Polipragmazija: uzimamo li previše lijekova?

Suvremeni  način života ima za posljedicu mnoge zdravstvene probleme, uglavnom kronične bolesti  kao što su visoki krvni tlak, šećerna bolest, problemi s mišićno-koštanim sustavom te bolesti srca i krvožilnog sustava. Najčešće su prisutne u starijih osoba koje nerijetko istovremeno boluju od nekoliko kroničnih bolesti. Problem nastaje kada, posjećujući više specijalista, od svakoga dobiju preporuku za uzimanje po nekoliko lijekova.

Više bolesti znači i više lijekova

Ponekad jedna osoba uzima čak i deset lijekova istovremeno, što mnogostruko povećava mogućnost nastanka nuspojava i interakcija lijekova. No, prisutnost više bolesti zahtjeva višestruku terapiju, pa je važno odabrati racionalnu terapiju kako bi se postigao povoljan zajednički učinak. U idealnim uvjetima bolesnik ne bi trebao uzimati više od tri lijeka istovremeno. No, budući da je to ponekad nemoguće ostvariti, treba težiti tome da broj lijekova bude što manji, odnosno da ne bude više od pet do šest lijekova.

Pojmom polipragmazije (grč.) označava se neopravdana i nepotrebna istodobna uporaba više lijekova pri čemu se ne vodi briga o mogućim međudjelovanjima takvih kombinacija, što za posljedicu može imati opasne nuspojave. Na propisivanje lijekova kod nas često utječu i želje bolesnika koje se ne podudaraju s medicinskim potrebama, pa liječnici pod pritiskom pacijenata ponekad propisuju i ne baš neophodne lijekove. Osim toga, mnoštvo zaštićenih imena istovrsnih (generičkih) lijekova stvara zbrku i nesnalaženje i kod liječnika i kod pacijenata, pa može doći do pogreške.

Uloga kliničkog farmakologa

U slučaju dileme i problema s mnogo lijekova koje bi istovremeno morali propisati (po preporuci nekoliko specijalista kojima su uputili bolesnika), liječnici obiteljske medicine imaju mogućnost uputiti pacijenta u Ambulantu za farmakoterapiju u KBC-u Zagreb (Rebro). Ondje će  stručnjak za lijekove – klinički farmakolog – poštujući principe racionalne farmakoterapije, predložiti terapijsku opciju  sagledavajući potrebe bolesnika i opravdanost primjene pojedinih lijekova, uz nastojanje da se interakcije i nuspojave svedu na minimum. 

Izazovi terapije za starije bolesnike

Do polipragmazije najčešće dolazi kod  populacije starije dobi jer češće boluju od kroničnih bolesti te  uzimaju više lijekova. I sama specifičnost starijeg organizma pogoduje pojavi nuspojava lijekova. Starenje sa sobom nosi promjene u radu mnogih organskih sustava – primjerice, smanjenu funkciju srca, pluća, bubrega, mozga, degenerativne promjene zglobova i slično. Zbog toga se mijenja  farmakokinetika, odnosno procesi koji se zbivaju s lijekom nakon što je on unesen u organizam. Apsorpcija lijeka se smanjuje, a mijenjaju se i raspodjela lijeka, metabolizam te izlučivanje lijeka iz tijela.

Sve to treba uzeti u obzir prilikom propisivanja lijekova starijim bolesnicima. Potrebno je individualizirati farmakoterapiju, uz pažljivo određivanje doze (kod nekih lijekova potrebno ju je smanjiti, npr. diuretik furosemid, anksiolitik diazepam ili npr. morfin za analgetski učinak).

Posljedice polipragmazije

Kod polipragmazije također češće dolazi do nepravilnog uzimanja lijekova. Velika količina propisanih lijekova i raspored uzimanja zbunjuje pacijenta, pa su moguće pogreške. Dobro je pripremiti tjednu terapiju u praktične dozatore s pretincima u koje se po danima poslože lijekovi koji se uzimaju ujutro, u podne, navečer i prije spavanja.

Neki pacijenti veliki broj propisanih lijekova pokušavaju riješiti sami tako da prestanu uzimati određene lijekove prema vlastitom nahođenju. To je vrlo opasno jer se često dogodi da ukinu one najvažnije, a nastave uzimati one manje važne lijekove bez kojih bi mogli.

Odgovornost u propisivanju terapije

Propisivanje lijekova, pogotovo kod bolesnika koji boluju od više bolesti, ozbiljan je i odgovoran posao gdje se bolesnika treba promatrati u cijelosti, a ne samo kroz pojedinačni organ ili organski sustav koji je obolio.

Neopravdano propisivanje više lijekova bez sigurno prisutne indikacije i s malo vjerojatnosti da će bolesnik provoditi terapiju kako treba (što se tiče načina uzimanja, doze, učestalosti uzimanja, duljine trajanja terapije) neće donijeti očekivane rezultate. Šteta od polipragmazije je narušavanje zdravlja korisnika, ali i neracionalno trošenje ionako ograničenih sredstava za zdravstvo.