Logopedija - 19. srpnja 2018.
AUTOR ČLANKA - Mr. sc. Nataša Šunić Vargec, prof. logoped, Terapija glasa i govora Logoped

Bilingvizam: Što kada dijete odrasta u dvojezičnoj obitelji?

Razvoj govora uvijek je osjetljivo područje, no može se dodatno zakomplicirati ako dijete raste u dvojezičnoj obitelji. Ako roditelji imaju različite materinske jezike te oboje podjednako razgovaraju s djetetom na svom jeziku i usmjeravaju pažnju na njega, dijete će odrastati uz dva materinska jezika

obitelj, dijete, djeca, smijeh, sreća

Mješoviti brakovi više nisu rijetkost, a mnogi odlaze živjeti i raditi u inozemstvo pa se često postavlja pitanje kojim se jezikom obraćati djetetu. U tom kontekstu govorimo o dvojezičnosti u obitelji.

Dijete ne mora biti podjednako vješto u oba ili više jezika. Dok jedan od njih bolje upotrebljava, drugi možda bolje razumije, odnosno dok je u jednom aktivan govornik, u drugom je pasivan. Miješanje tih jezika bit će manje ako dijete jedan jezik uči u razgovoru s majkom, a drugi isključivo s ocem. Ili ako dijete uči oba jezika istodobno i to u što ranijem razdoblju života. Ako se drugim jezikom upozna u kasnijoj predškolskoj dobi, kad je već usvojilo i ovladalo osnovama prvog jezika, kod djeteta mogu nastati ozbiljniji problemi.

Dijete neće moći iskusiti sve istodobno na oba jezika pa zato treba paziti da ne dođe do funkcionalne diferencijacije između jezika. Dijete koje ima dva materinska jezika trebalo bi podjednako dobro znati oba jezika

Ako se drugi jezik “predstavi” djetetu u vrijeme dok prvi nije potpuno usvojen, tj. dok dijete nije njime potpuno ovladalo, razvoj tog prvog jezika, vjeruju neki znanstvenici, može biti usporen, čak i regresivan. Drugi, pak, smatraju da će drugi jezik eventualno dosegnuti razinu vještina prvog jezika. Da bismo uopće govorili o bilingvizmu (dvojezičnosti), razmišljanja trebamo pokrenuti razgovorom o monolingvizmu (jednojezičnosti) i jeziku. Što je uopće jezik i što on znači za nas? Kako ga koristimo i kakav bi život bio bez njega?

Jezik je sustav simbola pomoću kojeg pojedinac opisuje vanjski, realni svijet koji ga okružuje i svoj unutarnji svijet, ali i njihov odnos. I vanjski i unutarnji svijet neprestano međusobno utječu jedan na drugoga. Važnost jezika proizlazi iz činjenice da ga pojedinac uči i koristi u zajednici s drugim ljudima te da je on najvažniji instrument za formiranje pojmova.

Definicija materinskog jezika

Vjerojatno većina ljudi u svijetu danas bez teškoća određuje svoj materinski jezik, ali vrlo malo ljudi razmišlja o tome koje kriterije primjenjuju kada za neki jezik kažu da im je materinski. Laički, materinski jezik je onaj koji dijete najprije nauči ili jezik koji dijete najbolje zna, najbolje koristi, jezik s kojim se osoba identificira i slično. Nerijetko bi njegov slobodni prijevod glasio i ovako – jezik kojim govori majka, s tim da se pod majkom nužno ne misli na biološku majku, nego na osobu koja će uspostaviti redovitu i trajnu jezičnu komunikaciju s djetetom. No kriteriji određenja materinskog jezika kažu da je to onaj jezik na kojem razmišljamo, sanjamo i računamo s obzirom na to da sve te funkcije spadaju u onu vrstu koja se usvaja u prvom jeziku, pa se i dalje rade na tom jeziku, iako i drugi jezici kasnije mogu nekome postati jednako važni, a možda i važniji.

>>Proljevi uzrokovani rotavirusom česti su kod male djece, posebice ljeti. Važno je reagirati već na prve znakove crijevne viroze. Kliknite i doznajte što vam je za činiti<<

Dvojezičnost u ravnoteži

Ako je riječ o roditeljima koji imaju različite materinske jezike, a oboje podjednako razgovaraju s djetetom na svom jeziku i usmjeravaju pažnju na njega, dijete će odrastati učeći dva jezika istodobno pa će tako imati dva prva, odnosno dva materinska jezika. U tom slučaju postavlja se pitanje hoće li bilingvalno dijete imati dovoljno vremena biti izloženo širokom spektru jezičnih stimulacija na oba jezika, kao što je to slučaj s jednojezičnim djetetom na njegovu jednom jeziku? I hoće li dvojezično dijete moći posvetiti onoliko vremena svoja dva jezika koliko jednojezično dijete ima za jedan jezik? Naravno, dijete neće moći iskusiti sve istodobno na oba jezika pa zato treba paziti da ne dođe do funkcionalne diferencijacije između jezika. Dijete koje ima dva materinska jezika trebalo bi podjednako dobro znati oba jezika (balansirana dvojezičnost) te svaki jezik znati dobro kao i monolingvalni govornik.

Dijete i izbjegavanje zbrke

Ako je moguće, možda bi bilo najbolje da dijete istodobno ne počinje usvajati dva jezika, nego mu treba omogućiti da najprije stvori bazu govora na osnovnom, materinskom jeziku. Praćenje razvoja njegova govora na materinskom jeziku omogućit će nam da odredimo vrijeme pogodno za uvođenje drugog jezika. Poželjna bi bila i situacijska razdvojenost ta dva jezika – dijete bi se jednim jezikom sporazumijevalo s određenim ljudima i u određenim situacijama, a isto bi pravilo vrijedilo i za drugi jezik. Tako će se izbjeći mogućnost zbrke koju može izazvati istodobno usvajanje dva jezika.

>>Pisanje pisama djeci u budućnost postalo je vrlo popularno u svijetu, a širi se i u naše krajeve. Bilo da time jačamo vezu s djetetom ili otvaramo svoje srce, pisanje je uvijek na svoj način – ljekovito. Kliknite i doznajte kojih 7 savjeta je majka poslala kćeri u budućnost<<

Ako dijete koje živi u dvojezičnoj situaciji pokazuje teškoće u razvoju govora, trebalo bi riješiti problem dvojezičnosti, odlučiti se samo za jedan jezik, i to najčešće onaj na kojem će se dijete školovati. Takvim se djetetom govorno treba mnogo baviti, razgovarati s njim, čitati mu i prepričavati razne priče te pitanjima provjeravati je li razumjelo što mu govorimo. Treba mu se pojednostavljeno obraćati, koristeći kraće rečenice, poznate riječi i izbjegavati pretrpavanje bujicama njemu nepoznatih izraza. Iskazi trebaju biti prilagođeni njegovim govornim mogućnostima. Zapravo, jednostavnost našega govora ovisit će o njegovu (ako je njegov govor slabije razvijen, i naš će biti jednostavniji). Poželjno je uključivanje takvog djeteta u vrtić, gdje će imati više poticaja za razgovor s odgojiteljima i s drugom djecom.

Kod djece kod koje govor jače zaostaje za govorom njihovih vršnjaka te to ukazuje na vidljiv govorni poremećaj, neće biti dovoljna samo pojačana govorna stimulacija kod kuće ili u vrtiću nego ih treba odvesti logopedu i pravodobno uključiti u logopedsku terapiju.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama