Učenje i mnemotehnike: Kako do boljeg uspjeha u školi

“Mučimo se s učenjem, konkretno s lektirom, prirodom, matematikom…”, “Satima smo pred knjigom, čitamo i ništa, kao da ne razumije što pročita!“ Te i slične rečenice često izgovaraju mnogi roditelji na rubu snaga tražeći od logopeda savjet za pomoć u učenju.

Kad dijete ima takvih poteškoća sa školskim gradivom, odmah bi trebalo ispitati je li riječ o specifičnim poteškoćama u učenju. Naime, može imati teškoća s čitanjem, sposobnošću sinteze glasova u slogove, poteškoće s računanjem ili usvajanjem školskih vještina.

Treba posebno naglasiti da takvi deficiti nisu izravna posljedica drugih poremećaja kao što su mentalna retardacija, oštećenje središnjeg živčanog sustava, poremećaji vida i sluha ili emocionalni poremećaji, ali može se dogoditi istodobno postojanje i tih poteškoća. Specifične smetnje u učenju često se vežu uz druge kliničke sindrome kao što su poremećaji ponašanja ili drugi razvojni poremećaji, poput specifičnog razvojnog poremećaja motornog funkcioniranja ili specifičnog razvojnog poremećaja govora i jezika.

Sama etiologija specifičnih smetnji u učenju je nepoznata. Postoji, naime, pretpostavka o postojanju bioloških faktora koji stupaju u interakciju s nebiološkim čimbenicima kao što su okolnosti za učenje i kvaliteta nastavnog procesa.

Učenje i uspjeh u školi ovise i o kojem se tipu učenika radi

Važno je naglasiti da svatko od nas uči na drugačiji način, drugačijim stilom. Stilovi učenja različito se definiraju u raznim teorijama i modelima pa se učenici dijele na četiri tipa prema preferiranom stilu učenja i modalitetu usvajanja informacija:

1. Vizualni tip – najlakše usvaja slikovni materijal i grafove, a sadržaj koji treba usvojiti pretvara u vizualni oblik, kreirajući mentalne (kognitivne) mape
2. Auditivni tip – najlakše usvaja auditivni materijal, a o materijalu voli razgovarati ili ga ponavljati na glas radi lakšeg usvajanja
3. Čitalački tip – preferira vizualni materijal, ali u tekstualnom obliku
4. Kinestetički tip – preferira učenje uz pokret, dodir i eksperimentiranje sadržajem koji usvaja.

Osim stilova učenja, na proces pohrane informacija u dugoročno pamćenje mogu utjecati i mnemotehnike čiji je glavni cilj poboljšati pamćenje. Jedna od najčešće spominjanih karakteristika djece s teškoćama učenja su teškoće sa semantičkim pamćenjem. Mnemotehnika utječe upravo na semantičko pamćenje te olakšava brži pristup zapamćenim informacijama.

Najčešće mnemotehnike za bolje pamćenje

Pamćenje je sposobnost usvajanja, obrade, zadržavanja i prizivanja informacija kojima smo bili izloženi tijekom učenja. Kao vještina se uvijek veže uz proces učenja. Istraživanja djece s teškoćama učenja pokazala su da strategije pamćenja kod takve djece nisu dostatne za iskorištavanje njihova punog potencijala.

Mnemotehnike su različiti postupci kojima se olakšava pamćenje nekog verbalnog, ali i drugih simboličkih materijala tijekom učenja. Najčešće tehnike su:

1. Skraćivanje – tehnika u kojoj zapamtimo kraticu koja je nastala uzimanjem prvih slova riječi s neke liste, kao npr. Hrvatsko narodno kazalište (HNK)
2. Bizarno predočavanje – tehnika koja se oslanja na činjenicu lakšeg pamćenja čudnih, bizarnih slika
3. Mnemonici u rečenici – tehnika u kojoj nepovezane riječi koje trebamo upamtiti slažemo u logičnu rečenicu ili kraću priču. Na primjer, treba zapamtiti sljedeći niz riječi: čaša, papir, stol. Riječi se povezuju u niz: „Čaša je stajala na papiru koji je bio na stolu.”
4. Rime i ritam – tehnika koja koristi ritam i rimu za upamćivanje određenog materijala, kao npr. “Leti, leti mala ptica, to je lijepa lastavica.”
5. Metoda ključnih riječi – najčešća je i najkorištenija metoda kod učenika kad trebaju upamtiti nove riječi ili imena nekih novih činjenica i znanja. Kod ove tehnike nova riječ koja treba biti naučena povezana je u visoko predočivu, već poznatu. Na primjer, ako učenik treba upamtiti riječ „lizard“ (eng. gušter), predočava si akustično sličnu riječ lizati i međusobno ih povezuje.

Iznimno je važno i dalje istraživati stilove učenja i korištenje mnemotehnika kod djece s teškoćama učenja. Svaki je učenik jedinstven i važno ga je naučiti strategijama koje će mu olakšati pamćenje materijala te jednostavniji i brži priziv informacija. Rezultat toga jest i bolji školski uspjeh, no najvažnije je samopouzdanje i pozitivna slika koju dijete ima o sebi.