Psiha i emocije - 9. ožujka 2022.
AUTOR ČLANKA - Iva Gregov, mag. psih.

Što je granični poremećaj ličnosti i može li se liječiti

Poremećaj koji je poznatiji po svom engleskom nazivu „borderline“ složen je poremećaj koji utječe na način na koji osoba razmišlja i osjeća prema sebi i drugima, a pravi uzroci još nisu posve razjašnjeni

granicni poremecaj licnosti

Lana, devetnaestogodišnja studentica, upućena je u psihijatrijsku ustanovu na obradu zbog samoozljeđivanja koje je započelo nakon niza traumatičnih događaja u obitelji. Ono što je dodatno pojačavalo zabrinutost obitelji bili su impulzivni ispadi Lane prema svojim bližnjima. Na najmanju kritiku, Lana bi reagirala vrlo burno i ne bi se dugo vremena mogla smiriti. Ponekad bi, bez jasnog povoda, zaključila da je svi mrze te bi se samoozljeđivanje intenziviralo. U nekim trenutcima doimalo se da je Lana nevjerojatno optimistična, obitelji bi predstavljala planove za budućnost, no već sljedećeg trenutka, ti bi se planovi u potpunosti promijenili. Lana također ima problema s uspostavom trajnih prijateljstava, budući da bi prema prijateljicama postajala zajedljiva i nije se libila ulaziti u žustre rasprave koje bi rezultirale njezinom velikom ljutnjom i raskidom prijateljstva.

Što je sociopatija i može li se uopće liječiti?

Navedeni primjer samo je jedan djelić slagalice koji bi mogao ukazivati na granični poremećaj ličnosti. Pojam „granične ličnosti“ prvi je upotrijebio Adolph Stern 1938. godine, no tek krajem 20. stoljeća poremećaj je uvršten u internacionalne i općepriznate medicinske klasifikacijske sustave.

Kako i zašto nastaje granični poremećaj ličnosti?

Simptomi graničnog poremećaja ličnosti najčešće se javljaju u kasnoj adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi. Kako granični poremećaj ličnosti nastaje, odnosno koji je njegov uzrok, nije potpuno razjašnjeno, pa se u objašnjavanju nalaze brojne teorije, poput bioloških, psihosocijalnih, i onih koje ih objedinjuju.

Ova potonja, odnosno objedinjena biološka i psihosocijalna teorija, doima se najzastupljenija. Prema njoj, granični poremećaj ličnosti prvenstveno se odnosi na poremećaj emocionalne regulacije koji je posljedica odnosa između biološke osjetljivosti pojedinca i nepovoljnih utjecaja iz okoline.

„Simptomi“ graničnog poremećaja ličnosti

Kako navodi Poliklinika za zaštitu djece, „da bi se [poremećaj] točno dijagnosticirao, prema DSM V, osoba mora zadovoljiti najmanje pet od devet obilježja:

  1. 1. Veliki napori da se izbjegne napuštanje, bilo ono stvarno ili imaginarno
  2. 2. Nestabilni i snažni interpersonalni odnosi te svrstavanje drugih ljudi u dvije kategorije, u one koje idealiziraju i u one koje obezvređuju
  3. 3. Poremećaj identiteta, nejasna slika o samome sebi
  4. 4. Impulzivnost u barem dva područja koja su potencijalno štetna njima samima
  5. 5. Suicidalne misli, pokušaji suicida, samoozljeđivanje
  6. 6. Emotivna nestabilnost, epizode anksioznosti, razdražljivosti i disforije, koje uglavnom traju nekoliko sati, a rijetko dulje od nekoliko dana
  7. 7. Kronični osjećaj praznine
  8. 8. Neprimjeren, intenzivan bijes ili teškoće u kontroliranju bijesa
  9. 9. Prolazne paranoidne ideje povezane sa stresom, disocijativni simptomi“

Dakle, granični poremećaj ličnosti očituje se u emocionalnoj nestabilnosti, nejasnoći u pogledu toga kako osoba samu sebe doživljava – ciljevi i želje brzo se izmjenjuju. Prisutan je osjećaj emocionalne praznine, česte emocionalne krize, sklonost ulaženju u intenzivne i nestabilne odnose, ili u riskantna ponašanja (sklonost opijatima, samoozljeđivanju, rizičnom seksualnom ponašanju). Ono što dominira motivima osobe jest intenzivan strah od napuštanja, koji se „mora izbjeći pod svaku cijenu“. Ta cijena često uključuje pregovaranje, prijetnje samoozljeđivanjem, molbe za ostankom.

Ovaj poremećaj možda je najbolje sažeo engleski liječnik Thomas Sydenham krajem 17. stoljeća kada je napisao: „Oni preko svake mjere vole iste one koje će bez razloga mrziti“

psihicke bolesti stigmatizacija oboljelih

Stigma psihičkih bolesti i kako se protiv nje boriti

Negativni stavovi prema oboljelima od duševne bolesti ukazuju na manjak razumijevanja i empatije društva u cjelini prema njima

SAZNAJTE VIŠE

Liječenje

Liječenje započinje početnom procjenom psihijatra s ciljem odabira odgovarajućeg tretmana. Američko psihijatrijsko udruženje također navodi da, iako je primarni naglasak na psihoterapiji, farmakoterapija je ponekad neophodna.

Kada govorimo o psihoterapiji, primjenjuju se različiti psihoterapijski pristupi, sve u cilju stvaranja terapijskog odnosa između klijenta i terapeuta, preuokviravanja negativnih misli i uvjerenja, poticanja za klijenta korisnih strategija za nošenje s problemima i, što je vrlo važno, jačanja klijentovih resursa koje ima na raspolaganju.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button