Terapija šahom: učinkovita vrsta psihoterapije koja nudi brojne blagodati

Šah je igra i sport omiljen diljem svijeta. Od Dublina do Tokija ljudi se okupljaju u dnevnim boravcima, pubovima, trgovima i knjižnicama da bi se nadmudrivali na šahovskoj ploči. Zašto ljudi posvećuju šahu toliko vremena? Razlog je vjerojatno činjenica da ta igra iziskuje intenzivan umni izazov, koji je dobar za razne aspekte zdravlja.

Iz te je spoznaje proizašla terapija šahom, vrsta psihoterapije koja se služi šahom kao sredstvom za uspostavljanje povjerenja između terapeuta i pacijenta zbog utvrđivanja i ublažavanja njegovih psihijatrijskih smetnji. Igranje šaha može poboljšati kognitivne vještine poput pamćenja, planiranja i rješavanja problema, kao i ublažiti simptome paničnih napada, ADHD-a, bipolarnog poremećaja, depresije i drugog.

Metafora za stvaran život

Prema dostupnim podacima, šah je prvi put korišten u psihoterapijske svrhe na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće zaslugom Perzijca Razesa, glavnog liječnika bagdadske bolnice. Njegova se tehnika zasnivala na viziji šahovske igre kao metafore za stvarne životne situacije pacijenata. Igrajući šah, pacijenti su dolazili do razumijevanja svojih emocija i ponašanja.

Strategije koje pojedinac koristi u šahu mogu ukazivati na osobine njegove ličnosti. Primjerice, koliko je nagao, sklon riziku, otporan na stres i tolerantan prema porazu. Cilj je šahovske terapije pomoći pacijentima da pročiste i preurede svoje misli tako da postanu konstruktivne i usmjerene na rješenje. Terapija može pomoći pacijentima i da steknu veću kontrolu nad ponašanjem, višu otpornost na stres i bolju prilagodbu iznenadnim situacijama.

Koristi od šahovske terapije

U suvremenoj praksi, šah se koristi za pomoć u odgoju djece i kod raznih psihijatrijskih poremećaja kod djece i odraslih. Studija koju je proveo William Levy u New Jerseyju između 1980. i 1987. utvrdila je da igranje šaha povećava učenicima samopouzdanje. Porast samopouzdanja bio je vidljiv već nakon jednogodišnjeg bavljenja šahom.

Terapija šahom uspješna je i u pomaganju djeci koja pate od poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD). Šah im pomaže da razviju vještine poput pozornosti, samokontrole, pamćenja, proračunavanja, planiranja i predviđanja posljedica. Jedno je španjolsko istraživanje 2016. godine podvrgnulo 44 djece s ADHD-om tromjesečnom treningu kognitivnih sposobnosti uz pomoć šaha. Većina je djece ostvarila napredak, neovisno o tome jesu li uzimali lijekove ili ne. 

Šahovska je terapija dala dobrih rezultata i kod djece s autizmom, unaprjeđujući njihovu pozornost, fokusiranje i usmjeravanje energije prema korisnom cilju. Postoje naznake i da pomaže kod shizoidnog poremećaja osobnosti. U izvještaju objavljenom 1943. dr. Norman Reider, pročelnik psihijatrije u bolnici Mt. Zion iz San Francisca, opisao je poboljšanje kod društveno izoliranog šesnaestogodišnjaka sa shizoidnim poremećajem nakon što je počeo igrati šah. Igra mu je pomogla usmjeriti svoje neprijateljske nagone, pružajući mu neškodljivi kontekst za iskazivanje snage i nadmoći.

„Magična moć“ šaha u zatvorima

Terapija šahom pokazala se vrijednom i u zatvorskom sustavu. Šahovski programi uvedeni su u niz američkih i britanskih zatvora, a obuhvaćaju štićenike obaju spolova. Prema izvještaju nadležnih, svladavanje šahovskih problema pomaže zatvorenicima da u šahu pronađu sličnosti sa svojim životima. Zahvaljujući šahu, počinju pronalaziti rješenja za situacije koje su ranije smatrali bezizlaznima. 

Slični projekti provode se u zatvorima diljem Južne Afrike, a uključuju i čuvare. Cilj je poboljšati kritičko razmišljanje i vještinu odlučivanja kod zatvorenika i čuvara. Šahovski klub zatvora Boksburg kraj Johannesburga čak je primljen u regionalni šahovski savez, a članovi kluba rekli su reporterima da „šah posjeduje magičnu moć“ koja im daruje duševni mir i pomaže da konstruktivnije provedu vrijeme u zatvoru.   

Druge blagodati šaha

Igranje šaha povoljno utječe na niz kognitivnih sposobnosti. Iskusni šahisti imaju veću sposobnost pamćenja i prepoznavanja vizualnih uzoraka, što istraživači smatraju posljedicom bavljenja složenim šahovskim pozicijama. Šahisti su uspješniji i u slušnom pamćenju. U jednom pokusu istraživači su utvrdili da šahisti značajno bolje pamte popise riječi koje su čuli nego „nešahisti“.

Šah razvija sposobnost sagledavanja situacije iz tuđe perspektive. Da bi predvidio što će protivnik učiniti, igrač mora razviti sposobnost „gledanja tuđim očima“ i zaključiti koji će potez protivnik najvjerojatnije povući. Šahisti stječu tu vještinu zahvaljujući potrebi koju nameće igra.

Igranje šaha potiče razvoj kreativnosti. Istraživači u jednoj indijskoj školi testirali su vještine kreativnog razmišljanja šahista i nešahista. Testovi su zahtijevali od sudionika da smisle alternativne načine korištenja uobičajenih predmeta, a šahisti su ostvarili bolje rezultate.

Razumijevanje samoga sebe 

Šahovska terapija ima široku primjenu i donosi odlične rezultate u različitim kontekstima. Od pomoći u razvoju samopouzdanja kod djece do poticanja kognitivnih i emocionalnih vještina, šah se pokazao kao vrijedan alat u terapijskom procesu. Prema Američkom psihološkom udruženju, šah se koristi u brojnim psihoterapijskim pristupima, ovisno o pacijentovim potrebama i njegovom poznavanju igre.

Primjerice, u kognitivno-bihevioralnoj psihoterapiji, terapeut promatra način na koji pacijent opaža i doživljava igru kako bi prepoznao izvor njegovih negativnih emocija i disfunkcionalnih ponašanja. Igra vam omogućuje da steknete uvid u svoje reakcije na stres i izazove dok se pojavljuju tijekom partije.

Terapeut je tu da vam pomogne procijeniti svoje reakcije, razumjeti zašto tako reagirate na probleme i razviti zdravije i uspješnije obrasce suočavanja s njima.