Zaostatak iz davnih vremena: Koji dijelovi ljudskog tijela ničemu ne služe?

U prvom poglavlju svog djela “Porijeklo čovjeka” iz 1871., britanski je biolog i geology Charles Darwin ocijenio više ljudskih organa i anatomskih obilježja “beskorisnima ili gotovo beskorisnima te stoga nevažnima za prirodnu selekciju.”

Ti su dijelovi tijela kod ljudskih predaka bili razvijeni i funkcionalni, no evolucijom su izgubili namjenu i strukturu. Bez nekih od tih anatomskih značajki živjeli bismo normalno, no druge još nisu “za baciti”.

Umnjaci – na putu izumiranja

Četiri krajnja kutnjaka koja izbijaju od kraja puberteta do sredine dvadesetih bila su korisna za žvakanje vrlo tvrde hrane i kao zubna rezerva u vrijeme kad je gubitak slabijih zubi bio uobičajen zbog odsustva higijene.

Danas ne moramo žvakati tvrdu hranu, a zubi nam traju duže pa umnjaci ne donose prednost u preživljavanju. Ujedno, čeljust nam je manja pa su umnjaci više smetnja nego išta drugo.

Istraživanja pokazuju da kod 35 posto odraslih umnjaci ne izbijaju, a da su kod samo pet posto pravilno izrasli i smješteni. Međutim, ako su uredno izbili i odolijevaju bolestima, nemojte ih dirati. Mogu se pokazati korisnima u staroj dobi jer se na njih može zakvačiti proteza. 

Crvuljak – koristan samo biljojedima

Sjetimo ga se samo kad se upali i uzrokuje oštre bolove zbog kojih završavamo u kirurškoj sali. Crvuljak ima ugled beskorisnog organa jer ne doprinosi apsorpciji hrane i stoga ne igra ulogu u probavi.

Ta je cjevčica dužine desetak centimetara zaostatak iz razdoblja kad su ljudi jeli mnogo biljne hrane. Neki biljojedi zadržali su funkcionalni crvuljak radi probave celuloze.

Trtica – ostatak repa

Ljudski se kostur značajno razlikuje od kostura naših majmunskih predaka koji su živjeli na drveću, no nešto nas podsjeća na tu fazu evolucije: trtica! Ona je ostatak repa, koji je primitivnim hominidima služio za održavanje ravnoteže i prianjanje o granu.

Kad su hominidi poprimili uspravan položaj, rep je izgubio značaj, prestavši donositi prednost u prirodnoj selekciji. Od repa nam je ostalo tri do pet spojenih trtičnih pršljenova, koji nisu sasvim beskorisni jer štite donji dio kičmene moždine i drže mišiće stražnjice. 

Mišići za kostriješenje

Nekoć su nam tjelesne dlake zamjenjivale kaput i hlače, no sposobnost izrade odjeće i skloništa učinila ih je suvišnima. Oko korijena dlaka nalaze se sićušni mišići koji sisavcima služe za kostriješenje radi bolje toplinske izolacije i zastrašivanja neprijatelja.

Iako smanjena količina i manji promjer dlaka kod čovjeka čine mehanizam kostriješenja nebitnim, on je opstao pa se pri niskoj temperaturi ili u stresnoj situaciji i naše dlake dižu i ukrućuju, a koža se mreška. 

S druge strane, dlake oko genitalija i ispod pazuha, koje rastu pod utjecajem muških hormona, funkcionalne su i kod naše vrste. Služe kao zaštitni jastučić za osjetljivu kožu na tim zonama, zarobljavaju mikrobe i zadržavaju mirisne molekule srodne feromonima koje prenose informacije značajne za spolnu privlačnost.

Kosa je također opstala s razlogom jer poboljšava regulaciju topline na tjemenu, dok obrve i kapci priječe znoju i nečistoći da dospiju do očiju. 

Mali nožni prst

Našim precima koristio je za uspješnije penjanje i prianjanje o grane, no nije sasvim izgubio funkciju. Mali prst povećava površinu tabana, što mu olakšava nošenje tjelesne težine i pomaže održavanju ravnoteže. Dobro nam dođe, iako nije nužan za uspravno kretanje. 

Krajnici – neopravdano podcijenjeni

Vađenje krajnika, nakupina limfnog tkiva na stražnjoj strani usne šupljine između nosa i usta, nepravedno je ušlo u modu. Pučko je uvjerenje da od njih nema nikakve koristi, nego samo nevolja zbog čestih oboljenja.

Posljedično, nakon dvije ili tri upale krajnika, pacijenti se odlučuju na njihovo odstranjenje. Međutim, krajnici nisu beskorisni jer sprečavaju prodor mikroba dublje u organizam. Kad se odstrane, problem infekcija ne nestaje, nego se pomiče na niže dijelove dišnih puteva. 

“Ćuljenje” ušiju

Ušni mišići omogućavali su hominidima da pomiču uši neovisno od očiju. Uz pomoć tih mišića životinje mogu preciznije usmjeriti uši prema izvoru zvuka bez skretanja pogleda. Čovjeku vještina ćuljenja ušiju služi samo za zabavljanje društva. 

Timus ili prsna žlijezda

Timus ili prsna žlijezda smještena je unutar prsnog koša odmah iza prsne kosti. Medicina je još u 20. stoljeću bila uvjerena da je ta žlijezda potpuno beskorisna, ali nedavno je otkriveno da u njoj sazrijevaju T-limfociti, tjelešca imunološkog sustava.