Pitali smo psihologinju: Je li dobro djecu nagrađivati novcem?

Koliko puta ste nastojali modelirati ponašanje svoga djeteta nudeći mu nagradu? Omiljenu igricu ako opere zube, slatkiše ako pojede juhu do kraja ili novce ako izvrši neku kućansku aktivnost?

U podlozi takvih postupaka krije se psihološki fenomen pod nazivom operantno uvjetovanje. Kod njega vrijedi da će se nagrađivanjem željeno ponašanje ponavljati, dok će se kažnjavanjem neželjeno ponašanje smanjivati.

Ipak, kada govorimo o nagrađivanju, „zamka“ operantnog uvjetovanja jest da će se prestankom davanja nagrada za poželjno ponašanje, takvo ponašanje polako smanjivati, odnosno gasiti.

Dodatno pitanje nameće se i kada kao oblik nagrade roditelji odaberu novac. Dok su neki zagovornici ideje kako djecu treba nagrađivati novcem za dobro obavljen kućanski ili školski rad jer na taj način funkcionira i svijet odraslih, drugi smatraju kako nagrađivanje novcem zapravo odmaže obiteljskim odnosima i stavlja veliki naglasak na materijalno.

>>Grize, štipa, udara: Što učiniti kada je dijete agresivno?<<

Ekstrinzična vs. intrinzična motivacija

Novac, kao i svako drugo potkrepljenje treba koristiti prikladno i odgovorno, jer svako nekritično nagrađivanje djeteta vanjskim, materijalnim nagradama može polučiti više štete nego koristi.

Riječ je o tome da, kada nagrađujemo dijete za neku aktivnost, mi potičemo tzv. ekstrinzičnu, vanjsku motivaciju, umjesto one intrinzične, unutarnje.

Primjerice, kada kontinuirano nagrađujemo dijete novcem svaki put kada ono dobije peticu, mi ga potičemo da razloge za savladavanje gradiva pronalazi u vanjskim motivima (novcu) umjesto u unutarnjim motivima (prirodnoj radoznalosti djeteta).

U poznatom eksperimentu  na dvjema skupinama studenata to se i dokazalo. Jednoj skupini rečeno je kako će za složenu slagalicu dobiti novac, dok je drugoj skupini dana ista slagalica, ali nije im rečeno da će dobiti novac.

U jednom trenutku, napravljena je pauza u obje skupine, te im je rečeno kako u pauzi mogu slagati slagalicu ili raditi nešto drugo. Skupina kojoj nije  rečeno da će dobiti novčanu nagradu nastavila je slagati čak i u pauzi, za razliku od skupine kojoj je bilo rečeno da će dobiti novac.

Dakle, pokazano je kako vanjski motivatori (u ovom slučaju novac) umanjuju unutarnje (osjećaj zadovoljstva brzim dovršavanjem zadatka).

Kada je nagrađivanje novcem dobra ideja?

Ako želite poticati intrinzičnu, unutarnju motivaciju, tada novac vjerojatno nije najbolja opcija. Unutarnja motivacija može biti razna, primjerice, osjećaj ponosa zbog pomaganja u svakodnevnim kućanskim obvezama, osjećaj zadovoljstva zbog dobro obavljenog posla, stečenog znanja, itd.

Ipak, to ne znači da je nagrađivanje ekstrinzičnim nagradama poput novca uvijek loša ideja. Postoje situacije kada poticanje intrinzične motivacije možda neće biti na prvom mjestu, a tada bi moglo biti u redu nagraditi dijete novcem.

Ne možemo zanemariti činjenicu da vanjske nagrade izazivaju pozitivan osjećaj kod svih nas ali, kada je riječ o novcu, važno je balansirati u kojim situacijama ga dajemo kao nagradu, kako djetetu ne bismo slali krivu poruku.

Primjerice, ukoliko vam tinejdžer pomogne očistiti garažu, zadatak koji je sam po sebi veoma nezanimljiv, opsežan i ne ulazi u okvire svakodnevnih kućanskih obveza, tada je u redu nagraditi njegovo zalaganje primjerenom novčanom nagradom.

Za razliku od toga, svakodnevne kućanske zadatke poput pospremanja svojih stvari ili sobe nije potrebno nagrađivati novcem, jer želite poslati poruku kako je briga za svoje stvari odgovornost svakog pojedinca (unutarnja motivacija), a ne ponašanje koje zavrjeđuje novčanu nagradu (vanjska motivacija).

Ideja je ne motivirati dijete isključivo vanjskim nagradama, već ga poticati da samo shvati vrijednost onih unutarnjih nagrada koje proizlaze iz zadovoljstva zbog onoga što smo uspješno napravili ili savladali.