u svakodnevnim rutinama i ritualima (odlazak u školu/posao uvijek istim putem, pranje zubi točno 3 minute)
• c) Stereotipni i ponavljajući pokreti (pucketanje prstima, pljeskanje dlanovima)
• d) Trajna okupacija dijelovima predmeta ili predmetima

3. Poremećaj uzrokuje klinički značajne teškoće u socijalnoj, profesionalnoj ili drugoj sferi svakodnevnog funkcioniranja

4. Nepostojanje klinički značajnog kašnjenja u razvoju jezičnih vještina

5. Nepostojanje klinički značajnog zaostajanja u kognitivnom razvoju ili u razvoju dobno primjerenih vještina, adaptivnih vještina (osim socijalnih interakcija) te interesu za fizičku okolinu u djetinjstvu

6. Simptomi se ne mogu pripisati nekom drugom razvojnom poremećaju ili shizofreniji

Polemike i dalje traju

Do izdavanja najnovijeg priručnika DSM-V, Aspergerov sindrom i visokofunkcionirajući autizam postojali su kao dva različita poremećaja. Glavno razlikovno obilježje bilo je postojanje kašnjenja u jezičnom razvoju u ranoj dobi kod visokofunkcionirajućeg autizma dok je kod Aspergerovog sindroma jezični razvoj tekao uredno.

Budući da su roditeljima dijagnoze bile nejasne s obzirom na slične karakteristike, često je dolazilo do frustracija jer se činilo kako granice poremećaja nisu jasno definirane. Iz toga razloga, u najnovijem priručniku, Aspergerov sindrom ne postoji kao zaseban poremećaj već je svrstan u gornji dio spektra autizma.

Iako usvojenost jezika u određenoj mjeri ovisi o intelektualnim sposobnostima djeteta s poremećajem spektra autizma, viši kvocijent inteligencije ne znači nužno i višu razinu jezičnog razvoja.

Ovakav razvoj situacije izazvao je polemike u znanstvenim krugovima među kojima i dalje postoje oprečna mišljenja – treba li razdvojiti ova dva poremećaja ili ne?

Članak preuzet sa stranice Logoped.hr