Mogu li se osobe s dijabetesom baviti vrhunskim sportom?

O spoznajama dobrobiti sporta za opće zdravlje ne treba posebno govoriti. Jednostavno je dobro baviti se sportom. U kojoj mjeri šećerna bolest utječe na mogućnost bavljenja vrhunskim sportom?

Između dva najčešća oblika šećerne bolesti (tip 1 i tip 2), više ćemo se ovdje baviti tipom 1 šećerne bolesti. Unatoč sve češćim iznimkama, osobe sa šećernom bolesti tipa 2 su gotovo isključivo srednje i starije životne dobi, kad uglavnom i prestaje aktivno bavljenje profesionalnim sportom. Prema dobnoj distribuciji, tip 1 šećerne bolesti najčešće pogađa mlađe osobe.

Šećerna bolest tipa 1

Iako poznata stoljećima, šećerna bolest je tek zadnjih desetljeća prisutna u svijesti šire javnosti. Tome je možda najviše doprinijelo otkriće uloge hormona inzulina, kao i njegova široka terapijska primjena.

Naime, kod šećerne bolesti tipa 1 osobe ne stvaraju vlastiti inzulin te se mora redovito primjenjivati kao nadomjesna terapija. Sve mimo toga je nespojivo sa životom.

Otkriće inzulina

Otkriće inzulina dovelo je do ključne prekretnice za osobe oboljele od tipa 1 šećerne bolesti, čime im je omogućen – život! Kanadski znanstvenici Frederic Banting, Charles H. Best, John MacLeod i James Collip zaslužni su za otkriće lijeka inzulina. Prve generacije inzulina su se izolirale iz gušterače goveda i svinje i dugo su bili nezamjenjivi u široj primjeni.

Tek 1977. proizvedeni su visokopročišćeni životinjski inzulini, a onda je započela era rekombinantne DNA tehnologije koja je i dovela u konačnici do pretežne primjene inzulinskih analoga.

Tehnološki napredak praćenja glikemije

Šećerna bolest, bez iznimke, zahtijeva kontinuirano praćenje koncentracije glukoze u krvi (glikemija), ponekad i više puta dnevno. To se ponajviše odnosi na tip 1 šećerne bolesti, gdje je praćenje donedavno bila svakodnevna rutina. Naime, do prije nekoliko godina, jedina mogućnost kontrole glikemije bilo je višestruko „bockanje“ s lancetama, čime kontroliramo razinu glukoze iz kapilarne krvi. Nužan i pomalo bolan proces.

Posljednjih se godina i po tom pitanju s tehnološke strane dogodila revolucija u vidu mogućnosti kontinuiranog praćenja intersticijske koncentracije glukoze, tj. koncentracije glukoze u tekućini između stanica. Moderni sustavi sastoje se od senzora koji se prilijepi straga na nadlakticu ili na trbuh te uređaja za očitanje, a to su danas sve češće pametni mobiteli putem odgovarajućih aplikacija. Osim mogućnosti bezbolne kontrole glikemije, sa sigurnosne strane tu je i dodatna prednost jer se može preciznije pratiti hipoglikemijske epizode koje, ako nastupe, moderni uređaji odmah i alarmiraju.

Idu li dijabetes i vrhunski sport „ruku pod ruku“?

Znanstvene spoznaje i tehnološki napredak definitivno idu u prilog činjenici da šećerna bolest ne čini prepreku bavljenju vrhunskim sportom. Uz suvremenu terapiju i nikad bolje mogućnosti kontrole glikemije, sad se i šećernu bolest može smatrati rješivim izazovom u cilju postizanja vrhunskih sportskih rezultata.

Suživot s dijabetesom neminovno podrazumijeva poznavanje svoje bolesti i načine vlastitog reagiranja na terapiju, poglavito finese oko doziranja prandijalnih inzulina s obzirom na široki spektar režima treninga, već ovisno o sportu s kojim se osoba bavi.

Osim primjene inzulinske terapije, nužno je kod sebe imati spreman i lijek glukagon u slučaju razvoja teže hipoglikemije, što je ipak moguće.

Zaključno

Šećerna bolest, posebice tipa 1, više ne predstavlja prepreku za aktivno bavljenje vrhunskim sportom. Znanstvene spoznaje, napredak inzulinske terapije i suvremena tehnologija kontinuiranog praćenja glikemije čini ključni trijas mogućnosti ostvarivanja željenih sportskih rezultata unatoč neizlječivoj kroničnoj bolesti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.