Treba li nas biti strah E-brojeva u hrani?

Važnost zdrave prehrane sve je češća tema u medijima, a kao neizostavan aspekt takvih tema pojavljuju se i popisi namirnica koje trebamo izbjegavati. Stalna stavka na takvim popisima su i takozvani „E-brojevi”, kolokvijalizam koji služi kao sinonim za razne aditive hrani. Često se preporučuje njihovo izbjegavanje i pažljivo praćenje deklaracija na hrani. Postoji li znanstvena podloga za takvu praksu?

Europska klasifikacija aditiva u hrani

Iza pojma „E-brojevi” krije se sustav klasifikacije aditiva hrani kojeg je uspostavila Europska unija. Svakom aditivu koji je trenutačno ili povijesno bio u uporabi, dodijeljena je oznaka „E”, od riječi Europa, s pripadajućim jedinstvenim brojem koji služi za identifikaciju specifičnog aditiva.

Ovakav sustav klasifikacije uveden je 1960-ih godina kako bi se standardiziralo korištenje aditiva u hrani, a iako je sustav prvotno uveden u Europi, danas se koristi i u drugim zemljama. U mnogima je označavanje korištenih aditiva E-brojevima na deklaracijama zakonski uvjetovano što omogućava kupcima da saznaju točno o kojim je aditivima riječ.

Kategorije E-brojeva

Sustav klasifikacije podijeljen je u nekoliko kategorija, pa se tako brojevi dodjeljuju ovisno o vrsti i namjeni samog aditiva. Uključeni su:

• bojila,
• konzervansi,
• antioksidansi i regulatori kiselosti,
• zgušnjivači,
• stabilizatori i emulgatori,
• regulatori pH i tvari za sprječavanje zgrudavanja,
• pojačivači okusa,
• antibiotici,
• tvari za poliranje,
• plinovi i zaslađivači.

Svaka od tvari na popisu podilazi rigoroznim istraživanjima kako bi se utvrdila njena dugoročna sigurnost i netoksičnost, a u tu svrhu je formirano Povjerenstvo za prehrambene aditive i arome.

Sigurnost aditiva

Ipak, kod nekih tvari se toksični učinci mogu pojaviti unatoč istraživanju, što je kod javnosti dovelo do nepovjerenja prema svim E-brojevima.

Aditivi kod pojedinih osoba mogu uzrokovati razne alergijske reakcije, od reakcija preosjetljivosti do anafilaktičkog šoka. Provedena istraživanja ukazuju na prevalenciju alergijskih reakcija kod 0,03 – 0,23 % ispitanika. Osim općenitih imunoloških odgovora na aditive, neki od njih povezani su i s dodatnim reakcijama ili potencijalnim razvojem bolesti.

Za antioksidanse butilirani hidroksianisol (BHA, E320) i butilirani hidroksitoluen (BHT, 321) preporučeno je korištenje s oprezom zbog nejasnih i nekonzistentnih rezultata istraživanja koja ukazuju na potencijalnu kancerogenost. Titanijev dioksid (E171) je iz sličnih razloga povučen s liste odobrenih aditiva.

Neka monoazo-bojila, kao što su tartrazin (E102) i kinolinsko žutilo (E104) se istražuju kao potencijalni uzroci hiperaktivnosti kod djece.

Dodatno, kod nekih je aditiva potrebno staviti posebnu napomenu na deklaraciju. Primjerice, za proizvode koji sadrže umjetno sladilo aspartam, potrebno je naglasiti da je izvor fenilalanina kako bi ga mogli izbjeći kupci s fenilketonurijom. Kod sadržaja poliola većeg od 10 % nužno je dodati da proizvod može izazvati laksativni učinak.

Čitajte deklaracije, ali bez pretjerivanja

Iako nijedno istraživanje nije savršeno, važno je napomenuti da je odobrenje za uporabu aditiva u hrani bazirano na rigoroznim standardima koji se kontinuirano provjeravaju i nadograđuju. Sigurnost aditiva je stoga poprilično visoka i nikako ih ne treba demonizirati.

Ipak, važno je zamijetiti da se naputci o sigurnost konstantno mijenjaju te ih je važno pratiti. S time na umu, čitanje deklaracija može biti korisno – dok god ne pretjerujemo!