Diuretici: moćni lijekovi koje treba uzimati s oprezom

Potreba za izbacivanjem „viška vode“ iz organizma postojala je još u najranijoj ljudskoj povijesti kada su se otkrivali prirodni načini poticanja mokrenja. Višak vode izbacuju diuretici i to nije jedina njihova uloga. Diuretici se koriste kod niza težih kroničnih bolesti kao što su popuštanje srca, ciroza jetre, poremećaj bubrežne funkcije, ponekad i kod visokog tlaka i drugog.

Kratka povijest diuretika

Povijest diuretika, dakle, seže daleko u prošlost. Vjeruje se da je još u paleolitiku čovjek otkrio biljke koje sadrže kofein. Pića s kofeinom su se pripremala od sjemenki i kore različitih biljaka.

Razvoj i uvođenje diuretika u terapiju kao farmaceutskog proizvoda započinje početkom prošlog stoljeća. Prvi snažan diuretik pogodan za kliničku primjenu uveden je 1920. godine u Beču kada je jedan živin organski spoj, merbafen, primijenjen kao sredstvo protiv sifilisa na bolničkom odjelu na kojem se je količina urina rutinski pratila. Iako se je pokazao kao slab antisifilitik, merbafen je primijenjen kod mnogih edematoznih bolesnika (pacijenti s oteklinama) i pokazao se djelotvornim diuretikom iako je bio toksičan. Uskoro ga je zamijenio mersalil koji je danas zastario.

Sredinom 1950-ih izumljen je prvi moderni diuretik acetazolamid. U kasnim 1950-im i 1960-im godinama, značajan napredak postignut je otkrićem klorotiazida, furosemida i etakrinske kiseline (druga generacija). Nakon toga dolazi u kasnim 70-im i 80-im razvoj diuretika koji „štede“ kalij.

Već sada možete vidjeti da su diuretici jako bitna, ali i jako raznolika skupina lijekova, što liječnicima uvelike olakšava liječenje raznih bolesti.

O vodi u organizmu

Prije nego što vam počnemo objašnjavati djelovanje diuretika, potrebno je objasniti osnove fiziologije (meni možda najdražeg predmeta na fakultetu, jer fiziologija objašnjava sve što se događa u našem tijelu – naravno, koliko nam to znanost dopušta).

Voda čini oko 60% prosječne tjelesne težine odrasle osobe i odgovorna je za mnoge fiziološke procese u ljudskom tijelu. Stoga je ravnoteža tekućine i elektrolita (posebice kalija, natrija, kalcija, magnezija i klorida) kritična za ljudsko preživljavanje.

Ravnoteža ukupne tjelesne tekućine iznimno je dobro reguliran proces koji osigurava održavanje ravnoteže između dobivanja i gubitka tekućine kroz različite fiziološke mehanizme u koje je uključen niz organa.

Djelovanje diuretika i kada se koriste

Diuretici su lijekovi koji farmakološki mijenjaju bubrežnu regulaciju tekućine u korist izlučivanja vode i elektrolita. Dakle, diuretici su tvari koje povećavaju stvaranje i volumen urina.

Koriste se:

• za snižavanje povišenog krvnog tlaka – danas se sve manje koriste u tu svrhu, a ako se i uvode u terapiju, tada se to čini u kombinaciji s osnovnim lijekom za hipertenziju,
• kod zatajenja srca i plućnog edema – nakupljanja vode u plućima zbog izuzetno lošeg rada srca kao pumpe,
• za uklanjanje ascitesa, odnosno slobodne tekućine u trbuhu koja može biti izazvana cirozom jetre, metastatskom bolešću jetre, ali i oslabljenom funkcijom ovog organa,
• kod izuzetno snižene bubrežne funkcije,
• u slučaju povećanog tlaka unutar lubanje.

Razne vrste diuretika

Ovisno o osnovnoj bolesti i stupnju oštećenja pojedinog organa te o vrijednosti kalija i natrija, liječnici odlučuju koji će diuretik koristiti.

Tiazidi i tiazidima srodni diuretici se uglavnom koriste u malim dozama za liječenje visokog krvnog tlaka. Možete ih dobiti za liječenje zatajenja srca. Primjer su hidroklorotiazid i indapamid. Rijetko se koriste samostalno, već u kombinaciji s antihipertenzivima, ACE ili ARB inhibitorima.

Diuretici Henleove petlje (dio bubrega koji je odgovoran za reguliranje izlučivanja vode, ali i kalija) koriste se kod zatajenja srca ili kronične bolesti bubrega. Možete ih uzimati za liječenje nakupljanja tekućine ili, s drugim lijekovima, za liječenje visokog krvnog tlaka, što je sada sve rjeđa praksa. Primjer je furosemid.

Diuretici koji štede kalij se obično koriste s drugim diureticima. Pomažu u izbacivanju tekućine, ali istovremeno sprečavaju gubitak previše kalija. Primjer su spironolakton i noviji, s manje nuspojava, eplerenon.

Nuspojave diuretika

Diuretici doista imaju velik potencijal i omogućavaju poboljšanje kvalitete života mnogim bolesnicima, a nekima i spašavaju život. No oni imaju i niz nuspojava.

Najopasnija nuspojava je gubitak kalija koji je posebno izražen kod diuretika Henleove petlje, tako da ti pacijenti, uz diuretik, koriste i tablete kalija te se kod njih redovito kontrolira razina kalija u krvi.

Druge nuspojave su:

• nadutost,
• proljev,
• gubitak apetita,
• gubitak kose,
• slabost,
• glavobolja,
• giht,
• problemi s erekcijom,
• grčevi u mišićima,
• povišenje razine glukoze u krvi.

Zaključno

Diuretici su vrlo moćni lijekovi koji, kada se uzimaju pod kontrolom liječnika, uvelike olakšavaju tegobe kroničnih bolesnika. Ali s druge strane, većina njih djeluje na razinu kalija (koji je, između ostalog, bitan u pravilnom radu srca bez aritmija) u krvi, pa se nikako ne preporučuje koristiti ih na svoju ruku ili „posuditi“ od susjede koja „sve zna“ o većini lijekova.

Ako baš želite sami izbaciti višak tekućine iz organizma, možete se koristiti prirodnim diureticima kao što su glog, zeleni i crni čaj te peršin. No vodite računa o tome da ove tvari nisu zamjena za diuretik koji vam je liječnik propisao. Ako imate pitanja o diureticima i drugim mogućnostima liječenja, razgovarajte sa svojim liječnikom – uvijek.